Jug je odigrao točno koliko mu je trebalo za jednu laganu pobjedu protiv Mornara u Splitu. U nekom drugom sportu ekipa puna talenta s par iskusnijih igrača mogla bi odigrati puno ravnopravnije, ali vaterpolo je takav, gdje i jedan malo lošiji od suparničkog mu igrača puno znači, a kamoli kad se zbrajaju razlike u kvaliteti na svim pozicijama. K tome nije niti Mornar uspio odigrati dovoljno kvalitetnu utakmicu ili momčadskom igrom parirati. Često su sijevale kontre 2 na 1 ili 3 na 2 što ekipa kakva Mornar želi biti ne smije dopuštati u tolikoj mjeri.
Nakon poduže pauze u klupskoj sezoni zbog kvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre, počinje play off Prvenstva Hrvatske. Startne pozicije su se, kao i prethodnih sezona, zauzimale tijekom Jadranske lige. Jug kao i prethodnih 6 godina (9 od zadnjih 10 prvenstava Jug je tijekom sezone izborio startnu jedinicu za play off) kreće s broja jedan. Primorje je lani izborilo startnu dvicu i ponovilo je to i ove godine. Mladost je broj tri, a Mornar zaključuje kvartet koji se bori za naslov prvaka države.
Kao što je poznato ovogodišnji ciklus nagradne igre iznjedrio je 10-ku kao najboljeg poznavatelja vaterpola. Za nagradu je dobio jugovu zastavicu sa potpisima svih prvotimaca. Tek prije 5-6 dana smo upriličili svečano uručivanje i donosimo vam komentar pobjednika:
Danas je u hotelu Lacroma iz grupacije Valamar, koji je jedan od glavnih sponzora ovog velikog međunarodnog turnira, obznanjen popis sudionika i raspored odigravanja utakmica. Sve informacije o grupama i satnici možete promaći na www.jug.hr, a turnir kreće u četvrtak, 12. travnja u 1730. Do nedjelje poslijepodne odigrati će se čak 62 utakmice i dobiti ćemo drugog pobjednika ovog prestižnog turnira (ili opet istog ako Partizan obrani naslov).
Večeras dobivamo posljednja 4 sudionika vaterpolskog turnira Olimpijskih igara u Londonu. Biti će to najjači vaterpolski turnir u posljednjih 20-ak godina, a možda i općenito. Brojni su se igrači u proteklom periodu reaktivirali na reprezentativnoj sceni i jurišaju po sportsku besmrtnost tj. olimpijsko zlato, ili neku malo manje sjajnu medalju.
Kao i prošle godine VK Jug u travnju organizira veliki međunarodni vaterpolski turnir u spomen na velikog trenera i još većeg čovjeka Toma Udovičića. Prošle godine nastupila je 21 momčad iz 8 europskih zemalja. Za ovu godinu dolazak su najavile ekipe iz čak 12 europskih zemalja te iz SAD-a, a broj sudionika ograničen je na 20 (lani je 21. ekipa bila druga momčad Juga). Natupaju momci u kategoriji „Nada“ tj . uzrast U12.
Bivša liga (i država) se raspala, a Jug je od početka listopada 1991.g. i napada na Grad beskućnik jer bazen nije u funkciji. Nakon 4 mjeseca pauziranja ekipa nastavlja sa radom u Rijeci. Glavnina momčadi je ostala (prosjek godina 19), a momčad su umjesto Lozice (potvrđen za trenera uoči rata) preuzeli Milo Valjalo i pomoćni trener Vido Bogdan.
Nakon Rijeke Jugaši nastupaju na turniru u austrijskom Innsbrucku i osvajaju 2. mjesto iza Slavije. Fatović je naj igrač, a Bošković strijelac sa 25 golova. Zatim slijede nove treninzi u Rijeci, zatim utakmice sa domaćinima u Trstu (Lozica trener Talijana) te utakmice sa Savonom u Genovi (prihod namijenjen Dubrovniku).
Završen je prvi, zimski dio sezone u mlađim uzrastima. Ove godine se ovaj dio naziva Prvenstvo Hrvatske, a ljetni dio Kup, ali sistem natjecanja, kao i bodovanje za „Trofej Nardelli“ je potpuno isto. Nakon prošlogodišnje apsolutne dominacije Mornara (8 naslova od 10 mogućih, odnosno 254 od maksimalnih 300 bodova) ove sezone borba je ujednačenija, a na vrh se probio Jug.
Nakon kratkog zatišja sutra, 1. travnja, počinje kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre. Kao što je poznato 12 je mjesta (2 grupe po 6 ekipa) u Londonu, a do sada su nastup ovim redoslijedom osigurali:
1. domaćin: Velika Britanija
2. pobjednik Svjetske lige 2011.: Srbija
3–5. na SP-u: Italija (prvak) i Hrvatska (trećeplasirani) i Mađarska (četvrtoplasirani) – jer je Srbija kao druga već imala osiguran plasman
6–8. SAD (prvak Amerika), Kazahstan (prvak Azije) i Australija (prvak Oceanije) – prvak Europe nije imao plasman jer je europsko mjesto zauzela V. Britanija kao domaćin.
Bila je godina 2007. Slučajnom slučajnošću (jer još od 2005. nisam upijao prva kola Wimbledona) našao sam sebe kako gledam drugo kolo najpoznatijeg svjetskog turnira. Igrali su Tim Henman i Feliciano Lopez. Henman je servirao i jurio prema mreži, Lopez je cijeli meč osta(ja)o na osnovnoj liniji kao da ga je bilo strah – da je od mreže pa sve do vanjske linije za servis – minsko polje. Da ne duljim, Španjolac je pobijedio Henmana u pet setova u posljednjem njegovu nastupu na grand slamu u karijeri. Čudno je to bilo za gledat: Španjolci koji su se u Wimbledonu za vrijeme Samprasa, Ivaniševića, Henmana i ostalih tradicionalno opraštali u prvim kolima – jer im je igra servis-volej bila strana kao danas mladim Španjolcima zapošljavanje – kasnije su, kako vidimo, uspjeli pobijediti čovjeka od koga su svi strahovali na travi. Henman mi nikada nije bio posebno drag, a zna se i zašto, ali taj dan kada je izgubio uhvatila me tuga. Odletio sam do tastature zaliječiti bol i napisao pjesmu njemu (ali i svim ostalim bivšim herojima) u čast: Naslov joj je glup, ali takav je u originalu pa ga za ovu prigodu neću mijenjati – Wimbledon 2007:









