Prva utakmica doigravanja, Triglav Jadranska vaterpolo liga
Rijeka, Bazeni Kantrida, 5.III.2011, 20.00h
Rezultat po četvrtinama: (4:1; 6:2; 4:0; 4:0)
Primorje Erste banka: Car, Glavan, Paškvalin 2, Krapić 1, Denes Varga 3, Franković, Tiškivski 3 (1), Jelača, Daniel Varga 2, Barać 2, Beltrame 1, Garcia 2, Brala, Krizman 2
Koper Rokava: Grzentić, Nastran, Verač, Računica 1, Burburan, Anzeljc, Barbarić, Galić, Vukičević 2 (1), Čupić, Černeka, Crnica, Prelc
Pred neočekivano malim brojem gledatelja u lijepoj utakmici Jug je lako dobio Budvu. Nakon izjednačene prve četvrtine, Jug je napravio seriju od 9-2, tako da ni 3 uzastopna gola Budve u zadnjoj četvrtini nisu bitnije utjecala na uvjerljivu pobjedu.
Marole je neradnik i nezaposlen kao i ostalih par stotina tisuća Hrvata.
………………………………………
Marole je slobodan u petak.
Lijepa je znanost ova logika. Iz dvije smo premise lako došli do zaključka. A zaključak je taj da Marole, dok svi pošteni Hrvati nešto raduckaju i ne znaju hoće li za taj rad dobiti plaću, nema posao, ništa ne radi, pa bi se čak moglo reći i da mu je pomalo dosadno, iako nije dijete. Stoga je Marole, kao istinski zaljubljenik u tenis i ujedno član mnogobrojnog Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, zamolio ženu (koja srećom nije učlanjena u taj klub) za džeparac od 50 kuna da bi kupio kartu za prvo kolo Davis Cupa između Hrvatske kao domaćina i Njemačke kao gosta, te na taj način ubio vrijeme, a koji je najbolji način za propucati vrijeme nego otići na tenis i to kad se igra na tri dobivena seta što automatski znači kad igra Marin Čilić da će meč biti u pet setova. I bi tako.
Vaterpolo se, očekivano, uklapa u sivu sadašnjost. Tu je, kao i u ostalim domaćim sportovima, već godinama uobičajeno kvalitetnog igrača privući određenim uvjetima i onda obećano prekršiti. Dok je u normalnim zemljama potpisani ugovor svetinja, ovdje su igrači prilično nezaštićeni. Zakon klubovima gleda kroz prste tako da mnogi od njih godinama posluju tako kada im se zbog duga blokira račun, oni nastave poslovanje preko drugog računa i prave se ludi.
Evo koje smo znamenitosti stigli obići:
Da mi je najbolja pička svijeta (ma što jedna, stotine) toga ponedjeljka 9. srpnja 2001. godine u četiri i kvarat popodne gola ušla u vidno polje pozivajući me u sobu da joj s jedne sise šmrčem koku, a s druge dopa, a sve to dok je jebem u šupak, a pička me zaziva da i nju ne zaboravim, ja je ne bih ni primijetio. Ne zato što su mi oči bile pune suza radosnica, ne zato što taj osjećaj jebanja najbolje pičke na najboljem speedballu (anglo naziv za miks koke i dopa) nije sjajan (naprotiv) – jer što mi u životu zapravo hoćemo osim proživljavanja ugodnih iskustava – već stoga što je moj mozak u tom trenutku iskusivao znatno intenzivniji i znatno sjajniji osjećaj od onog kada nadrogiran karaš 90-60-90.










