Obasjan prvim zrakama sunca i preliven znoju. Probudiš se i znaš da je danas tvoj dan, dan kad jednim malim djelom pišeš povijest. Prvo što se valja “izludirati” sa Berdovom Villom na Bellevueu, pa onda na Copu po taj glavni turnir koliko moja Šeherezada priželjkiva još od osnutka i prvog igranja Divlje lige 2003 godine. Napokon imam i ja jednu kvalitetnu priču koju ću jednom pričat unucima.
Četvrtfinalne utakmice finalnog turnira Svetske Lige donele su najzad i nešto bolju kvalitetu igre. Tu najprije mislim na igru Hrvatske koja očito iz meča u meč podiže formu i prikazuje ono što se od nje i očekuje. I dalje su prisutne oscilacije i nepotrebna opuštanja u igri ali je to neusporedivo bolje u odnosu na susret protiv Australije.
Danas su uspiješno odigrane sve 4 utakmice za razliku od jučer. Sve je počelo nominalno najjačom utakmicom Puntižela – Gjivovići. Ipak, samo je u prvoj četvrtini bilo neizvjesnosti, a kasnije je igrala samo jedna ekipa, a to su bili Župljani.
