Poštovani prijatelji,
kao što sam i obećao Vašem članu i našem prijatelju Goranu, pokušat ću napisati izvještaj povodom vaterpolo turnira za dan Grada Sarajeva i barem malo se približiti Vašim izvrsnim izvještajima. Vaterpolo klub Bosna je dobio organizaciju turnira. Moram naglasiti da smo i mi aplicirali da organiziramo turnir za otprilike 8 klubova, ali ipak nismo uspjeli. Na turniru su učestvovala 4 kluba, Jadran-Kostrena, Jadran-Neum, GKVS Sarajevo i domaćin Bosna Sarajevo.
Sama priprema za turnir, u našem klubu, izazvala je pomalo čudnu situaciju. Znali smo da klubovi pripremaju dovesti pojačanja, Jadran-Neum i Bosna, Kostrena nije, jer su oni zajedno dugo vremena. Sve informacije su govorile o 1-2 pojačanja što je i realno uraditi. Naravno i mi smo počeli razmišljati da ubacimo barem 2 pojačanja, međutim situacija je krenula sasvim drugim tokom. Dan prije početka turnira, na večernjem treningu, dočekala nas je čudna situacija. Za Bosnu su došli igrati 6 igrača Jadran-Herceg Novog. I to ne bilo koji, nego momci iz prve momčadi, naravno ne u prvih 10, jer su svi juniori (u prvih 10-18), ali njihovi najjači juniori (službene stranice VK Jadrana-zapisnik s turnira). Odmah smo izrazili protest i htjeli odustati od turnira, ali nakon obećanja da neće igrati s nama više od 3 strana igrača (naravno da je to bilo lažno obećanje) i čudnom igrom kuglica i sudija, ispalo je da mi igramo s Neumom prvu utakmicu.
Ta utakmica je bila izvjesna od samog početka, pobjeda Neuma 19:9, sa dva pojačanja Neuma ni u jednom trenutku nismo uspjeli parirati dobro raspoloženoj ekipi Jadran-Neuma. Druga utakmica je bila puno zanimljivija, Bosna:Jadran-Kostrena. Nakon prve četvrtine 7:1 za Bosnu, igračima iz Kosterne ništa nije bilo jasno jer su 2 dana prije igrali s Bosnom trening utakmicu i dobili ih preko 15 razlike. Bosna je igrala 1, 3, 4, četvrtinu u punom sastavu momaka iz Herceg Novog. U drugoj je ubačeno malo domaćih igrača. Nakon početnog iznenađenja Jadran-Kostrena je stisnuo redove i zaigrao jače. Ali nisu uspijeli kondiciono parirati i na kraju su izgubili 17:12.
Dan poslije nije donio nekih iznenađenja. Prva polufinalna utakmica Jadran-Kostrena: GKVS Sarajevo 11:5 (5:0; 3:0;0:1;3:4), moram naglasiti vrlo korektnu igru momčadi iz Kostrene, jer u našem sastavu je bilo dosta ubacivanja mladih igrača 14,15,16 godina što su oni i prepoznali i kao iskusni vaterpolisti igrali su vrlo korektno i fer. Naravno njihova pobjeda nije bila upitna ni u jednom trenutku. Finalni dvoboj Bosna:Jadran-Neum je trebao donijeti neizvjesnost. Iz razgovora s momcima iz Neuma vidjela se želja da pokažu svu svoju snagu igre. Prva i druga četvrtina je donijela odličnu igru i jedne i druge momčadi. Neum je prvi ostvario vodstvo i do kraja 2 četvrtine mijenjalo se vodstvo. Nakon toga je prevladala fizička spremnost momaka iz Herceg Novog u sastavu Bosne (cijelu utakmicu igrali zajedno) i naravno na kraju je utakmica završena 18:13 za Bosnu. Neum je imao vrlo lošu realizaciju igrača više.
Za najboljeg igrača turnira proglašen je Ivan Rabadan (Jadran Neum), koji je sa 16 golova i najbolji strijelac turnira. Najbolji golman je Slaven Kandić (Bosna)?.
Bez obzira na dešavanja na i oko bazena, moram naglasiti vrlo dobre i čvrste utakmice Bosna:Jadran-Neum i Bosna: Jadran Kosterna. Ovaj turnir je pokazao pozitivne i negativne strane. Pozitivne što su momci iz Herceg Novog pokazali čemu treba težiti u radu s mladima i šta bi trebao biti cilj svake vaterpolo škole, a negativne što ne postoje (kod nas) pravila igre. Nepostojanje bili kojeg organizovanog saveza dopušta ovakvu nesportsku igru i demonstraciju sile. Mada je našem klubu malo falilo da dovede neka pojačanja u zadnji momenat, ipak nam je drago što to nismo realizovali. Ako se uzme u obzir naš cilj, a on je rad s mladima, koji zahtijeva veliku strpljivost u radu i dugoročno planiranje, smatramo da smo ispunili planirano. Igrali smo s domaćim igračima, naša djeca od 14, 15, 16 i 17 godina su svi dobili priliku barem 2 minute da osjete čari utakmice i da znaju zašto treniraju. I ubuduće naš rad će se zasnivati na radu s mladima i pružanje šanse svakom pojedincu da postigne svoj maksimum. Možda za to jest najbolji primjer proslava 30 godina od osvajanja naslova europskog prvaka KK Bosne. U jednom trenutku se sjetiš stvari (1979. god.) gdje su tadašnji naši asevi postigli ogroman uspjeh i napravili nemoguće, a u drugom trenutku ti je žao što slavimo uspjehe prije 30 godina, tj. zašto je sport u BiH na tako niskim granama za razliku od susjeda koji svake godine u nekom od sportova naprave neki zapažen uspjeh. Možda je baš problem u radu s mladima i načinu podizanja njihove motivacije za ostvarivanja vrhunskih rezultata. Mislim da je jedan od načina de se ta motivacija postigne jeste i pružanje šanse mladima da igraju i da se takmiče.
Toliko iz Sarajeva i još jednom hvala našem prijatelju Goranu i svim igračima Špilje na podršci.
Edin Baralić
GKVS
čestitam svim sarajlijama dan grada koji je ako se ne varam danas. izvještaj je odličan. i nadam se da napredujete, polako, ali sigurno i kad dođemo u goste kod vas u sarajevo, ili ako vi dođete ovo ljeto na naš turnir na danče, da ćemo se opet lijepo družit.