Početna Pogled s desna EP u rukometu u Grazu, Hrvatska - Rusija 30:28
EP u rukometu u Grazu, Hrvatska - Rusija 30:28 PDF Ispis
(9 ocjena, prosjek: 5.00 od 5)
Pogled s desna
Autor b/a   
Ponedjeljak, 25 Siječnja 2010 02:50
    Kao što svi znate u tijeku je Europsko prvenstvo u rukometu. Naši su prvi krug igrali u Grazu što je tek oko 180 km od Zagreba. Miho je kroz duži period pokušavao nabavit karte za utakmicu protiv Rusa. Nabavit je značilo dobit karte jer su najjeftinije karte za prvi krug koštale 400 kn. I tri dana prije utakmice uspio je, i sredio 2 karte. Tako smo, Martić brothersi, u subotu pošli u Graz na  3. kolo skupine Na rasporedu su bile utakmice Hrvatska – Rusija i Norveška – Ukrajina. Bile su to posljednje utakmice u Grazu i naši od danas nastavljaju s natjecanjem u Beču.
    U petak navečer smo se dogovorili krenut oko 10 ujutro, ali kad smo se probudili oko 9 smo odlučili još po ure odspavat i prolongirali polazak na 11. Na Slovenskoj granici smo ostali točno 7 minuta (na našoj još i manje) tako da smo za oko 2 sata stigli u prijestolnicu Štajerske. Malo smo lutali po gradu dok nismo našli neku garažu blizu centra. Prvo smo ušli u jednu u kojoj je sat vremena koštao 2.6 eura, ali smo odma izašli i našli i našli jednu unutar starog grada za „samo“ 2.2 eura/sat. Parkirali smo se i odlučili malo prošetat prije objeda. Krenuli smo prema centru i kad smo došli na glavni trg prvu poznatu faci koju smo vidjeli bio je Đerek, u društvu sa starijim Kljunom i još nekim čovjekom iz stožera reprezentacije. Bili su tu i Capo di tutti capi Zoran Gobac te Drago Ćosić. Pomalo su se okupljali i navijači iako je bilo tek nešto iza 13 sati. Ipak, većina je spojila ugodno s korisnim i obavila šoping u nekad velikoj šoping meki Zagrepčana. Dalje smo došli do rijeke Mure i prešli preko nekog čudnog mosta u sklopu kojeg ima i neki noćni klub kojeg su Norvežani zakupili za svoju bazu. Ne znam je li Mura nabujala, ali većina tog kluba je ispod površine rijeke. Bilo je dosta hladno, -3 i snijeg je pomalo padao pa smo skratili šetnju i prošli kroz neku robnu kuću. Bila je ogromna, sastavljena iz 2 dijela – dvije spojene zgrade i na 5 etaža, a pola od toga je bila sportska oprema. Očekivano, najveće gužva je bila na dijelu sa skijama, a na dijelu sa kacigama možda čak i veća. Bilo je i padela za plivanje po 20 eura kao i dasaka za plivanje za 15 – 20 eura.
    Našli smo neki otvoreni restoran u centru – prošli smo nekoliko zatvorenih (između ostalih i restoran Opatija) – u biti to je bila pizzeria David. Miho je po izgledu konobara zaključio da su Turci. Izvana nije izgledalo baš nešto, više kao neka malo bolja birtija, ali unutrašnjost je iznenadila. I po uređenosti i po velikom prostoru. Već je u prizemlju bilo puno mjesta, a kako je sve bilo puno naišli smo i na skale za kat gdje je bilo skoro još toliko stolova i tu smo sjeli. To je više restoran tipa „Boban“ u Zagrebu. Ima puno raznih vrsta tjestenina i plus pizze, kao i nekoliko mesnih jela uz specijalitete kuće 5-6 vrsta raznih juha. Naravno ne goveđe i pileće, nego tipa krem juha od radiča plus još nešto (zaboravio sam) i u tom stilu. Ukupno su nas njoke s gljivama i svinjeći medaljoni (iako je pisalo odrezak) u umaku od gorgonzole s povrćem i dva soka ( i cola i juice su bili iz automata – cola iznenađujuće pitka za razliku od one u Cinestaru) došli 22 eura.
    Nakon objeda smo još malo prošetali i vidjeli smo rodnu kuću Franja (Franza) Ferdinada za kojeg do sad nisam znao da je iz Gradeca kako smo mi kroz povijest zvali taj grad (inače Graz je na njemačkom mali grad – gradec po slovenskom i  zagorskom žargonu) i kako je bilo zima odlučili smo se zaputit prema dvorani Stadthalle – multifunkcionalnoj dvorani. U nju su samo postavljene montažne tribine, a inače se tu pretežno održavaju sajmovi, koncerti i slične manifestacije za što je i originalno napravljena. Za razliku od naših arena koje su napravljene iz sportskih pobuda, a najmanje se koriste za sport nakon završetka SP-a u rukometu. Iako smo pri ulasku u grad prošli kraj te dvorane imali smo malih problema pri pronalasku. Nakon jednog putokaza ubrzo ih više nije bilo, ali nam je jedan taksist pun Hrvata opituranih lica i već u navijačkom zanosu, trubnuo i kao da je poručio da ga slijedimo što smo i učinili. Dvorana ovog tipa, odma pored još jedna dvorana iste veličine, ako ne i veća nema garažu. Mislio sam da se to Austrijancima ne može dogodit. Ipak u blizini je bila neka prazna površina (ne znam je li inače koriste za parkiranje jer je bila pokrivena snijegom) na kojoj su dvije gospođe naplaćivale parking za 4 eura (iako je pisalo na improviziranoj tabli 4.5) za cijeli dan. Dok smo bili na zadnjem semaforu prije ulaska na parking opet smo ugledali Đereka. Ipak je odlučio ovaj put samo preći preko ceste, a ne i regulirat promet.
    Brzo smo ušli u dvoranu jer je bilo još nešto manje od 2 sata do početka utakmice, ali je već tu bilo puno raspjevanih navijača. Mislim da smo Miho i ja bilo u nekih 5 % koji nisu imali nikakav navijački rekvizit, a većina su imali dresove. Bila je i jedna ekipa od 5-6 ljudi gdje je jedan od njih ima kapicu broj 4 od Juga, a vidjeli smo i jednog s kapicom od reprezentacije. Ipak, dosta, ako ne i većina, naših navijača su naši ljudi iz dijaspore, lako se moglo prepoznat po govoru. Popili smo piće, a zanimljivo je da pola l točene pive košta 3.5 eura, a plastična čaša u koju je toče 1 euro. Ja sam govorio da ako vratimo čaše možemo dobit 2 eura nazad, ali kako su svi ostali ostavljali čaše po stolovima nismo ni mi vratili. Ipak, kasnije su djeca oko po dvorani skupljala čaše i nosila ih nekuda. Sumnjam da su baš toliko ekološki savjesni, a i neke su kupili i iz smeća.
    Imali smo karte za prvi red na samoj desnoj strani tribine (na tv-u je to bila lijeva strana one tribine što je bila u kadru). Nismo ni skontali da su iznad nas sjedali, ni manje ni više Smile, Ivor Vucelić i Mia Kovačić. Kasnije je Miho vidio u večernjaku sebe na slici s njima, a i na net.hr-u. Oni su bili u društvu s još jednim parom. Taj drugi muški je bio jako iritantan, osim što je veliki rukometni „znalac“ još je svako malo išao po zaštitara - jednom i po policiju, samo što je s njim nije niko došao nakon 2-3 minute, kako bi maknuo ljude iz prolaza koji su stali na nogama, a on je „jako skupo platio kartu i ne želi da mu itko smeta“ – i meni je reko na početku jednom da sjednem iako sam se ja samo ustao sa svog mjesta. A kladim se da nije uopće platio kartu nego dobio kao i mi, a i na poluvremenu im se javio prvo Zrnić (pitao ih je što nisu doveli debelog Šprema sa sobom), a onda i Lacković koji je, sa bekrijskim osmijehom rekao da ima 8 šavova na ruci, pa pretpostavljam da su ako ne preko sponzora dobili karte od igrača. Zaboravio sam napomenut da je Željko Vela bio pravi hit među sredovječnim i nešto mlađim ženama koje su se sve odreda slikavale s njime, i to toliko da je jedan od meni nepoznatih ljudi u službenoj trenirci saveza uzviknuo: „Pa nije vam on igrač, on je samo tv komentator.“ Naravno da je i Đero ušao kroz vrata za one koji imaju press akreditaciju, iako je on nije imao.
    Utakmica je krenula u 1810, a mi smo sjedali točno arazo 6 metara naše obrane. Kraj nas je bio Štrlek i koliko smo bili blizu mogli smo rusko lijevo krilo držat za rukav i pomagat mu u obrambenim zadacima. To napominjem jer se nakon minut dva do mene pojavio Đero i počeo me vući za ruku (ja sam bio prvi do prolaza), prilično agresivno da se premjestim u 3. red, a da on mora tu igrat obranu s našima. Nekoliko puta sam mu reko da neću i da me pusti, a kad me prepoznao (znamo se još sa nogometnog turnira u gimnaziji i kasnije s Divlje lige) i vidio da ga znam, onda je odustao. Stao je u prolaz i dirigirao s  našom obranom na identičan način kao i Lino. Skroz ga je skinuo i non stop je dijeli savjete: „Usko! Skupi se! Izađi na njega!...“ kao i pohvale i ohrabrenja: „Bravo! Sad se trebamo obranit!...“ uz neizostavno mahanje rukama. Ipak, možda je dijelio suprotne savjete od Lina jer smo na kraju primili 28 golova. Kako je bio u vidnom polju prije spomenutog „Debila“ on je zamolio da mu rečem da se pomakne na što sam mu objasnio da je to malo teže  s Đerekom i da on nije baš sav svoj. Na to je i Vucelić rekao da ga i on zna i da je istina da Đero nije sav svoj. To je zahtijevalo novi „Debilov“ odlazak po zaštitara pa je Đero na kraju ipak dio vremena sjedao u trećem redu, a dio stajao uz ogradu. Promjenom strana na poluvremenu i Đero je otišao jer se obrana sad igrala na drugoj strani.
    Zanimljivo je bilo i zagrijavanje. Balić je zbog već poznatih problema s leđima ima posebno istezanje na startu. To je trajalo skoro pa cijele 2 minute. Šteta da Ivano nije malo većeg radnog momenta pa možda ni ne bi imao tih problema. Ipak, prava je privilegija gledat ga uživo i još iz te blizine. Možda više nije tako brz kao prije (kako li ga je tek onda bilo gledat) pa kad izbaci čuvara iz koraka ovaj ga stigne zaustavit uz pomoć suigrača pa više ne prolazi skroz do crte i o tamo zabija. Isto tako nije se nazabijao ni udarcima iz koraka ili skok šutevima preko bloka, ali je od naših 30 golova on zaslužan za preko 20.U svakom napadu izbaci svog čuvara, pa kad njegov suigrač krene u pomoć i tako ga navuče na sebe, daje brzu loptu na suigrača kojem je tada otvoren prostor za udarac ili ako s krila dođe prema njemu igrač, za asistenciju na krilo. Dobro je Vuković nakon, čini mi se, 7 golova Norvežanima u prvom kolu reko da Balić obavi 80 posto posla za svaki gol.
     U ovoj utakmici nismo puno igrali našu novu glavnu obranu 6–0, a niti jedna obrana nije baš funkcionirala. Vidi se da je u reprezentaciji odlična atmosfera i svi bodre jedan drugoga, kao što se i vidio da je Balić glavni, iako je Vori kapetan. Rusi u rukometu još nisu skroz propali kao u vaterpolu i imaju jednog klasnog igrača Igropula, ali daleko su od vrhunske reprezentacije, kamoli od svojih slavnih dana kada ih je isto vodio današnji izbornik Vladimir Maksimov. U početku je Buntić pokazao da se i na njega može računat, ali je sve pokvario u drugom poluvremenu kad je ima puno neuspješnih udaraca iako svi naši protivnici, pa i Rusi svoju obranu koncentriraju na srednjega i lijevog vanjskog, pa odatle i toliko prostora Buntiću za šutiranje. Otkako nas vodi Červar – ovo mu je 10 natjecanje – osvajali smo zlata SP Portugal – Vlado Šola, i OI Atena – Venio Losert, kad bi nam golmani bili barem na 80 posto razine najboljih golmana. Sada je to konačno slučaj s Alilovićem. Ipak nepozivanjem Metličića mislim da smo dosta oslabljeni pa i uz ovakvog Alilovića nismo favoriti za zlato. Možda kad se oporave Lac i Valčić budemo jači iako nije problem u lijevoj strani. Šola je sad trener golmana i sjedio je iza gola i non stop „snimao“ udarce protivnika i onda dijelio savjete Aliloviću. Rusi nisu imali trenera golmana (jedan drugog su zagrijavali za razliku od nas gdje je to Šola radio), a i općenito im je stožer bitno manji od našeg. Konačno smo imali i dosta dodavanja lopti na krilo koje su Štrlek i Čupić izvrsno koristili.      
    Pobijedili smo 30:28 iako nismo pružili baš neku zavidnu prezentaciju. Vodili smo većinu prvog poluvremena, ali su Rusi u drugom preuzeli rezultat i nešto više od 10 minuta do kraj vodili s 3 razlike. Ipak smo ako i u većini slučajeva tih zadnjih 10 minuta odigrali puno bolje o protivnika i zasluženo pobijedili. Atmosfera na tribina u Grazu je bila izvrsna. Ni traga one uštogljenosti sa SP-a u Hrvatskoj kad je većina karata završavala u rukava poput onog lika iza mene. Non stop se pjevalo i navijalo, bez vrijeđanja i bez Darka Janeša. 90 % ljudi na tribinama su bili naši, uz ostatak pretežno Norvežana. Dosta je bilo i naših koji su poslije ostali i navijali za Norvešku, a i dosta ih je razmijenilo dresove sa Norvežanima.
 

 
     Za kraj bi htio spomenut Lina Červara. Može svatko o njemu svašta mislit i govorit, a rezultate mu nikad ne može oduzet. Osim što je izvrstan motivator – naši rukometaši uvijek daju sve od sebe i bore se do zadnje kapi znoja, mora mu se odat priznanje da na gotovo svakom natjecanje napravi neku taktičku inovaciju. Čitao sam kako je on promijenio obranu 3-2-1 i da se drugačije prije njega igrala (moram priznat da nisam toliki stručnjak da to mogu ocijenit), zatim je uveo akcije u kojima se srednji vanjski i pivot zamjene mjestima, pa sad ovo, najveća inovacija. Da se igra bez golmana u situaciji kad imamo igrača manje. A još je to toliko dobro razradio da još nismo primili niti jedan gol na praznu baru u tri utakmice – samo jednom smo bili u opasnosti, ali je protivnički igrač prebacio gol za nekih metra sa centra dok je Balić jurio na gol. A koliko smo samo napada iskoristili i zabili gol u takvim situacijama. Pravo je čudo ili iznimna uigranost akcije i Balićevog pravovremenog istrčavanja i mijenjanja s golmanom (čak nekad niti ne igra srednjeg, nego jednog od dva vanjska) kad u današnje doba „brzog centra“ to toliko dobro izvedemo. Osim svih tih Červarovih kvaliteta važna je i ona o mentalnoj snazi naše reprezentacije koja većinu utakmica dobija u zadnjih 10-ak minuta, i gotovo svaku neizvjesnu završnicu rješava u svoju korist. Jasno svatko ima svojih mana, ali je velika nepravda što se kod jednog ovakvog trenera te mane uvijek stavljaju u prvi plan i pokušava se omalovažit sve drugu u njegovom opusu. Ali to je, nažalost,  tipično za naš mentalitet.
    Danas, ponedjeljak, nastavljamo u Beču s drugim krugom natjecanja. Prenijeli smo, jednini, maksimalna 4 boda i imamo velike izglede da u 10 natjecanju otkako je Červar preuzeo reprezentaciju (koju nitko od naših velikih stručnjaka nije želio) uđemo u 9. polufinale – s tim da smo taj 10. put imali omjer pobjeda 8:1 i ostali peti. Promijenili su sustav natjecanja pa ćemo kao prvi u svojoj grupi A u novonastaloj grupi otvorit s prvim iz grupe B Islanđanima (srebreni s OI), pa s trećim Austrijancima i na kraju s drugoplasiranim Dancima (branitelji naslova). Iz druge skupine, u polufinale će dvoje između Poljaka, Španjolaca i Francuza. Puno sreće našima u pohodu na jedino zlato koje im još nedostaje.
 

Fotogalerija iz šetnje po gradu i sa utakmice Hrvatska - Rusija:

Evo i par fotografija sa druge utakmice Ukrajina - Norveška:

 

Ulazak igrača u dvoranu:

You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video
 
 
Prvi napad utakmice imala je Hrvatska, a završio ga je Balić skok šutem Prvi ruski golman Kostigov tada je upisao jedinu obranu, dok je Balić na kraja završio sa statistikom udaraca 4/7:
 
You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video
 
 
Sedmerac prve ruske zvijezde Konstantina Igropula koji je utakmicu završio sa 12 golova od čega 7/8 sa 7 metara:
 
You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video
 
 
Odlična obrana i Vorijevi koraci u kontri.
 
You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video
 
 
Nagnite glavu u lijevo ili monitor u desno i pogledajte kako Čupić realizira sedmerac (imao je 5/6), a Đero postavlja obranu:
 
You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video
 
 
Time out 17 sekundi do kraja, Duvnjak prodire i zarađuje sedmerac, a Čupić postavlja konačnih 30:28:
 
You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video
 
 
 
 

 

Posljednja izmjena Četvrtak, 04 Veljače 2010 01:48
 

Komentari

avatar administrator
0
 
 
dodane galerije i klipovi. još fale 2 videa koji će uskoro
avatar mk
0
 
 
Jeste se raspisali o tekmi, svaka cast! Nemoram ni gledat, sve do najmanjeg detalje mogu tu saznat!
A putopisi su u stilu Gorana Milića- sažeto a opet do u najmanjeg detalja koje mi obični smrtnici ni ne primjećujemo..
Čestitike
avatar zambata
0
 
 
odlican tekst, a najvise mi se svidio komentar kad djero dirigira obranom kao lino! Vjerovatno su tu negdje po znanju!
avatar rg
0
 
 
... i pameti
avatar Mary
0
 
 
Potpuno oduševljenja izvješćem! Svaka čast! Čista petica!
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo