Kasni postavljanje videa pa evo za početak tekstualnog izvještaja. Zaputili smo se put Čilipa. Uz postavljene putokaze nismo mogli faliti, a još i dva momka sa toki – vokijima kontrolirala zadnju dionicu puta. Rekli su nam i gdje da se parkiramo, tako da i o tome nismo trebali razmišljat.
U trećem kolu Glavnog turnira FUN je na poludomaćem terenu u Platu, pred puno svojih vjernih navijača, odigrao jako dobru utakmicu i izgubio 5-1.
Danas su na rasporedu bile 3 utakmice i sve su odigrane. Prva je bila u 6 ipo i Milferi su dočekali Leteće medvjede, ili obrnuto, jer su medvjedi veći dio utakmice vodili.
Prvo za 1:0 Soljačić u osmoj, da bi Luka i Niko okrenuli na 3:1 za medvjediće, i kontrolirali utakmicu do 26 minute (do tada vodili 5:3, a najmlađi Mantalica s originalnim pitanjem koliko još izluđivao i pokopane na Dančama) ali Sokol i J. Đilović izjednačuju, da bi zlatnim golom opet Joška izvršili preokret.
Nevjerovatna je hladnoća Milfera, podmladak ih razbija bez tendencije prestanka, a oni ko led, nema ludovanja, lagani pokreti s ponekim trzajem, znoja jedva u tragovima, čak se više ni Joško ne dere…možda je propust organizatora izostanak doping kontrole.
Dobili smo mail i poziv da se odigra utakmica između mladih momčadi (U18) Piplića i Danača te da se na taj način nakon dugo vremena obnove ti nazivi. Igrači momčadi “Piplić” izazivaju svoje vršnjake sa Danača na odigravanje javne vaterpolske utakmice “tko je bolji”. Utakmica bi se odigrala na igralištu kod hotela “Adriatic”.
Turčin je veličanstvenom igrom nadvisio Bellevue rezultatom 9:8 u Platu u posljednjem kolu glavnog turnira skupine B. Nakon utakmice visoko su se vrtile gačice Turaka. Pokazalo se da su Savske pripreme ipak kvalitetnije od ruških, a da je Bile tijekom zime sjajno skenirao protivnika. Ključnim za pobjedu pokazalo se zagrijavanje – odvijanje žarulja, uz mega popularnu “Bižuteriju”. Uskoro opširniji izvještaj.
Nakon što su poput Hrvatske za ulazak u EU, Čilipljani zadnje 3 godine pregovarali s Vlašićem da Divlja liga dođe u Luku Čilipe konačno su to i dočekali. Isto su se stalno javljali novi zahtjevi, i konačno protekli tjedan pala je konačna odluka. Pitat će se ekipe imaju li što protiv dolaska u Čilipe. Da je samo jedan ekipa odbila, ne bi se igralo. S obzirom na 3 konavoske ekipe u ovom dijelu ždrijeba, pet preostalih je trebalo dati svoj pristanak.
Bio je to dan u kojem su doslovno sekunde odlučivale pobjednika. Oprostili smo se od prve dvije ekipe, a snage Moamera Gadafija usprkos Ramazanu nadiru naprijed prema mjestu u finalu.
Četvrtak je bio dan s jednom utakmicom. Berdova vila je već viđenom nonšalancijom (u prvoj utakmici ovogodišnjeg turnira) dočekala Leteće medvjede. I početak im je dao za pravo: Piksi već u prvoj minuti daje gol, pa opet u sedmoj da bi napad iza Jažić pokrenuo momčadi na promjenu barica. I kad su svi mislili da će rekord Kotićara od 12 minuta biti oboren, Cvinar smanjiva. Stewo rutinski za 4:1, ali onda nastupa Cvinar i sa dva gola daje nadu Letećima, koji su se 6 minuta nadali izjednačenju iako su šanse Berdove bile konkretnije. Publika je jasno nosila medvjediće, ali nije mogla dati gol. Čestitke Berdovoj na korektnoj igri te navijačicama, koje su čak i pjevale pjesme protivnika (“al neće, neće bogme moć…”), ali ni fanovi Medvjeda nisu bili malobrojni.
Turčin je u drugom kolo glavnog Turnira protiv Gjivovića velikodušno odigrao, a protivnik je ni kriv ni dužan uzeo ponuđeno. Na veliku sreću Turci su uspjeli barem na poluvremenu odigrati neriješeno, što je im je novi rekord u glavnom Turniru, a na kraju su taj X pretvorili u 2.
Kako je i najavljeno, danas su odigrane dvije utakmice. Prvo su u 6 ipo lanjski polufinalisti Kotićari dočekali Drunky ducks. Patke nisu bile na broju pa ih je popunio Cobra Kakarigiji i moglo se krenut. I odmah iznenađenje. Žuro s gola daje gol Kotićarima, ali to je bilo to. Proradio je stroj Kotićara i unatoč izostanku nekih igrača, u 12 minuta napunili su patke. To je zasad vremenski rekord turnira.