Doša sam na bazen. Vidia san neke ljude. Na ulazu su mi izmjerili temperaturu. Ima san 36.3. Uša san unutra. Pogleda prvu utakmicu. Dobia je Jadran. Drugu nisan pogleda, ali san posli vidia na internetu da je pobjedia Šibenik. Čestitam svim takmičarima na poštenoj i fer borbi. Suci su bili u redu. Lopta je okrugla. I za kraj moram citirati Harija Rončevića. Splite volim te još, mada gnjilo je sve.
Utrecht. Fourth biggest town in Netherlands. The birth place of the best volley of all times. Marc van Basten. And the place where I interviewed Mr. Egon Jurišić. A goalkeeper who came from the youth program of VK Primorje and later replaced his hometown of Rijeka with Italy’s Trieste, Catania and one more club I forgot its name. After 7 years in Italy Egon decided to go “over the pond” to Brazil where he has just won his first Brazilian club championship with his new club Pinheiros.
Moja prva interakcija sa Vukom Vuksanovićem se dogodila prije više od pet godina. Igrali smo na suprotnim stranama. I sad mi igramo i on mi opuca prvi udarac desnom rukom. Ja sam to lagano obrania. (Možda i nisam, ali pošto je moj intervju pravit ćemo se da jesam). I sad utakmica se nastavlja dalje. I on opet opuca i meni nešto nije bilo jasno u tome šutu. Za potrebe intervjua se svi slažemo da sam i taj šut obrania. I bez zezanja, iako san obrania taj šut mene je i dalje nešto zbunjivalo u tome šutu. Ne znam šta, ali moje golmansko šesto čulo je na nešto reagiralo. Do kraja utakmice san skužia o čemu se radilo. Lik puca i desnom i livom rukom.
Saudações caros leitores e leitoras. A história de hoje é sobre um ex-nadador que decidiu que há coisas melhores na vida do que contar azulejos no fundo da piscina. A partir dessa epifania, ele decidiu trocar para o melhor esporte conhecido no mundo, o Polo Aquático. Dez anos depois, Eric Flório não se tornou um jogador de Polo Aquático profissional, mas sim um desenvolvedor de jogos profissional.
Već san dosta puta ćua kako ja pišen za “onaj” portal, ili za “onaj ozloglašeni” portal. Inace mi nije do lajkova. Napišen šta mislin i šta bude, ali u potrazi za sponzorima mi ipak tribaju neki tu lajkovi i slične pizdarije. I onda vidin sa vrimenom da određeni članci koji mi dobiju manje lajkova imaju uglavnom veći utjecaj na vaterpolo. Pa bi onda pita ja neke ljude i neke momke tu i tamo, “alo, znaš ti jel me itko čita?”. I onda se osjećaš glup kada to pitaš, a još gluplje kad o tome pišeš haha, ali za divno čudo reakcije ljudi koje bi pita su više-manje iste.