Debakl Primorja za (najvjerojatniji) oproštaj od Lige prvaka
PRIMORJE – OLYMPIACOS 4:10 (1:2, 1:3, 1:3, 1:2)
PRIMORJE: Vićan, Burić, Radu 1, Krapić, Buljubašić, Vukičević 1, Muslim, Petrović 1, Dedović, Echenique, Šetka, Bošković 1, Jelovina.
OLYMPIACOS: Pavić, Mylonakis 1, Delakas 1, Gounas, Fountoulis 3 (1), Smith, Pontikeas, Ntoskas, Mourikis 1, Kolomvos 2, Mallarach, Vlachopoulos 2, Galanopoulos.
U jednoj od najvažnijih utakmica dosadašnjeg dijela sezone vidjeli smo težak poraz domaćina i najvjerojatniji oproštaj od ovogodišnje Lige prvaka. Olimpiacos je izvrsnom igrom i u obrani i u napadu lakoćom pobjedio neprepoznatljlive domaćine te si osigurao Final 6 u Budimpešti, dok Primorju ipak ostaje i dalje teoretska nada u posrtaj Barcelone u zadnja 2 kola. No prije svega moraju pobjediti u svoje zadnje 2 utakmice, što iz trenutne perspektive izgleda manje vjerojatno od Dinamova proljeća u Europi…
Izvukli su riječki novinari podatak da je riječ o prvom domaćem porazu nakon točno 1079 dana (4.5.2013. i utakmice protiv Juga u finalu doigravanja za prvaka Hrvatske), no zanimljiviji bi bio podatak koliko je dana prošlo od zadnjeg ovakvog debakla i utakmice u kojoj su domaćini bili ovako poniženi i posramljeni. Ako je ovakvog debakla ikada i bilo…
Bilo je naravno teških poraza i puno utakmica u kojima je Primorje nadigrano, no zasigurno se nije (barem ne u ovom stoljeću) dogodilo da ekipu prepunu igračkih zvijezda i reprezentativaca raznih zemalja gostujuća momčad ovako pregazi i ponizi. A upravo se to dogodilo u ovoj utakmici.
I bespredmetno je iznova lamentirat i tražit uzroke ove sramote jer je sve već odavno rečeno. Primorje jednostavno nema igračku kvalitetu, a očigledno niti voljni moment nije na razini da se nastave uspjesi iz prijašnjih godina. Usprkos nekim utakmicama u kojima igra ni nije bila tako loša, generalno gledajući i sezona i igra su za potpuni zaborav.
Za zaborav je prije svega vanjska linija, totalno neuigrana i bezopasna, kao i obrambeni blok koji se igra preko one stvari…. Neću spominjat imena, ali žalosno je gledati kako nekad veliki pucači, igrači vanjske linije, igraju totalno bezidejni i bezopasni napad. A još je žalosnije znati da je jedino gore od tog bezidejnog napada ako se netko od njih odluči na šut….Pa onda krenemo sa forsiranjem na centre koje brzi grci odmah zatvaraju i bez faula uzimaju loptu – ovdje moram pohvaliti odličnu igru Mylonakisa, Ntoskasa i posebice jednog od najboljih igrača prošlog EP-a Fountoulisa koji je bio izvanedan i u napadu i u obrani.
A naša obrana je kao što sam rekao priča za sebe; dva potpuno ista gola sa krila na dva metra, pa zatim nekoliko golova sa srednjeg vanjskog preko nepostojećeg bloka, i tek krajem 3. četvrtine malo striktnije pokrivanje Fountoulisa – kao da nismo znali od kuda prijeti najveća opasnost…. I laiku neshvatljivo.
Najžalosnije u cijeloj priči – neki kuloari spominju da su igrači nezadovoljni kašnjenjima u isplati primanja, odnosom sa trenerom, eventualnim odlaskom Pedraga Slobode itd. Ako su priče istinite, onda je to stvarno tužno, žalosno i nadasve nepošteno od njih da se tako odnose prema klubu i prije svega navijačima koji ih svaku utakmicu bodre iz sveg glasa.
Postavlja se naravno pitanje što i kako dalje nakon svega ovoga. S Asićem ili bez njega (izgleda najvjerojatnije bez njega), mislim da bi prije svega momčad trebalo graditi oko domaćih dečki i igrača iz naše škole. Kojih sigurno ima, no nisu već godinama dobili priliku da odigraju nekoliko utakmica u kontinuitetu i postanu standarni igrači prve ekipe. Zato uostalom i nismo već dobrih 10 godina izbacili niti jednog igrača koji nešto znači u prvoj ekipi, još tamo od Vrlića, Krapića i Krizmana.
Koliko mi je poznato, klub nema neku održivu financijsku konstukciju i sigurni izvor financiranja za slučaj eventualnog odlaska Slobode. Dakle ako on i napusti klub doći će do velikih promjena u ekipi i naši će dečki igrati silom prilika jer drugih igrača neće ni biti. Idealno bi bilo da Sloboda ostane i napravi drastičan zaokret u klupskoj politici. Politici poticanja naših dečki, koja bi onda konačno gurnula u vatru Peroša, Mudradžiju, malog Vrlića, Čubranića i ostale pa nek stasaju uz Vićana, Krapića, Burića, Vukičevića i Radua te postanu igrači.
Mislim da bi oni u svakom slučaju voljeli klub, ginuli i borili se za njega, a ne mu rušili ugled svojim bezvoljnim predstavama.
A utakmica protiv Olympiakosa…. Ako nekoga zanima, upućujem na stranice Novog lista i Vaterpolo kluba Primorje te članke kolega nam Duvnjaka i Vidotta.
http://vaterpolo-primorje.hr/poraz-na-kantridi-nakon-vise-od-1000-dana/