Znam da me nije bilo dugo na dance.hr-u, ali mislim da nema bolje prilike za moj povratak od ovog članka. Naime osobno sam bio jedan od 4 člana vrlo komplicirane misije u Rijeci. Poveli smo kremu dubrovačkih studenata u Zagrebu. Početna 2 člana smo bili Andrija i ja, dok smo vrbovali Milog (prezidente udruge studenata Dubrovnika) i njegovog prijatelja Mata. Još nam je samo falio naš prezidente, ali on je naime okupiran vrlo „bitnim” predavanjima na Ruđeru. Odmah nam je bio sumnjiv, jer koliko mogu biti bitna predavanja iz biologije. Konačni dogovor o polasku je pao jučer u Maraschinu na kavi.
Na toj kavi smo Andrija, Rade i ja zvali sve ljude koje poznamo u Rijeci, a i one koje ne poznamo (prijatelj od prijateljevog prijatelja) ne bi li skupili sto više ljudi koji će s nama čekati u redu za karte. Koliko smo bili upućeni, mogle su se kupiti samo 2 karte po osobi. Nismo bili bas uspješni u skupljanju ljudi, jer nitko nije mogao doći ujutro, već oko podne ili kasnije. Komunjarin rođak je imao najbolji razlog za izostanak, rekao je da ne može doći ujutro, jer će spavati do podne. Odlučili smo krenuti u 6 ujutro iz Zagreba misleći da će nam to dati dovoljno vremena da dođemo prije prodaje karata. Dakle u 6 ujutro krenuli smo krmeljavi put Rijeke. Ovom prilikom bi se zahvalio Tonćiju koji nam je ustupio svoje auto. Andrija je dio puta vozio s kapicom od Juga na glavi i salom od Juga oko vrata. Zamolio sam ga da skine i jedno i drugo, jer mu ipak od Partizana rekviziti bolje stoje. Stali smo na prvu benzinsku na autoputu da natankamo auto, na prvi pogled jednostavna radnja, ali se pretvorilo u noćnu moru. Nitko od nas četvorice nije znao otvoriti poklopac od rezervara, jer se otvara pomoću neke poluge na podu kraj vozačevog sica. Nakon traženja solucije za otvoriti poklopac (koju slobodno mogu nazvati brukanjem na pumpi) odlučili smo voziti do sljedeće pumpe, jer nismo htjeli buditi Tonćija u 6 i 15. Na sljedećoj pumpi smo već bili primorani buditi ga pa smo natankali gorivo i izgubili koju, kasnije će se pokazati, dragocjenu minutu. Na putu nije bilo ničeg zanimljivog, tako da ću odmah preci na dolazak u Rijeku. Pred Rijekom smo izgubili još par minuta, jer je Andrija vozio po uputama Komunjare, koji mu je navodno rekao da je to najbrži put do Rijeke. Napokon smo parkirali auto na velikom parkingu kraj mora i uputili se prema Korzu. Nije nam trebalo puno da nađemo TIC (Turistički Informacijski Centar) gdje su se prodavale karte. Lako ga je bilo za primijetiti jer je ispred bio red od (po Andrijinom brojanju) 115 ljudi. Stali smo na kraj reda i krenuli u raspravu kakve su nam šanse da se dokopamo karata. Svaki čovjek može kupiti 2 karte, u prodaji je 350 karata, a ispred nas je cca 115 ljudi. Nije nam trebalo puno da dođemo do zaključka da ćemo sigurno stići na red.
Nepošteni organizatori
Da, ali postoji jedan mali problem na koji nismo računali. Karte smo kupovali u Hrvatskoj, a svi znaju kako se u nas na pošten način teško što može dobiti. Kad smo stigli u red bilo je 8 manje 10, da bi oko 9 ura rekli da nema vise karata u prodaji. Ispred nas u tom trenutku je bilo 15ak ljudi. Većina ljudi u redu, ako ne i svi, su čekali za neke svoje prijatelje iz Dubrovnika, tako da su nakon saznanja o nestanku karata odmah počeli vaditi mobitele i zvati da nisu stigli kupiti. Nama je bilo jasno da nešto ne štima, jer ako je bilo 350 karata u prodaji, dio tih karata nije prodan. Prvo je Andrija pitao ženu sto je prodavala karte koliko su karata prodali, da bi mu ova odgovorila, ne znam nisam ja prodavala karte, a bila je jedina osoba u poslovnici. Nakon toga nam je rekao zaštitar (samo da nas se riješi) da su sigurno prodali 400-500 karata i da je red bio dug do mora. Za takav red je trebalo biti najmanje par tisuća ljudi, a kad smo mi došli, karte se nisu ni počele prodavati. Sve je jasno, netko je maznuo dio karata. Totalno iznervirani smo sjeli na kavu na Korzu. Na kavi je Andriji palo napamet da pođemo do Riječkog sportskog saveza. Tamo su mu rekli isto, da je prodano svih 350 karata i da je njima najgore, jer njima ljudi dolaze kukati. Vidjeli smo da nam nema pomoći pa smo se odlučili zaputiti nazad u Zagreb. E sad dolazimo na pitanje gdje su sve silne karte. Svakom klubu je ponuđeno 300 karata. Od jednom ljudi u Zagrebu su počeli pratiti vaterpolo i rezervirano je svih 300 karata, premda bazen na Savi skuplja paučinu po tribinama tijekom cijele godine osim kad Jug dođe pa ga mi napunimo. Ne znam kako stvari stoje u Kotoru, a Pro Recco će napuniti samo dva autobusa, dakle uzeli su oko 100 karata.
Jadni odnos Juga prema najvjernijim navijačima
Ono sto nas najviše zanima su karte koje je dobio Jug. Udruga studenata u Zagrebu nije dobila ni jednu kartu, jer je „naš dragi“ Hrnić svih 300 karata prebacio u svoju agenciju Gulliver ili bi je mogli nazvati O’Gulliver, jer za odlazak na final 4 će vas oguliti od nekih 530 pa sve do 2500 kuna. Dakle da bi Hrnić mogao zaraditi, mi moramo gledati utakmicu na televiziji, a za Juga će „vatreno” navijati oni starci iz Grada što dolaze preko agencije. Mislim da je jadno, da se prema studentima ovako ponaša, jer već godinama daju potporu Jugu na raznim destinacijama, od Barcelone, preko Milana, do Budimpešte. I ono najjadnije je što nekada ti studenti naprave bolju atmosferu u Zagrebu nego što je zadnjih par godina Jug ima u Gružu.
prvo par ispravaka:
ovo su teške insunuacije da bi mi bolje pristajo šal od Partizana 🙂
mi smo bili 115, 116, 117 i 118 u redu.
zatim:
organizatori su rekli da će se sve karte koje klubovi ne prodaju (imali su pravo na 300 karata) stavit u slobodnu prodaju. ne da ih nisu stavili nego su još i prepolovili broj karata u prodaji (planirano 350 karata od 1750 mogućih, što je isto sramotno mali broj).
u riječkom sportskom savezu (pričali smo s gospodinom Bojanom Sušnjom, vjerojatno sinom Lucijana Sušnja članom gradskog poglavarstva zaduženim za sport) rekli su nam da je pušteno u prodaju 350 karata i da su neki njihovi barbe koji su bili 105. u redu kupili kartu. muljator do muljatora. te da će možda još 100 karata bit pušteno u prodaju ako neki sponzori ne uplate pare za sponzorstvo. moš mislit.
a jugova uprava se može sramit svojeg postupka.
Odličan članak, ili kako bi Arapi (a i bosanci i konavljani) rekli: Mašala!
Bravo Marine, sve pošteno rečeno
predlazem bojgot Jugove utakmice u Zagrebu ili neki socni transparent
Nepotrebno, dat će Sukno ono što Guliver ne proda. Uostalom čisto sumnjam da se u zadnji čas neće stvoriti 50 karata za USD.
Ali transparenti su uvijek zabavni i lijepi za vidit, pa lincun i auto lak u ruke b/a! :))
već smo razgovarali o transparentu, ali takvom da nam nakon njega neće dat nikakve karte 🙂
ostavite prijedloge slogana na forumu.
Nazalost cujem da je Guliver sve vec prodao. Propada ti ta teorija. Trebalo bi se nazvat Sukna i malo ga ispeglat.
odličan tekst, svaka čast za trud autora i ostalih putnika!
trebalo bi maroletu reć da napiše koju riječ u dubrovačkom o ovoj sramoti.
zvao sam jutros u 8 u taj TIC, Korzo 33, zena rekla da nema sanse da ikako rezervira, da ce sve biti rasprodano u po ure….inace, poslao sam mail u ured Juga 5. svibnja da bih kupio bar 2 karte….ni odgovorili mi nisu
ovo je bas sramota, dance.hr toliko piše o Jugu, pa trebali bi nam dati komentatorsku kućicu na bazenu u Rijeci, a ne par karata da navijamo za njih
sreća ne interesira me fajnal for pa se ne uzbuđujem puno, ali žao mi je ljudi koji gore za Juga, a ne mogu doći do karte
To je ono što ja cijenim kod Nikole – empatija!!
Vidimo se na športskim borilištima!
jedan humanitarac preko forum.hr-a (vidjeh i duga abedija na tom forumu) prodaje 2 paketa karata (daklem za 2 dana za 2 osobe) za samo 1800,00 kn.
ne znam je li to jedan te isti, meni je ponudio za 1200. kasnije sam našo jednog za 1000, pa poslije još jednog koji kaže da je do sad dobio najveću ponudu za 400 kn po karti. to su stvarno debili i šupci, a nadam se da će na kraju morat sami poć na utakmicu ili prodat kartu za 100 kn. oni idu na vaterpolu zarađivat 🙂
Kada je u pitanju 300 karata koje su namijenjene nama ovako raspodijelili. Igrači prve momčadi i treneri svih kategorija su dobili ukupno 60 karata. Sponzorima smo osigurali 60 karata, dok smo studentima iz Zagreba koji su nas u posljednje vrijeme pratili na mnogim gostovanjima osigurali 30 karata. Ostalih 150 karata je prodano u aranžmanima Gullivera koji tu ponudu već neko vrijeme reklamira u raznim dubrovačkim internetskim medijima. Čak su i članovi Uprave tim putem rješavali karte – kazao nam je predsjednik Juga Goran Hrnić.
http://dulist.hr/content/view/4527/67/
Koji su to studenti iz Zagreba? Samo 150 karata preko Gulivera 🙂
to se zove diletantsko novinarstvo. obično se informacije provjere i na drugoj strani. a i sve da je tako čime je to gulliver zadužio jug da oni dobiju pola karata. sramota.
sponzori dobili 60, a gulliver 150. a jedini odnos juga i gullivera bi mogo i smio bit onaj sponzorski.
a i kužnin uređuje jugovu internetsku stranicu i ide s njima na putovanja, uključen je u rad kluba s medijima i sigurno je upoznat s rapdjelom karata unutar kluba i opet piše neistine.
taj “novinar” je obični režimski igrač….nikad u njegovim tekstovima nisam pročitao riječi kritike za upravu ili ljude oko kluba… da se on potpisiva kao glasnogovornik Juga, ok, rekao bih da je plaćen za to da govori ono što mu kažu, ali ovakve medijske manipulacije, nisu mu na čast kao čovjeku….
i sve više mislim da klub već desetak godina ne postoji radi navijača i ljubavi prema igri, nego radi pojedinih egoa i osobne promocije, političkih i gospodarskih interesa (vrlo često isprepletenih)