Aleksandar Šapić

BracoPosted on
 
Aleksandar Šapić, po nekima jedan od najboljih vaterpolista svijeta svih vremena, odlučio je prekinuti vaterpolo karijeru sa nepunih 30 godina. Drugi će reći da je bio veliki igrač za male utakmice. 

Što se tiče reprezentacije osvojio je 3 zlata i srebro sa EP, zlato, srebro i 2 bronce sa SP, srebro i 2 bronce sa O.I. Postigao je 981 pogodak u 385 utakmica. Impresivne brojke, ali rijetko tko se sjeća iti jedne velike utakmice koju je on riješio. Kada je trebalo napuniti Francuze, Slovake i osvojiti naslov najboljeg strijelca, tu je bio prvi, kada je trebalo riješiti polufinale ili finale nije ga bilo nigdje. Jedino se iskazao u Kranju 2003 kada je u finalu EP protiv Hrvatske postigao pobjedonosni pogodak. Ostale važne utakmice je većinom imao postotak šuta dvadesetak posto i gledao kako pitanje pobjednika rješavaju Šefik, Vujasinović, Ikodinović…
Što se tiče klubova karijeru je počeo u Crvenoj Zvezdi, zatim prelazi u Partizan u kojem je igrao godinu i pol dana. Slijedi prelazak u Bečej u koje je igrao sedam godina. Bečej je praktički bio reprezentacija Srbije i Crne Gore, i u sezoni 99/00 osvajaju Euroligu, ali kada je ponestalo financijskih sredstava ovaj umjetno stvoreni klub se vratio u prosječnost.   2001.g. prelazi u Camogli tj. prihvaća najveći ugovor u ekipi u kojoj se može napucavati do besvijesti. Slijede dvije sezone u Savoni u kojoj je osvojio jedan naslov prvaka (tu je guste utakmice ipak rješavao Tamaš Kašaš) i poraz u polufinalu Final foura. Slijedi prelazak u Sthurm, ponovno najveći ugovor (navodno najveći u povijesti vaterpola) u prosječnoj ekipi u kojoj može osvojiti naslov najboljeg strijelca lige. Šapić je uspio u 11 uzastopnih sezona osvojiti naslov najboljeg strijelca lige, nekoliko puta je bio najbolji strijelac na reprezentativnim natjecanjima, nije postojao šut koji mu se nije svidio…
 
U Dubrovniku je dva puta bio na Final fouru. Oba dva puta je izgubio jedan razlike u polufinalu od Juga (Bečej, Savona) da bi se sljedeći dan u utakmici za treće mjesto doslovno zajebavao. Ove godine je došao sa Sthurmom, ubilježio uvjerljivi poraz, dobio isključenje s pravom zamjene, uz još gore zalaganje nego na utakmicama za treće mjesto.
U karijeri je zabilježio i par incidenata: 2003 je dobio 9 mjeseci suspenzije nakon incidenta u polufinalnoj utakmici s Italijom, 2005 je igrajući u kupu LEN za Savonu imao okršaj sa Partizanovim navijačima, 2008 na O.I.  u Pekingu završava reprezentativnu karijeru šokantnim porazom od SAD u polufinalu nakon kojeg mu je u tuči sa Šefikom slomljena noga. Bez njega pobjeda Srbije protiv Crne Gore u utakmici za 3. mjesto.
Ostalo: glumio u odličnom filmu “Kad porastem biću Kengur”; uključio se u politiku kao član jedne stranke; oženio Ivanu Šljukić, udovicu srpskog mafijaša Šljuke koji je izrešetan u autu 2001. g.

5 komentara na “Aleksandar Šapić”

  1. dodo bi da je najbolji strijelac jugoslavenske (jasno s golovima koje je zabio u SiCG i Srpskoj repki) reprezentacije u povijesti, a da je prije njega to mjesto držo milivoj bebić

  2. Dodao bi’ da mu je nekad davno Stamenic po sred’ utakmice reprezentacije i pred kamerama odvalio samar i odstranio ga iz tima.

  3. bio je atraktivan igrač, prvi koji je privukao pažnju neklasične vaterpolo publike, vidi se iz ugovora. nije bio kompletan kao čitav niz velikana iz doba kad je igrao (vujasinović, ikodinović, kasas, benedek et altri), svejedno šteta zbog preranog ostavljanja

  4. Spomenuo bi da je 2001.g. zbog njegve jako glupo potrošene lopte 40sec prije kraja utakmice Jug dobio priliku odigrati još jedan napad i pobjediti 10:9. Hvala Ganguli.

  5. Od ’95 godine 11 godina u nizu prvi strijelac klubova u kojim je igrao. A ’95 je imao 17 godina.
    U finalu Eurolige 2000 protiv Mladosti zabio 5 komada.