POVIJEST DIVLJE LIGE – 1987. 1. DIO

Jug kraj prvenstva završava na 5. mjestu, prvak je uvjerljivo Partizan, dok je drugo mjesto osvojio Šibenik sa Pejicom Bukićem.
U četvrtfinalu kupa su igrali sa oslabljenim POŠK-om i uspjeli proći dalje. U Splitu je bilo 10:10, a u uzvratu 11:10. U polufinalu ih je čekala  Mladost Obuća. Mnogi su smatrali da bi bilo bolje da u polufinalu igraju s Partizanom. U finalu se igrala jedna utakmica u Kruševcu, pa bi Jug imao veće šanse u dvije utakmice. Prva utakmica u Zagrebu je završila 12:12, a tajnik Juga Ivo Miloš je pohvalio navijače, dubrovačke studente u Zagrebu.

Utakmica se igrala na novoizgrađenom bazenu za Univerzijadu, a atmosfera je bila kao da se igra u Dubrovniku. U uzvratu je Mladost povela 0:3 golovima Šimenca i Paškvalina. Ali Jug u nastavku igra puno bolje i utakmica završava 8:8. Slijedili su četverci. U prvoj seriji pogađa Đuho, u drugoj promašuje Miljanović, ali Bošković na sreću brani četverac Šimencu. U nastavku puca samo Đuho i pogađa sva četiri puta, a Bošković ponovno brani Šimencu. U finalu poraz 17:7 protiv velikog favorita Partizana, ali izboren je Kup pobjednika kupova.
Na kraju sezone Vezjak odlazi u Mladost (školovanje), a L. Vuletić i Matušić prelaze u Bellevue. Što se tiče pojačanja dogovoren je prelazak dva igrača iz Kotora – reprezentativca Nikčevića i mladog Emila Nikolića. Ali tada su bila neka druga vremena u kojima želja za prelaskom u drugi klub nije bio dovoljno dobar razlog pa je svaki prelazak morala odobriti arbitražna komisija. Nikčević i Nikolić su kao razlog prelaska naveli školovanje na fakultetu u Dubrovniku. Upisali su fakultet, ali zahtjev im je odbijen zbog famoznog članka 54 – u kojem stoji da je jedan od uvjeta da s njima moraju preseliti i njihove obitelji. I to je napravljeno, uložena je žalba, a oni su nastupali u prijateljskim utakmicama dok se slučaj ne riješi. Na turniru u Budvi finale su izborili Jug i Kotor. Kotor odbija igrati jer su u sastavu Juga Nikčević i Nikolić, a nekoliko članova uprave najavljuje prestanak prijateljskih odnosa sa Jugom. Na arbitraži VSJ odbijena je žalba s omjerom glasova 4:3. Protiv prelaska su glasali predstavnici saveza Srbije, Vojvodine, Crne Gore i Hrvatske dok su za prelazak glasali predstavnici BIH, Slovenije i Makedonije – znači predstavnici saveza koji nisu imali prvoligaše tj. nikakve osobne interese. Igrači su se mogli vratiti u Kotor ili pauzirati 2 godine. Oni se rekli da su spremni pauzirati, a Jug je najavio borbu na sudu. Posebno su se okomili na predstavnika VSH Vladu Kobešćaka – on je bio zamjenik hrvatskog delegata i nije imao pravo glasati. Novine spominju da je ovo osveta Mladosti, jer im lani arbitražom nije dozvoljen prelazak Kaurlota iz POŠKA. Predsjednik arbitražne komisije tada je bio Đuro Kolić. Jug ide na Sud udruženog rada u Beogradu i traži poništenje glasova predstavnika saveza Hrvatske i Crne Gore. Obojica su bili zamjene predviđenih delegata i Jug je smatrao da bi prema pravilniku VSJ glasovi trebali biti poništeni, i da u tom slučaju glasovanje treba registrirati 3:2 u korist Juga. Još su spomenuli da su ove godine dopustili Vezjaku da pređe u Mladost. Novine također spominju da je zbog straha od arbitraže propao prelazak ponajboljeg sidruna na svijetu – Milanovića. On se navodno dogovorio s Jugom (veze s Jugom za vrijeme odsluženja vojnog roka u Trebinju) i doputovao nakon finala kupa. Dali su mu stan, ali u priču se upleo Partizan, tako da je sve na kraju propalo.
Osim slučaja „Nikčević-Nikolić“ pojavio se i slučaj „Bošković“. Prema riječima Jakše Boškovića uprava Juga ga je zamolila da prestane trenirati jer dolaze mladi, i s njegovim prestankom oni će imati motiva da rade. Ogorčeni Bošković kaže „ Nakon 10 godina u Jugu kažu mi da smetam mladima, i to meni koji sam po struci pedagog. Idem u Cavtat, tamo neću nikome smetati.“ Iz Juga je sve ovo demantirano, ali Bošković više ne brani za Jug. Zamijenio ga je Mladen Rak.
U Kupu pobjednika kupova Jug je u Nizozemskoj izborio četvrtfinale pobjedama nad Innsbruckom 27:7 i domaćim De Zijlom 17:13. U prvoj četvrtfinalnoj utakmici poraženi su u Sofiji od Akademika 13:10. U uzvratu su već nakon 1. četvrtine vodili 5:1, i na kraju su slavili 14:8. U polufinalu u prvoj utakmici u Dubrovniku pobijeđen je njemački Duisburg 8:5. Jug nije zadovoljan, jer je po prilikama trebao uvjerljivije slaviti. Najbolji strijelac Juga je iznenadujuće bio 16. godišnji Fatović sa 3 pogotka. U uzvratu Milat postiže odlučujući gol 14 sekundi prije kraja za konačnih 10:8. U finalu ih je čekao Posillipo čija je vrata čuvao jedan od najboljih jugoslavenskih vratara svih vremena Krivokapić. Jug je slavio u prvoj utakmici u Kuparima 9:8. Nemamo pojedinosti s ove utakmice, jer u arhivi nažalost nedostaje ovaj broj. U uzvratu pred 5 000 gledatelja Posillipo bolje otvara utakmicu, i vodi većinu vremena. Ali razbranio se Rak (obranio je i četverac) i Jug pred kraj utakmice vodi 8:7, i na rubu je senzacije protiv favoriziranog Posillipa. Ali domaćini izjednačavaju, i 12 sekundi prije kraja utakmice ponovno vode 9:8. U zadnjem napadu puca Đuho, ali preko gola. Jug je kraj utakmice dočekao bez Milata, Delića i Bijača tako da je poraz bio neminovan. Na kraju 13:10 za domaćine, uz gromoglasan pljesak prepunog gledališta Jugu. Đuho je na kraju utakmice došao do zapisničkog stola i bunio se na čak 4 dosuđena četverca za domaćine. U svakom slučaju odličan nastup mlade momčadi. Strijelce su predvodili Delić i Miljanović sa 3 pogotka, Milat je postigao 1, dok se Đuho nije upisao u strijelce.
Usporedo sa KPK igrali su prvenstvo. Đuho je u najavi rekao da Jugu nedostaje vrhunski sidrun kojeg nemaju od vremena Lozice. Rekao je da će u slučaju odobrenja prelaska Nikčevića i Nikolića Jug krenuti u borbu za vrh, a u suprotnom slučaju sredine tablice kao i prošle sezone. Iako se slučaj trebao riješiti prije početka prvenstva, to se ipak nije dogodilo. Jug je razmišljao da zaigra s njima prije konačne odluke. Odustali su zbog velikih kazni – za prvi nastup igrača bez licence klub bi dobio 6 bodova kazne, a igrač 2 godine zabrane nastupanja. Za drugi nastup igrača bez licence klub bi bio izbačen u drugu ligu sa 5 bodova minusa. Jug je posebno ogorčen na VSH, pa se razmatrala mogućnost pristupa savezu BIH ili Crne Gore.
Jug je, što se tiče uvjeta, jedini prvoligaški klub bez riješenog pitanja zatvorenog bazena. U prvenstvu su zabilježili 4 pobjede i 4 poraza. U Kuparima poraz od Mladosti usprkos vodstvu od 3 razlike. Đuho je dao 5 golova, Šimenc 4, novo pojačanje Pejica 2, Vezjak 1. U Kotoru su vodili 1:4, ali opet poraz 7:6. Novinar piše da nije bilo lako usporedo igrati prvenstvo i Kup prvaka – koja budala.
U svakom slučaju šteta što im Savez nije odobrio pojačanja, jer bi sa njima vjerovatno osvojili jedini trofej koji im nedostaje. Na kraju godine Đuho je proglašen sportašem godine – uz finale kupa, finale KPK,  kao kapetan je predvodio reprezentaciju do srebra na EP u Strasbourgu.

U nastavku pročitajte kako je Dubrovnik postao košarkaški grad te kako je Porporela osvojila trofej za fair play.

Braco

4 komentara na “POVIJEST DIVLJE LIGE – 1987. 1. DIO”

  1. po najavama, stvarno zanimljiva godina.izgleda da su juga su non stop zajebavali u hvs-u tih godina. šteta da nisu opet odlučili po svome i ignorirali nelegalnu odluku komisije.

  2. Nakon ovog članka počinjem shvaćat da razlozi mržnje koju b/a gaji protiv mladosti imaju korijene duge preko 20 godina.

    1. ne volim klubove koje razne komisije i suci stalno nešto potpomažu. zato mi je juve u italiji pao u očima nakon ove afere