POVIJEST DIVLJE LIGE – 1987. 2. DIO

Dubrovnik je 1987. godine bio i košarkaški grad. U kupu Mediterana slavile su mlade košarkašice Jugoslavije, a MVP turnira je bila Danira Nakić. Zatim slijedi događaj kakav Dubrovnik još nije imao prilike gledati. Odigrana je prijateljska utakmica između reprezentacije Jugoslavije i sveučilišta Notre Dame. Trener reprezentacije je bio Krešo Ćosić, a gledatelji su imali prilike gledati Dražena Petrovića (23 poena), Komazeca, Acu Petrovića, Cvjetičanina, Kukoča, Paspalja, Divca, Rađu…

Jugoslavija je u sklopu priprema za EP u Ateni pobijedila 101:71. U dvoranu se naguralo preko 3500 ljudi, neki su stajali pod košem ili uz rub terena, a mnogi nisu uspjeli ući iako su kupili ulaznice.
I na kraju je u sklopu kupa Libertas odigran najjači košarkaški turnir te godine u Hrvatskoj. Nastupili su Aris, Jugoplastika, Zadar i Bosna. Aris je imao odličnu momčad tih godina. Igrali su tri uzastopna Final foura ’89 – ’91 a predvodili su ih dva najbolja grčka igrača u povijesti – Galis i Giannakis. Jugoplastika je ’89 – ’91 osvojila tri uzastopna naslova prvaka Europe. Igrali su Kukoč, Rađa, Ivanović, Perasović, Sobin, Sretenović, Tabak. Za Zadar su nastupili Stojko Vranković, Komazec, Šarlija, Petranović, Popović.
Jugoplastika je u polufinalu pobijedila Aris 103:95 (Galis ipak nije nastupio), a u finalu Zadar 110:97. Najbolji strijelac turnira je Petranović sa 68 poena. Inače ove godine je održano EP u Grčkoj na kojoj su domaćini po prvu puta postali prvaci Europe, dok je Jugoslavija osvojila broncu. Znači Dubrovnik je imao priliku pogledati skoro sve najbolje sto je Europa tada imala.

U najavi Divlje lige novine spominju tešku smjenu generacije u Penaturu, te da Copacabana vrši najtemeljitije pripreme od svih ekipa. Igralo je samo 7 ekipa koje su podijeljene u dvije skupine.  Slijedio je dogovor o natjecanju „Sve je dogovoreno u demokratskoj atmosferi uz nekoliko dežurnih protiv. Bilo je i primjedbi da se neki igrači nalaze na spiskovima više ekipa.“ Zatim su ždrijebom izvučene grupe. Danče su imale sreće i izbjegle su skupinu smrti. Na kraju je žrtva ždrijeba postala ekipa Porporele koja je ostala zadnja, iako su joj mnogi prognozirali finale s Dančama. Rezultata nema osim Porporela – Montovjerna Galerie 13:13, Čingrija – Student 7:8

Skupina 1)                                       Skupina 2)                      

Student             5                           Danče           4
Montovjerna       4                           Copacabana    2
Čingrija              2                            Gjivovići         0
Porporela           1

Polufinala su odigrana na Bellevueu pred velikim brojem gledatelja.
Danče – Montovjerna 12:7, Student – Copacabana 10:7

Spominje se Copacabana, koja je lani u maniri CSKA pokušala prijaviti Boška Lozicu i dva prvoligaška igrača iz Korčule. Zahtjev im je naravno odbijen.
Kapetan Copacabane Ivica Sentić je nakon poraza u polufinalu rekao slijedeće „Da su za nas igrali Nikčević i Nikolić sve bi bilo drugačije.“ Novinar piše da ne treba čuditi ako dogodine prijave Đuha ili Milanovića, jer je i to dio čari ovog natjecanja. Ja bih dodao – možda za likove iz Copacabane.
Što se tiče zadnjeg dana, trebao bi se igrati u Portu „ako igrači i simpatizeri Porporele uspiju nadvladati razočarenje što ne igraju u finalu, pa se potrude da budu dobri organizatori finala kao i ranijih godina.“ A svi mi dobro znamo kako Porporela nadvladava razočarenje – sjetimo se kada su prije par godina prekidali utakmice sa aparatima za gašenje požara, naravno kada su shvatili da ne mogu dobiti utakmice.
Ove godine su „proradili sitnovlasnički interesi nad barama i organizaciju su doslovno u zadnji čas preuzele Danče“.
U utakmici za 3. mjesto Montovjerna je dobila Copcabanu 12:11 nakon izvodenja četveraca. Sve bi naravno bilo drugačije da je branio Krivokapić.
Student se bunio jer se igra na Dančama, ali ipak su popustili, i na kraju zasluženo slavili. Sudac Ljubibratić je nakon polufinala zviždaljku prepustio Nikši Andriću. Danče su dosta prigovarale, ali izvještaj kaže da je (danas dugogodišnji igrač CSKA) dobro sudio. Završilo je 4:3, a nakon završetka pobjednici su priredili bakljadu. Dančari su istakli „Da smo znali bilo bi na Dančama ića i pica. A vidiš što su učinili oni s Porporele samo zato što nisu stigli do finala“
Nakon Divlje lige u sklopu „Večeri Danača“ odigran je turnir na kojem su igrale prve četiri momčadi Divlje lige. Danče su naravno ostale druge, u finalu su izgubili od Montovjerne 16:11, nakon što su pobijedili CSKA u polufinalu 12:8.

Braco

 

2 komentara na “POVIJEST DIVLJE LIGE – 1987. 2. DIO”

  1. ovi iz cope su znači i prije bili điberi samo su se dolaskom nam slobodne i nezavisne države Hrvatske (ko i svi veliki Hrvati) dodatno osilili.

    mislim da je koju godinu iza bio i final4 jugo kupa u košarci, uostalom vidjet ćemo kad stigne braco i na to