Špilja brončana

    Konačno, nakon 8 dugih godina, treća Špiljina medalja. Prokletstvo 1/4finala počelo s prelaskom finalnog dana u Porat, a sad su i Špiljari imali čast i priliku zaigrat na tom kultnom mjestu.
    Izgleda da se nakon Maroletovog teksta o bijelom Kovi preokrenula karma ili je kapetanu prekipjelo pa je reko da ovako više ne ide. Uskoro će na Gornjem konalu započet radovi jer će Kovaldo jednostavno morat proširit trofejnu sobu.

    Ove godine Špilju stalno prate zdravstveni problemi. Sada su Davor i Đura, dvojica iz prvih 7, bili doma u krevetu u febri. Kao što je i Lehman pustio Kahna da brani za treće mjesto na SP-u 2006., tako je i Zambata bio na golu. I odma u prvom napadu Palacea, vrlo dobra obrana sa lijevog vanjskog. Bila je to naznaka da je Zambi kroz „Dančarsko ljeto“, prvenstveno „Petnesku“ i „S bare na baru“ ušao u formu. Na kraju je Zambata bio igrač utakmice i dokazao je da su se oni s početka Divlje lige s pravom čudili tko je taj na golu Špilje jer taj nikako ne može bit Zambata.
    Na startu vodstvo Palacea, ali u slijedećem razdoblju sve do poluvremena odlična igra Špilje. Zabili su 3 gola u nizu. Pop prva dva. U prvoj četvrtini sa igračem više sa 1. stative, a u drugoj iz kontre iz drugog pokušaja, te Hrdalo sa igračem više na prebačaj s desnog na lijevo krilo. Osim toga bile su još dvije kontre mladog Tića, ali je Sjekavica pokazao zašto je najbolji golman lige. I umjesto osjetnije prednosti točno u zadnjoj sekundi Bender zabija iz odbijanca nakon obrane Zambata i samo 3:2 ua Špilju na najdužem odmoru. Obrana je besprijekorno funkcionirala, zona na Radiću, te ponekad na Kompleksašu i Markoviću je bila vrlo dobra, a ključ je bio Zambata jer se tako plitka zona bez raspoloženog golmana ne može igrat.
    U nastavku još jedan poklonjeni gol za Palace. Opet vrlo slično kao i protiv Penatura, samo ovaj put Hrdalo poklanja loptu sidrunu Palacea i 3:3. Uskoro kopija predhodnog gola i za Špilju, opet prebačaj s krila na krilo sa igračem više, samo ovaj put zabija Nardi. Zanimljivo da je Braco bio asistent kod sva 3 gola sa igračem više, a Amerikanci bi mu brojili asistenciju i kod Popovog gola iz kontre jer je i tu on bio posljednji dodavač. Do kraja treće Babić zabija na zonu izvana i sa 4:4 se odlazi u posljednju četvrtinu.
    Ipak nije bilo golova pa je utakmica otišla u četverce. Kod Špilje osim Milića i Braca nitko nije htio preuzet odgovornost pa je uvjeljivo najmlađi, Tić preuzeo odgovornost i to je pucao treći kad je morao zabit da Špilja ostane u igri. Prvi pucaju Palasaši:

4:5    Bender
5:5    Milić
5:6    Babić
5:6    Braco – pokušao je kroz uši, a završilo je preko gola kao i Volkovu iz Šerifa dan ranije
5:6    Puh – da je „Najbolji igrač“ zabio Palace bi bio treći, ali Dodovski pogađa stativu
6:6    Tić
–    Slijedi raspucavanje jedan po jedan.
6:7    Bender – Zambata dira loptu, ali ispod ruke ulazi u gol
7:7    Milić – Sjekavica skoro obranio, a lopta jedva prešla preko crte
7:7    Babić – i ono što je naznačio kod prošlog udarca sada Zambata i radi i dovodi Špilju nadomak medalje
8:7    Milić – zabija i slavlje je moglo početi.

    Tako je Palace drugu godinu zaredom osvojio „drvenu medalju“, a Špilja nakon 2001. ponovo brončana. Uslijedilo je burno slavlje predvođeno kapetanom koji je mogao produženo ostat na slavlju na Dančama jer je kako je rekao sutra konačno u popodnevnoj smjeni :smile:.

    Nakon poraza u 1/2finalu Sutić je smjenjen sa pozicije trenera, a te uloge se prihvatio Dabelić. Najočitija promjena je bila u prebacivanju Provokatora sa desnog na lijevo krilo.

 

Divlja liga 2010 – utakmica za 3. mjesto
Špilja ’94 Danče – Palace    8:7 (1:1, 2:1, 1:2, 0:0 – 4:3)
Porat
Sudac: Periš
Špilja: Zambata, Hrdalo 1, Jemin, Kristić, Tić, Milić, Braco, Pero, Josip Zlošilo, Nardi 1, Pop 2, Kova (c), Ivan Zlošilo
Palace: Tomo Sjekavica, Željan Tevšić, Đino Radić, Ervin Babić 1, Edi Brković, Toni Pavlić, Dado Marković 1, Jadran Bijelić, Robert Bender 1, Tomislav Vuksanović 1, Ognjen Dabelić, Ivan Hrnić, Hrvoje Puh, Haris Zelendrović, Jasmin Jaganjac.