Ususret utakmici Velika riva Doli – Turčin Danče
|
Kroz Dole se pjesma ori Hrabro se kitopsina bori Past će Turčinu gaće Osvojit ćemo kamenite Danče Trči Đivo po lažnoj plaži Otkrivajući svoje draži A za njim Turci Vide im se ku – feri za bijeg. |
Blago potišten u svijesti da ova moja romantična poema nikada neće osvojiti nagradu na Lidranu, pa čak da je ni Lapis neće objaviti, ozlojeđen jadikujem nad svojom sudbinom. Ali, to nije tema naše današnje emisije!
Tema naše današnje emisije je nedjeljni ogled Velike rive Doli i Turčina Danče. Povijest nas uči da se s Turcima nije za zajebavat. Mnogi se ne sjećaju, ali davne 1493. godine, na Krbavskom polju su nas iscipelarili ko kakve glavonje. Rijetki će se, također, sjetiti da nam to i nije bila neka opomena pa smo se 1526. u Mohaču ponovno namjerili na goropadnog Turčina uz upravo sramotan ishod, po nas naravno. Kako onda nije bilo haškog tribunala ostali smo uskraćeni za bar moralnu kompenzaciju, kako Turci i nisu baš njegovali vojne običaje i manire plemenite borbe.
Iako bosansko-hercegovački Monaco, taj dični Bezum, u današnjim uvjetima, teško možemo aneksirati, ostaje nam osvetu tražiti 26.07.2009. na kupalištu Danče, koje je, u krugovima islamskih militantnih grupacija, poznato kao satelit resort nešto razvikanijeg Bezuma.
Kako prosječan mladić iz Dola još od rođenja ima duboko usađene emocije patriotizma, pravde i slobode, nas ne zanima pretjerano ni formacija ni snaga njihovih akindžija i janjičara, ni njihova inerpretacija M zone. Mi u utakmicu ulazimo osokoljeni nadahnutim Milovim govorom i poškropljeni svetom vodom iz Vrela, duboko uvjereni da ćemo uz pomoć Svevišnjega poraziti nevjerničke trupe islamskih fundamentalista sa Danča.
lani su momci iz dola gostovali na danačama i na ugodnih 16 stupnjeva izgubili od prve ekipe danača, špilje. ove godine će bit valjda nešto ugodnija temperatura mora, a rezultat sličan, opet u korist ekipe s danača, ovaj put druge.
na konju, na bojnom polju, zastava na koplju
jedan pored drugog kao pruće smo u snoplju
gusta kiša strela. strahu mesta nema
vadim mač iz korica i spuštam vizir šlema
sudar dveju vojski kao dveju reka
silinom prvog udarca probismo tri reda
buka urlika, jauka i krika
teški zvuci čelika, rasplamsava se bitka
britka sevnula je sablja, at pada kao klada
okružuju me dušmani, jurišaju na barjak
zamahujem sekirom. s’ glavom leti kalpak
na pogrešne ste krenuli! očekuje vas alah!
Kakav poeticni uvod u ovaj mitski dvoboj!
A ne spominjete se ono kad vas sjebasmo nasred Beča u 119min??
5+ za pjesmu btw!!
Istina zaboravio sam tog srbina semiha. Razlog više da se naoružamo do zuba!
danas sam promatro turčinov trening…i što reći nego…impresivno!!!
ti šutevi, obrane, uplivavanja, dodavanja, petom, kroznoge, glavom, parabole, zmije…
dojani, jeste li spremni za poraz? ako niste….sprem’te se, sprem’te 🙂