Hrvatska dominantno preko favorizirane Srbije

Hrvatska je pobijedila Srbiju 14:12 i ušla u deveto uzastopno polufinale na Svjetskim prvenstvima.  Od početka je Srbija ušla nervozno u utakmicu što nisu uspjeli preokrenuti do kraja, a Hrvatska je sve te njihove greške uredno koristila i uz kvalitetne poteze, prije svih Vrlića i Popadića došla do velike pobjede.

Srbija je bila popriličan favorit uoči ove utakmice – na nekih 3 gola razlike. A na kraju, niti jednom u čitavoj utakmici nisu čak ni poveli. Tucak je puno bolje pripremio ovu utakmicu, igrači su bili mirniji od protivnika, a i taktika koju su provodili bila je bolja. Igralo se agresivno prema Mandiću, čak i pod cijenu isključenja na vanjskoj poziciji. Izmjenjivali su se praktički ravnopravno Fatović, Bukić i Vukičević u čuvanju najboljeg protivničkog igrača. Na kraju jest Mandić zabio 4 gola, ali je krenuo tek kada je bilo 3 razlike u trećoj četvrtini. Imao je Mandić dosta šuteva, ali nije forsirao. Mnogo puta su mu suigrači bacali loptu jer se nitko nije usuđivao šutirati. Dva puta je pokušao i šraubu s 6m.. većina tih šuteva bila je u drugoj polovici utakmice. Na početku je pogodio Popadića u prsa s igračem više.

Ostatak momčadi je igrao dobro u obrani jer se lijeva strana napada Srbije praktički nije vidjela. Jest, zabili su samo 2 gola, jedan iz rekontre (Strahinja), jedan na samom kraju (Radulović s igračem više). Igrač manje Hrvatske također odličan, Srbija je imala samo 6/16. S tim da su zabili dva gola na isključenje bez lopte i brzo dodavanje na 2m. Jako puno puta radili su kardinalne greške:

– Vico promašaj zicera s 2m kada je bilo još jedno isključenje bez lopte i brzo dodavanje

– S. Rašović u istom igraču više dva puta izrazito loše dodaje

– netko unutar 2m s igračem više

– Mandić s desnog krila krivo na drugu stativu

Uz još čitav niz pogrešaka koje nismo navikli viđati u igri Savićeve momčadi. Prednjačio je Drašović koji je odigrao jednu od najlošijih utakmica u karijeri. Dva loša pokušaja s igračem više, jedan baš posebno loš, i izvedbom i odabirom – tada je trebalo odigrati na Mandića na krilu jer je protiv njega u bloku bio Krapić koji ne bi stigao reagirati s obzirom na to da je kao sidrun tromiji igrač. Takve situacije momčad treba prepoznati. Osim toga, Drašović je primio gol s dva metra od Vrlića i još jednom držao izrazito loš blok prema lijevom krilu što je Franko Lazić iskoristio. Moglo bi se reći učinak za najmanje 3 razlike u korist protivnika.

Dodao je i Mandić dvije baš velike pogreške u obrani i omogućio dva gola sa stativa:

2:1 Žuvela – kada je Fatović bio u lošoj poziciji s loptom na vodi u zadnjim sekundama napada, Mandić je bez razloga ostao predaleko od Žuvele koji je jedini bio opasan, pogotovo u odnosu na drugog igrača između kojih je Mandić trebao pokrivati prostor.

10:8 Lazić – veće se Srbija obranila, isključeni igrač se postavio u obranu, a Mandić ili nije bio svjestan da je igrač manje davno završio ili se u tom trenutku skroz pogubio i ostavio Lazića na 2m samog i otišao zatvoriti krilnog igrača koji je bio pokriven.

Uz još čitav niz, često i u nizu od po nekoliko napada, velikih nerezonskih pogrešaka kao što su kriva dodavanja u dva uzastopna napada ili gubljenje lopte Radulovića na vanjskoj poziciji u polukontri… puno previše je bilo takvih stvari, koje su u pravilu odraz velike nervoze. A nervoza je krenula jer je Srbija loše ušla u utakmicu. Znalo se to događati ponekad kod prošle velike generacije, ali tamo se nikad nije moglo dogoditi ovoliko i ovakvih grešaka u obrani. I onda bi se u jednom trenutku, s dva uzastopna gola, vratila i mirnoća u napadu. Ovaj put to nije bio slučaj. A osim tih grešaka, to je najbolje oslikavalo traženje Mandića u drugoj polovici utakmice i puno previše situacije, kada to nije trebalo. Ne zato što je to bio plan, ili je Mandić to tražio, nego su ostali bili nesigurni u vlastite mogućnosti.

Tom ulasku Srbije u utakmicu kumovao je i Popadić. Njegova izvedba u prvom poluvremenu je nešto najbolje što golman uopće i može pružiti. Imao je 8/12 (67%) obrana. A 3 od 4 gola je primio s igračem manje sa stative. Jednostavno je bio nesavladiv. Imao je u drugom poluvremenu još samo 2 obrane (jednu s druge polovice terena na isteku četvrtine nismo pribrojali). Popadićeva izvedba možda nije najbolja ikad u njegovoj karijeri jer je on i do sad imao fenomenalnih nastupa u kapici Juga. Ali s obzirom na okolnosti, sigurno najvažnija, a daleko najbolja izvedba u nekoj utakmici na ispadanje do sada. Tucak je bio u pravu što je Popa pretpostavio Bijaču.

Vrlić je zabio gol kao sidrun, dodao još jedan sa stative i zaradio čak 9 igrača više. Srpski bekovi su odmah gubili poziciju protiv njega i nisu ga mogli čuvati bez isključenja. Fenomenalna partija najstarijeg (s iznimkom golmana Mitrovića) i najtežeg igrača u utakmici. Najbolji pojedinac.

Nismo u uvodu izdvojili Fatovića, ali smo i mogli. Nije se iskazao u golgeterskom dijelu, gol tek za potvrdu pobjede, fenomenalan lob. Jednom je ranije pokušao isto, ali to je rezultiralo kontrom i petercem za Srbiju. Međutim, Fatović je upisao čak 4 asistencije, dvije fenomenalne na stative (Žuvela i Vrlić), i dvije na krilne pozicije (prebrojavanje na Bukića uz još jedno dobro dodavanje).

Najbolji gol je vjerojatno bio od Žuvele, na zonu sa srednjeg vanjskog, kada je dugo cimao, kvalitetno radio nogama, pratio igrača koji se pred njim povlačio u zoni i imao snage da super kvalitetno i precizno prevari blok i pogodi u sami kut. Osim toga, to je bilo u vrlo važnom trenutku kada je Srbija jedini put došla na -1 u zadnjoj četvrtini.

S druge strane, uz opisanog Mandića najbolji, kako i priliči, bio je Jakšić. 2 gola sa stativa s igračem više, 4 asistencije, 3 zarađena igrača više, 2 ukradene lopte i 1 blok. Iako se vidi da je bio aktivan, puno više nego inače u reprezentativnoj kapici, nedostaje nam akcija izrađenih za njega kada se nalazi na lijevom vanjskom. Mislim, da bi Savić morao graditi svoju igru na njemu i da se dio akcija trebao pozivati na njega, i to ne samo s igračem više na stativu. I ulascima kao drugog sidruna i šutevima sa srednjeg ili lijevog vanjskog.

Drašović i Strahinja su bili loši. Radulović samozatajan. Đorđe Lazić na dva metra, također je uglavnom gubio bitku protiv naših bekova koji i nisu bekovi. S obzirom na to da je Burić kažnjen, da Žuvela uglavnom igra desnog vanjskog, na bekovima su igrači koji ma to nije uobičajena pozicija. Dva kiksa imao je i Mitrović. Tako da je Srbija u ovoj utakmici bila u podređenoj ulozi od početka do kraja.

Velike zasluge za to idu i izborniku Tucku. Odlično je pripremio utakmicu, a i momčad. Svi potezi koje je vukao bili su kvalitetni, a i igrač više je konačno proradio kada je to bilo najpotrebnije, 56% (9/16). Osim toga, momčad se diže iz utakmice u utakmicu kako turnir odmiče, točno kako bi to i trebalo biti. Slijedi nam Španjolska koja nam je uz Srbiju sigurno najveći dužnik zadnjih nekoliko godina. Repriza je to polufinala s prošlog SP-a prije 3 godine.

SP 2022 Budimpešta – četvrtfinale

Hrvatska – Srbija              14:12 (1:1, 4:3, 5:5, 4:3)

Suci: Kun (Mađ), Stavridis (Grč)

Hrvatska: Bijač, -, Fatović 1, Krapić 1, Lazić 2, Bukić 1, Vukičević 1, Žuvela 2, Marinić – Kragić 2, Vrlić 1, Bašić 1, Harkov 1(1), Popadić (11). Izbornik: Ivica Tucak.

Srbija: Dobožanov, Mandić 4(1), Subotić 1, Ranđelović, Đ. Lazić, Vico 1, S. Rašović 1, Lukić, Jakšić 2, Radulović 1, Drašović, V. Rašović 2, Mitrović (9). Izbornik: Dejan Savić.

Osobne pogreške: Hrv 17, Srb 18

•             Jednom dvostruki igrač više za Hrv

•             Čak 8 igrača više za Hrv u trećoj četvrtini

Peterac: Hrv 1/1, Srb 1/1

Igrač više: Hrv (1/2+2/4+4/8+2/2)= 9/16 (56%); Srb (0/3+3/5+2/3+1/5)= 6/16 (38%)

•             Hrv je jednog igrača više realizirala preko peterca

Obrane: Popadić (5/6+3/6+0/5+2/5)= 10/22 (45%); Mitrović (2/3+2/6+2/7+3/7)= 9/23 (39%)

Golovi s 2m, zarađeni peterci i igrači više:

Vrlić: gol + 9iv

Vico: 4iv

Jakšić i Mandić: po 3 iv

S. Rašović i Bašić: po 5m

Krapić, Žuvela i Đ. Lazić: po 2iv