Donsimoni: „Mislim da nas je sam događaj, veličina Igara slomila“

Alex Donsimoni naš francuski expert solidarizirao se sa svojom reprezentacijom. Trenutno mu ne ide najbolje u fantasy ligi, ali siguran sam da mu je puno teže što Francuska reprezentacija nije nastavila gdje je stala u Dohi, nego je, dojma sam, vratila se na postavke s početka ovog ciklusa priprema na ovaj veliki turnir u Parizu.

Alex, počet ćemo s trenutnom situacijom s tvojim fantasy timom. Situacija na polovici natjecanja nije baš sjajna. Ima li prostora za napredak sad kad neki od vrlo važnih fantasy igrača ispadnu iz daljnjeg natjecanja?

Alex: Uvijek ima načina za napredak. Kao što bi moj prijatelj Andrei Iosep kazao „One chip, one chair“. Ta fraza iz pokera znači da uvijek postoji šansa za povratkom.

Tvoj prvi pik bio je Kakaris, međutim njegov učinak do sada je blago rečeno ispod prosječan. Možda se čuvao za ovaj dio turnira na ispadanje i sad će krenuti. Jer vidimo da mu ni Vlachos ne daju previše minuta, u pravilo igra četvrtinu i pol.

Alex: Kakaris je top, top sidrun u svjetskim razmjerima. On je bio na mojoj „platinum listi“ igrača za izabrati na Draftu ako ostanu slobodni. Nažalost, on je puno ispod vlastite, uobičajene razine. Ali, nastavit ću vjerovati u njega.

Kasnije si išao s Ugom, pa Burićem i Fontanijem. Međutim ni oni na ovom turniru nisu pružili koliko se očekivalo, njihov fantasy učinak nije na visokom nivou. Možda je bolje da si sve flopove ispucao na jednom turniru 😀

Alex: I s njima je isto… sva moja 4 prva pika su „podbacila“ u usporedbi s prethodnim natjecanjima i prethodnim sezonama. Oni su vrhunski igrači, ali trenutno sam baš nesretan sa svima njima 😀 😀 😀

Međutim, sve to bi vjerujem ostavio isto i idući put samo da je Francuska na domaćem terenu u Parizu pokazalo više. Gledali smo jučer protiv Srbije, ništa nije funkcioniralo kako treba. Kako si ti vidio tu utakmicu, gdje su bili najveći problemi u igri Francuske?

Alex: Posljednja natjecanja bila su fantastična za Francusku. Znam koji su trud i nevjerojatan rad uložili u pripremama za Olimpijske igre. Protiv Mađarske, prva četvrtina bila je noćna mora, ali su se nevjerojatno vratili i izgubili jedan razlike s odlučujućim golom iz peterca.

Protiv Australije, koja ima fenomenalnan turnir na ovim Igrama, bila je utakmicu koja se morala pobijediti. Gotovo u isto vrijeme kao i u prethodnoj utakmici opet odluka iz peterca. Ponekad novčić baš uvijek padne na pogrešnu stranu,

I onda protiv Srbije, osjetio sam neobičan stres. Obrana je bila u rasulu, odluke u napadu donosile su se s previše oklijevanja, mislim da smo izgubili glavu jer smo očekivali da ćemo do ove utakmice već potvrditi prolazak u četvrtfinale. To je samo moje mišljenje. I Srbija je baš tada odlučila odigrati najbolju utakmicu u protekle 3 godine od Tokija.

Dan ranije poraz koji je također kako kažeš bio jako bitan za prolazak među 8 najboljih. Australija je na ovom turniru ono što je Francuska bila u Dohi i na još nekim turnirima u zadnje vrijeme. Oni imaju najbolji obranu, a Francuska je tu među najlošijima. Nije se uspjelo ni na više klasnih igrača poput Vernouxa, a nemaju Australci ni igrače poput Crousillata ili Bodegasa pa da se možda kroz individualnu kvalitetu izvuče ta utakmica. Ali vidjeli smo da ni Srbija ili čak Mađarska nije uspjela pokazati kvalitetu pojedinaca protiv Australije.

Alex: Australija je pokazala nevjerojatno borbeni duh, bez ikakvog pritiska, predvođeni nevjerojatnim Nic Porterom i „ludo talentiranim“ Pavillardom te dva veterana Powerom i Blakeom Edwardsom. Gotovo cijela postava igra u Europi i skupili su puno iskustva. Ako posjeduješ plivačku kvalitetu, njihove fizikalije i snagu, i najviše od svega mirnoću i povezanost ekipe, dobiješ ovakvu izvedbu. Zaslužuju ući u top 4.

Recimo neke statističke pokazatelje; čak 4 od 7 promašenih peteraca do sada, 13, 14 i 15 primljenih golova u tri utakmice (ukupno 3. najlošiji), 52 izgubljene lopte (2. najlošiji) samo 13 steals (2. najlošiji), samo 7 blocks (2. najlošiji)…mogli bi tako nabrojati skoro sve rubrike i vidjeti da niti jedan segment igre nije zadovoljio. Misliš li da je možda i činjenica da se igra na domaćem prvenstvu, pred toliko domaćih navijača dijelom sputala igrače?

Alex: Slažem se u potpunosti. Svi smo mi ljudi, nismo navikli biti pod ovolikom medijskom pažnjom. Svi ovi statistički podaci govore i pokazuju našu nestabilnost, puno smo ispod prošlih natjecanja. Mislim da nas je sam događaj, veličina Igara slomila. Ali ovaj ekipa, ovi igrači, ovi treneri imaju sav moj respekt. Znam što su uradili da dođu ovdje i znam koliko sada pate. Igrač poput Vernouxa, naprimjer, je još dječak. On će iz i od ovoga napredovati. On je genij, ali samo čovjek prije svega.

Tvoj klub Pays d’Aix vratio se u vrh lige. Dio tog puta kojega si i sam spomenuo, građenja nove ekipe, je očito odrađen. Na kraju se ostali treći. Kakva je trenutno situacija i kakve su ambicije za iduću sezone. Hoće li se momčad možda dodatno pojačati za europske nastupe?

Alex: Iskreno, bila je to „nemoguće“ postignuće moje momčadi. Kada smo svojedobno bili drugoplasirani u prvenstvu imao sam odličnu momčad punu talenta. Rezultat je bio očekivan. Ali sada, zadnja sezona je najbolja od svih 18 koliko sam glavni trener jer je bila APSOLUTNO neočekivana. To je baš ono što volim u momčadskom sportu. Izgradnja ekipe je puno važnija od pojedinačnih talenata. Ali, još uvijek gradimo klub iznova, s malim budgetom, što pretpostavljam stavlja još veću važnost na moj rad.

Kakva je sad situacija u Francuskom vaterpolu? Čini mi se da se Noisy raspao što se tiče vrhunskog vaterpola, a bilo je glasina prije par godina da bi se moglo dogoditi da oni pređu u ovaj novi bazen u Parizu i da budu i domaćini final4 lige prvaka u nekom skorašnjem periodu.

Alex: Olimpijski ciklus učinio je da naše prvenstvo postane vrlo jako, s puno velikih i poznatih igrača, financijskim ulaganjima, podrškom politike i države. Jasno je da će doći do promjena nakon Pariza 2024. Moramo iz svega ovoga naučiti i izgraditi bolju budućnost na osnovu svih ovih iskustava.

Vidimo da je Marseille i dalje ambiciozan. Što je s drugim klubovima?

Alex: Svaki klub bi trebao zajedno sa Savezom kako dalje, u kojem smjeru. Previše sukoba sigurno će nas uništiti. U opasnosti smo koje još uvijek nismo dovoljno svjesni.

I za kraj, slijedi smjena generacija u reprezentaciji; Bodegas, Bjorch, Marzouki, Saudadier su prestari za nastavak. Ima još par rubnih igrača koji bi ipak mogli izgurati do Los Angelesa. Kakva je situacija u savezu, je li se paralelno s jačanjem reprezentacije za Pariz radilo i na razvoju rada s mladima kako bi se osigurala budućnost Francuskog vaterpola. Šteta bi bilo da Vernoux nema kvalitetnu reprezentaciju oko sebe, a još veća šteta ako bi se dogodilo da kao i Bodegas ranije od igrati za Italiju ili Crousillat za Crnu Goru. Postoji li realna opasnost za to?

Alex: Vernoux voli Francusku, ali ta odluka je na njemu. Najvažnija stvar je da on ne bude „vanzemaljac“, nego da se omogući dovoljno igrača međunarodnih standarda kvalitete. Jedini način je izgradnja bolje škole vaterpola, nacionalnog centra za mlade igrače, ulaganje u znanje trenera, učenje dijeljenje svega ovoga sa velikim trenerima poput Kobešćaka koji je bio tu s nama.