Pogled s vrha je odličan

U nikad napetijem fantasiju za experte Marko Šapit je došao do naslova sa svojom Doha Maroon ekipom. Na kraju ukupno 167,72 boda je bilo dovoljno za prvo mjesto ispred Elvisa Fatovića i Seana Kinga. Iskoristili smo priliku da malo prokomentiramo ne samo fantasy i igre na Svjetskom prvenstvu s naglaskom na naše igrače, nego i gledanost vaterpola u tv prijenosima.

Razgovaramo s pobjednikom fantasija za experte, Markom Šapitom, evo pustili smo malo da se slegnu emocije 🙂 , kako se sada osjećaš nakon pobjede?

Šapit: Ma znao sam od početka da ću ih zgazit, ha ha ha ha…

Šalu na stranu, meni je drago s vremena na odigrat neki fantasy, ova već stalna ekipa mi je odlična, vi svaki put dodate i neke odlične rookije, tako da evo, baš od gušta to odigram svaki put.

Uz to, bilo je iznimno napeto, mislim čak i najnapetije uopće otkako igramo, čak 6 experata u 10 bodova dva kola prije kraja. Konkurencija je bila i zbog toga teža, jer su svi bili motivirani i kombinirali skoro do samoga kraja.

Šapit: Je, je…svi kao krenu lagano, kao nije ih briga, ali brzo se to promijeni. Ovi koji su gore hoće pobjediti, ovi koji su dolje…a čujte nije ni to baš lipo, pa ako ništa drugo pokušavaš popravit plasman. Ma baš je bilo zanimljivo i ova činjenica da je sad 15 igrača na izbor trenerima, daje dodatnu draž, skoro za nikoga više nisi siguran da će ili kad će igrat. Mene je skoro ubila pozicija golmana, prvo se sa Udovičićem nisam mogao „dogovoriti“, pa s Japancem, pa me malo pokrio Filipović, i tako…

Odlično je bilo, meni najbolji fantasy do sada, ne samo zbog pobjede.

Da sad ne provjeravam, sjećaš li se možda koji ti je ovo fantasy po redu. Zanimljivo je istaknuti i to da su 3 debitanta ostala na 3 posljednja mjesta. Iskustvo igranja je također bitno, igraš li možda fantasije u nekim drugim sportovima. Iako je u Europi popularniji drugi tip fantasija, gdje se slažu ekipe unutar zadanog budgeta, tako da više fantasy ekipa može primjerici imati Granadosa, ali ovaj draft base fantasy s malim ligama u kojima samo jedna ekipa može imati određenog igrača daje dodatnu draž jer na taj način pratiš i one najlošije na prvenstvu?

Šapit: Ovo je 4. ili 5. put da igram, i svakako radi razliku kad si već skupio par „nastupa“. Po meni je najteže onima koji biraju 5. i 6. po redu, čak ti i 10. mjesto daje neku prednost jer si onda prvi u idućoj rundi pa ipak možeš neke kombinacije složiti. Prije sam igrao više toga, većinom unutar redakcije, sad imam samo NBA fantasy s mojim Makaranima, inače i tamo sam vodeći, očito mali ima „mota“, he he.

Al prije svega vama veliko HVALA jer radite dobar posao, puno je tu truda dok se sve posloži, dok se sve zbroji, provjeri….Svaka čast! Mala sugstija da se možda revidira bodovanje kod golmana. Nekako mi se čini da malo bodova zarade na kraju cijele priče, a važnost u ekipi im je ogromna.

Koliko ti je bilo teško, hahaha, susprezati dodatne emocije kada si komentirao recimo finale. A u ekipi imaš Žuvelu, a s talijanske strane Di Fulvija te Brunija i Vellota?

Šapit: Da se ne naljutite, drag je meni fantasy, ali nisam ga se sjetio u finalu! Dovoljno je drame i stresa bilo i s Francuziima i s Talijanima, nije bilo potrebe za dodatnom dimenzijom…

Na početku prije drafta, imao si tehničkih poteškoća pa si na popisu igrača koje želiš visoko stavio Granadosa na 2. mjesto i Di Fulvija na 6. mjesto. Uspio si s 5. i 16. pikom dobiti njih dvojicu. Na kraju su njih dvojica drugi i četvrti po ukupnom broju bodova.

Šapit: Pa meni su oba ta picka bili iznenađenje, jer sam mislio za Granadosa da će bit u Top 3, a da će Di Fulvio ovako „pasti“ to ne bi nikad rekao. Al eto ispalo meni dobro, obojica su igrala odličan turnir, bodovanje stvrano pogoduje tim vrhunskim relizatorima, mada kad pogledaš detaljnije u statistiku i jedan i drugi su mogli i bolje.

Doha Maroon, može li pojašenjenje za ime ekipe?

Šapit: Doha je u nazivu zbog činjenice da sam ipak imao malu prednost boravka dolje od početka do kraja prvenstva, zapravo kao neka domaća ekipa, a Maroon je ta njihova boja, to je ova nijansa crvene koja je na katarskoj zastavi, pa mi se eto učinilo zgodno.

Žuvela je 7.najbolji po fantasy bodovima, također u tvojoj ekipi Doha Maroon, Fatović 3., Harkov 6., Marinić-Kragić 15. itd… Gledao si naše uživo svaku utakmicu pa će ti bit lakše prokomentirati. Moj dojam je da smo svi skupa, počevši od izbornika, bili puno mirniji nego na EP-u, a i općenito. Ta mirnoća, između ostalog, donijela nam je skok od čak 30% bolju realizaciju igrača više nego prije mjesec dana na EP-u. Je li se slažeš i je li ti možda nešto drugo upalo u oči kao neki bitan detalj našeg slavlja. Jer baš su sitnice odlučivale.

Šapit: Naši su odigrali vrhunski, posebno kad uzmeš pražnjenje i situaciju nakon izgubljenog finala u Zagrebu. Pazi, da je tamo bilo zlato, više od pola ekipa ne bi ni došlo u Dohu. Al očito su se resetirali na pravi način, taj famozni igrač više je već i na EP bio bolji nego u Fukuoki, a ovdje je sve leglo na svoje mjesto. Kako to obično bude, prati ga i igrač manje, dodaš vrhunskog golmana i naravno da ti momčad izgleda i igra mirnije. Naravno, bio je tu poraz od Španjolaca, al u ovom sistemu, s ovom kvalitetom protivnika, pa čak ti je i bolje da nemaš toliku stanku. Baš su odigrali pravi turnir, a to je strahovito važno. Ako već ne možeš napredovati, da u toj završnici držiš jednu konstantu. Po meni, nama je puno donio Lončarov povratak, jer ima tu jednu svestranost i kvalitetu,općenito imamo dosta tih igrača koji se mogu smatrati „modernima“. Vrlić je toliko jak i dominantan, a opet totalno hladnokrvan i miran lik, pa onda i ta Krapićeva uloga, Marko na golu, s kojim su oni odmah bar 20% bolji. Mi smo u onoj prethodnoj generaciji prebrzo zaboravili kakav je Sandro bio igrač i koliko je njegov odlazak bio nenadoknadiv. Na prošlom SP nije bilo Fatovića, a kod nas je to, a dobro nema ga, šta sad.

A nije tako…uzmi Španjolcima Perronea, pa da ih vidimo…ili Talijanima Di Fulvija. Je, ostaje odlična ekipa, ali i jedan velika rupa koju tek trebaš pokriti.

Uglavnom, naši su odlični, malo kao da su sami u jednom trenutku zaboravili koliko su zapravo dobri i s pravom u Parizu od njih možemo puno toga dobroga očekivati. A tamo će usput bit fenomenalan turnir, jer je 12 reprezentacija, s ovim sustavom natjecanja najbolja „mjera“.

Ne znam je li to poslovna tajna, gledanost ovih utakmica Hrvatske na EP-u i na SP-u. Ako jest, možeš li povući paralelu s recimo klupskim utakmicama, kad se recimo igra finale prvenstva ili kad je Jug bio za borbi za prvaka Europe. Ili možda paralela s drugim sportovima, košarkom, rukometom, kad su tamo neka reprezentativna natjecanja. Koliko tu vaterpolo zaostaje? Znamo da je i tijekom EP u siječnju, koje je bilo u Hrvatskoj od recimo 10 sportskih vijesti na portalima prvo Hajduk, pa Dinamo, pa rukometna reprezentacija pa tek na možda 10.mjestu vaterpolska reprezentacija.

Šapit: Gledanost je bila vrhunska, posebno ako uzmete u obzir da su termini zapravo bili loši. Mene je najviše iznenadilo da je polufinale s Francuzima bilo gledanije od utakmice sa Srbijom, a s njima da stavio dvoboj „na franje“ na televiziju bilo bi gledano. Pa i ovi ostali susreti završnice, bez naših, su imali vrlo dobre brojke. Ajmo plastično, završnica SP iz Dohe je bila u razini nogometne Lige prvaka, koja ide u elitnom, večernjem terminu.

Ja si utvaram da smo malo i mi pomogli, i s najavama i s praćenjem, dosta se ljudi javilo s pohvalama, mada lako je i nama radit kad oni dobro igraju.

Radio si prijenose uživo i na EP u nas, i sada u Dohi. Radio si plivanje iz Dohe. Čini mi se da je ta jedna te ista organizacija na tim plivačkim prijenosima pokazala da može ići u korak s vremenom, dok je vaterpolo ostao kao neko neželjno, trinaesto prase World Aquaticsa i po tom pitanju.

Šapit: Nemamo se što lagati, na SP u vodenim sportovima je plivanje broj 1, pa dugo nitko, pa onda ostali. To je jednostavno tako. Mi imamo drugačiji interes i drugačiji pogled na stvari, pa koliko mi je god razumljivo da najviše polažeš na ono što ima neku globalnu pokrivenost i interes neke stvari su van pameti.

Evo primer – „mix zona“ na vaterpolu, dakle prostor u kojemu novinari nakon utakmice razgovaraju s igračima i trenerima. U Dohi, na plivanju duga 20 metara, osvjetljena ko novogodišnji vatromet, sa stastističkim monitrima i 3-4 televizora da sve možeš pratit. Sa strane dodatni stolovi, kome treba za radit, itd…

Na vaterpolu, 2 metra za TV kuće, 2 metra za pisane medije. Nema lampe ni slučajno, pano iza igrača je napravljen ko da je prosječan vaterpolist visok 172, a sve je to na nekoj drvenoj podlozi koja vibrira kad dišeš, a kamo li ne ako netko hoda okolo. A napravljena je na koridoru između glavnog bazena i bazena za zagrijavanje. Ludilo totalno! Prema njoj mix zona iz Zagreba je Dom kulture s 3 fontane ispred. I sve to kažeš ljudima tamo, oni samo sliježu ramenima i kažu, a to je tako. Komentatorske pozicije postavljene prema lijevome kutu tribine, jer sredina je naravno za ložu, pa onda kad se krenule ozbiljne utakmice pojave se Katarci, pa se naslikavaju, pa se razgovaraju,a sve na prolazu i naravno nama zaklanjaju bazen. Mi igramo sa Srbijom, drama totalna, ja dva puta skačem, skidam slušalice i tjeram ljude s prolaza, zovem redare, zovem sve redom, ovi me gledaju ko da sam lud, al mi od njih ne vidimo teren! Azevedo je bio pokraj nas, radio je za WA, umire od smijeha, al lako njemu…

Btw, ekipa koja je radila produkciju vaterpola je bila iz Kazahstana. Uz dužno poštovanje, dalje ne moramo…

Već dugo vremena pratiš vaterpolo, vidiš li neki pomak, i u kojem smjeru, od tih svojih početaka do danas u smislu razvoja igre, prijenosa i slično. Osobno, strah me, ovo što smo vidjeli na ova dva natjecanja, da će doći do poplave simuliranja obzirom na VAR preglede situacija gdje se sude čak i isključenja s pravom zamjene. Uđeš u klinč s Perroneom što su Talijani i pokušali, kao i dva puta u finalu protiv nas, i očekuješ da će VAR pregled donijet brutaliti ili isključenje s pravom zamjene.

Šapit: Što se „mog vremena“ tiče vaterpolo je kao sama igra definitivno napredovao. Igra se ubrzala, samo uzmite činjenicu da klasični bekovi polako nestaju, imaš jednog, maksimalno 2 po momčadi. Nažalost ta voda je veliki faktor, oni koji su vaterpolu bliži dobro znaju koliko ona daje na zahtjevnosti ovoga sporta, međutim onima koji su mu dalje jednostavno sprječava da mu se sasvim približe. Kao i u svakom drugom sportu, po meni VAR ne može bit problem, VAR MOŽE i MORA bit samo sredstvo napretka i raščišćavanja spornih situacija. Pitanje je samo njegove primjene, koja mora bit svima jasna, s njom moraju svi bit upoznati, ne smije i ne može bit „sive zone“. Ako će se propisati da stvari „ispod vode“ ostaju van, OK ostaju van! Ako ne – onda ne! Isto tako, ne može na jednome natjecanju biti kamera ispod vode, a na drugome ne. E tu EA i WA moraju odraditi svoj posao i sami naći producentske kuće koje će imati višegodišnje ugovore na osnovu koji će znati zašto ulažu sredstva, da bi sama završna slika bila na pravom nivou. Ovao prebacivanje tog tereta na organizatore je prošlo svršeno vrijeme. Samo gledaj šta i kako radi UEFA po pitanju TV produkcije i to je to! Ili gledajte američke lige, NBA ili NFL, sve se zna odmah nakon utakmice. Ako je sudac pogriješio kaže se da je. Pa svi griješimo, ali neko skrivanje ili izbjegavanje samo stvar negativu. Priznaj pogrešku i napravi sve da se ne ponovi, time jedino možeš dobiti povjerenje.

Dajte trenerima taj challenge, ako ništa drugo daješ njima na nekoj dodatnoj važnosti, daješ im barem dojam da mogu na nešto utjecati, a i „raja“ to voli. Dobiješ na nekoj dramaturgiji, zanimljivosti. Pa onda daj da čujemo i te suce, neka objasne odluku nakon gledanja VAR-a, svakako su već ozvučeni. Malim koracima bi se mogao napraviti veliki napredak.

Kakvu bi ocjenu dao sveukupno vaterpolu na ovom SP-u? Dojam je da je kvaliteta igrača drastično pala u odnosu na recimo prije 10 godina. I dalje su najbolji ovi najstariji igrači, čak gro njih preko 32 godine, od mlađih imamo Venouxa koji je stvarno briljirao i doveo Francusku u polufinale.

Šapit: A ne bi ja to baš tako gledao. Ima odličnih mladih igrača! Ovako na brzinu – Mršić, Biel, Perković, Dodd, Condemi, naš Žuvela, Vigvari, Tatrai...ima tu dobre perspektive! Mislim da je više stvar u tome što su ovo ljeto Olimpijske u Parizu, momčadi su posložene, uloge su podijeljene i malo treneri teže otvaraju prostor tim mlađim igračima. Ima i njihove „greške“, prostor koji se ponudi, moraš koristiti. Nema šta Žuvela kod nas na otvorenom šutu davat loptu dalje i tražit neku asistenciju! Ma i na poluotvorenom! Sine imaš šut, samo po golu, što hrabrije što odlučnije!

A za Vernouxa… on je još fizički jači nego prije. Čovjek impresivno izgleda, ima slobodu u igru i maksimalnoj je koristi. Stvarno je već sada vrhunski igrač, a najbolje tek dolazi, tako da će ga baš bit gušt gledat i pratit.

I za kraj, sad kad si na vrhu, imaš li kakvu poruku za konkurenciju u fantasyiju prije Pariza koji nas očekuje ovo ljeto 🙂 ?

Šapit: A ono…nek malo pojačaju treninge, pa će imati više šanse. Pogled s vrha je odličan, meni se nigdje ne ide, a opet ću bit tamo, na izvoru informacija, pa…