Pro Evolution Soccer 6

Sve je počelo tamo negdje početkom ovoga desetljeća, mislim u jesen 2000. godine kada mi je Damir Gabeljić, za prijatelje i IRCere poznatiji kao Fiju, na moje traženje «neke dobre igre» uvalio piratski Playstation CD na kojem je pisalo ISS Pro Evolution (kasnije sam saznao da ono ISS stoji za International soccer superstar ).

 

Kad sam čuo da se radi o nogometu, poveselio sam se, računajući da će to biti nešto slično kao FIFA serija (na kojoj sam odrastao) dakle «trči i pucaj» sustav – o  kako sam se samo razočarao kad sam zavrtio igricu….uz CD su stigle i 2 stranice uputa, odn. kombinacija tipaka za postići određeni (profinjeni) potez.

Što da vam kažem, bio sam razočaran kompliciranošću, ipak sam ja (tad) bio «daj mi pušku / loptu da pucam» tip igrača. Taj ISS mi nikako nije sjeo, bio mi je….dosadan.

I tako je CD nakon kratkotrajnoga obitavanja u starome PSXu brzo zaboravljen….

 

 

2007. sam opet imao sličan razgovor sa Fiju-om, ovaj put ne kao studenti (bivšega) Veleučilišta u Dubrovniku koji žele kratiti vrijeme radeći nešto totalno djetinjasto i ubijati vrijeme, nego kao odrasli, kvazi ozbiljni, zaposleni mladi ljudi. Opet sam ga tražio neku igricu, i on mi opet oduševljeno kaže da će mi donijeti nogomet, izravnoga nasljednik ISS serije…..u sebi sam promislio, o ne opet….

 

No kako je vrijeme prolazilo, a PES 6 ( Pro Evolution Soccer ) se vrtio u PCu, a Logitech RumblePad se sve više trošio u mojim rukama – zavolio sam ga! Nije mi bilo jasno starim li ja to, kad mi se svidjaju sve te silne kombinacije formacija, tipaka, pressinga, individualne kvalitete ili nedostaci pojedinih igrača….Što mi se događa?

Fiju je jednostavno zaključio da sam postao ovisnik.

 

Igrao sam na svim razinama PES sposobnosti, od početnika do današnjeg «top playera», i nikako da mi se dogodi da odustanem od svih tih utipkavanja i mučenja prebiranja po pad-u. Dugo sam igrao na onim tipkama smjera, dok na sugestiju starijih i iskusnijih nisam prešao na gljive kontrolere (pečurke, kako ih ZekoTA zove).

 

Nakon uvodnih partija protiv Fiju-a, koje me je dobivao i sa po 6 razlike, mislio sam da nema šanse za napredovati, no s vremenom se počelo sve mijenjati, pa sad mogu reći da sam donekle (na dobre, burne dane) i protivnik po mjeri njemu i ostalim velikanima dubrovačkoga PES kruga, među kojima je i naš dragi Provokator.

 

Što je PES ?

PES je sve ono što možete tražiti od nogometa. Sami ste izbornik, sami postavljate formaciju koja vam odgovara na teren, regulirate želite li biti više ili manje obrambeno orijentirani (poznati Zekov obrambeni zid iz ranih faza naših turnira), igrate li na kontre ili ste više kreativniji tip sa naglaskom na igru u sredini terena….Kad spominjemo formacije, bilo bi nepristojno ne spomenuti Žexa koji najviše vremena od svih igrača provodi u postavljanju igre, svakoga pojedinca na terenu i njegovih specifičnih zadataka i (naoko čudnoga?) rasporeda na terenu.

 

PES vam dopušta sve što želite, jedino je pitanje koliko će to dobro izgledati na terenu protiv protivnika koji ne prašta.

 

Malo o turnirima, koji su postali uobičajeni jednom tjedno….

Sadašnja, redovita balica je u sastavu Miho «debeli Kaka / Mihajlo» Martić, spomenuti Fiju, ja, Hrvoje Zeko, Žex, tu i tamo naleti i Darko Beslema, te iznimno rijetko Tomi / Fuxy, poznatiji (i simpatičniji) kao Jeftini Provokator, te mnogi drugi periodični igrači.

 

Nekako mi se čini da je sve počelo sa prijateljskim gostovanjima i PES druženjima Žexa i mene, koja su se s vremenom prenijela u njegov velebni DTS ured. Tu su održani prvi masovniji turniri, te počela lijepa PES druženja, koja su unazad par mjeseci skroz preseljena u gostoljubivu PES kuću Zečević.

 

«Simpatični» povici dok se igra su: «glupa igra!!!», «koji je ovo / glupi crnac!!», «j…. ti sve po spisku», «mas pater» itd itd, naravno ovisno o inspiraciji sudionika turnira.

Redovito se pri nekome promašaju zicera opali šakom o Zekov radni stol uz prigodni povik, a Žex rado naglo ustane i prošeta gledajući prema plafonu nešto mrmljajući.

 

Naravno da ekipa koja čeka svoj red na igranje od pozadi sočno komentira i pili naopako, razmišljajući o svome bodovnome statusu i utjecaju na one koji igraju. Zekovo pravilo kao domaćina je i da se u njegovu kuću nikad ne dolazi praznih ruku (u biti, to je i njegovo osnovno pravilo), tako da stol u njegovom dnevnom boravku obiluje delicijama kao što su kalifornijske brusnice, različite vrste nezdravih čipseva i grickalica, te zašećerenih napitaka.

 

Naš programer Fiju je na netu iskopao i odličan program, koji bi mogao voditi podatke i o mnogo, mnogo ozbiljnijim natjecanjima od naših PES turnira, a svi rezultati idu i online na http://www.fiju.net/turniri/

Manjkavost programa je što je nekoliko ljudi igralo sa istim klubovima, pa generalna, klupska statistika i ne predstavlja pojedinoga igrača/PESera, već se mora ići pod Coaches i gledati ukupan omjer baš po igraču.

 

PESu neki igrači zamjeraju što dodavanja nisu precizna, ili što šut leti nebu pod oblake, ili zašto neki igrač ne može pretrčati drugoga itd….

OK; PES nije Fifa, odn. nije neki šareni idealni svijet gdje svatko može opaliti s centra i zabiti gol (ovdje to mogu samo moji Shevchenko, Lampard i Ballack 😛 ).

Svi potezi i mogućnosti ovise o kvaliteti igrača, dakle samim postavkama kako je napravljen te o situaciji / poziciji u igri u kojoj se nalazi, npr. ne može opaliti genijalan šut iz okreta, ako mu je tijelo u sasvim neprirodnoj poziciji, ne može dodati neku odličnu loptu u for ako gleda u sasvim drugome smjeru itd.

 

U PESu se pobjeđuje tako što imaš svoju formaciju koju si nakon dugo igranja otkrio, i koja ti sasvim leži, te znaš kako ti se igrači kreću, no prvi uvjet je raditi manje pogrešaka od protivnika. Kakvo briljantno otkriće, ha? Faktor sreće je nužno potreban, čisto da se lopta pri obrani golmana ne odbije protivničkom igraču na nogu.

 

Iz svoga osobnoga iskustva kao prosječan po sposobnosti, ali strastven PES igrač mogu izdvojiti neke, kako slatke, tako i teške turnirske trenutke, baš kao i u pravome nogometu.

 

(Rijetko?) Zadovoljstvo se javlja kada se pogodi neki savršen šut sa 30tak metara, kada se izigra protivnička obrana (a posebno ako je protivnik netko od boljih igrača) i izradi kontra, te kada se odigra odlična obrana, kada se postavi neprobojni zid.

 

Ja uživam čak i u promašaju šuta svoga Chelsea, npr. Kad Lampard ili Ballack opali po zemlji neki iznenadni brzi šut, npr. s lijeve strane, a golman ostane u mjestu (lijevo na golu), a druga strana gola potpunu prazna, a lopta prozuji uz samu desnu stativu, i onda se uzdahne i kaže: «Oh, just wide» u stilu engleskih komentatora 🙂

Meni osobno je drago čuti našega dragoga (kapetana) Mihajla / Miha / debelog Kaku i njegov zlobni smijeh kada mu suparnik nešto dobro zezne ili kad on sam spriječi neku opasnu situaciju po njega samoga. Taj smijeh je nešto kao bass verzija smijeha popularnoga inspektora Draguljčeta / Muttley na www.youtube.com

 

Bolni trenuci su kad igraš zadnju utakmnicu na turniru, gdje izravno odlučuješ o pobjedi ili 2. mjestu, i onda primiš glupi (mada takvih nema) gol iz odbijanca, patatu, nakon što si učinio sve da otkloniš opasnost, i to u zadnjim trenucima utakmnice… Teško je i kad odigraš cijelu utakmnicu na visokoj razini, stvaraš brojne šanse, no lopta ne ulazi, a protivnik potegne po krilu, nabaci 2 lopte cijelu utakmnicu i zabije 2 gola. Poludjeti…. Ili kad tvoj napadač trči 1 na 1 na golmana, za riješiti utakmnicu i turnir, a onda te zlobni protivnik uspije jednostavno srušiti.

 

Situacija gdje je onaj povik «glupa igra» sasvim prigodan jest kad izigraš obranu, dodaš samome igraču na stativi, a on pukne loptu nebu pod oblake, iako je sasvim sam. Naravno, nije do igre, nego do igrača, koji je sasvim sigurno držao smjer (prema gore) prije nego je pritisnuo tipku za šut.

 

Za kraj samo o verziji PESa koja nam se kroz dugo iskustvo pokazala kao ponajbolja – igramo PES 6, kako radi ograničenosti naših PCjeva, tako i radi ponajbolje realnosti igre. Nakon ove verzije su izašle još 2, no nisu zadovoljile na testnim turnirima.

Jeftini Provokator Fuxy nas naziva zaostalima (budući da on igra zadnju verziju), no svejedno dolazi i osvaja turnire 😛

 

Vidim da sam dobrano zašao na 3. stranicu, ako ste izdržali do ovdje, svaka čast. PES medalja za vas!

PES ili volite ili ne volite, naporan je za igrati i držati koncentraciju, no, može Vam pružiti dosta zadovoljstva, čak i iz gledanja drugih kako igraju.

Ja punim za koji dan 28 godina i volim PES 6 svim srcem, prosječan sam igrač, no stvarno uživam u igri, toliko da ju nekad i zamrzim i kažem sebi da više neću igrati 🙂

 

No kad vidim da Zeko zove / šalje SMS, nebitno što sam ranije planirao, znam da ću tu večer provesti jedući kalifornijske brusnice, u gostoljubivoj kući Zečević, družeći se sa svojim (PES) prijateljima, pričati o svakodnevnim glupostima i životu, te boriti se za što više turnirskih bodova u jednom i jedinome – PESu.