Jug prekinuo sušu

Nakon 2 sušne sezone i 6 godina od zadnjeg osvojenog kupa Jug je donio novi pokal u bogatu riznicu. Prvi je ovo trofej Bijaču kao kapetanu, Kobešćaku kao treneru te Jakobušiću kao predsjedniku. Jug je u iznimno zanimljivoj utakmici u kojoj je Perrone pokazao da je vaterpolsko božanstvo pobijedio Primorje 10:8 i tako nakon 3 sezone ovaj trofej odlazi s Kantride.

Osim Bijača još su samo Joković, Obradović, Marković značajnije sudjelovali u osvajanju trofeja u jugovoj kapici. Stoga, zbog svega nabrojenog veliko je bilo veselje nakon posljednjeg sudačkog zvižduka.

Utakmica je obilovala događanjima. Žao mi je što je prijenos bio na HTV 4 pa nisam bio u mogućnosti snimiti i posložiti određene detalje kronološki kroz utakmicu. Nakon lanjske bruke u odnosima klubovi – HTV, nacionalna tv kuća još jednom maćehinski gura ovaj sportski spektakl na četvrti kanal. I tu u termin 16:15. U to vrijeme na HTV 2 išla je 151. repriza Poirota, jednog nastavka koji je snimljen prije skoro punih 16 godina, a u udarnom terminu, navečer u 20 išao je Umri muški 4, ipak nešto noviji tek 8 i po godina star film koji je samo 20 puta do sada prikazan na HTV-u.

Ipak, zbog lošije kvalitete slike pogotovo, a i ukupnog doživljaja vaterpolsku utakmicu nemjerljivo je bolje pratiti uživo. Još pogotovo jednu ovakvu gdje se moglo vidjeti bezbroj kvalitetnih detalja.

Primorje je bolje ušlo u utakmicu. Točnije Jug je bio previše nervozan u startu. Primorje je vodilo do 6 sekundi prije kraja prve četvrtine. Tada Perrone po prvi put probija Vićana, kroz uši iz faula s lijevog vanjskog. Prije toga imao je parabolu koja je odsjela na gornjoj strani mreže, i netočno dodavanja, nije ni on baš najbolje krenuo.

Primorje je iskoristilo prva dva igrača više. Bijač je Šetkin šut već pročitao, cijelim tijelom se bacio u desno, ali nije rukama dobro zatvorio. Slično je reagirao i kod Dedovićevog gola za 2:3 nešto kasnije. Nije imao nijednu obranu na prva 3 gola, uz nešto lošije reakcije kod ta dva šuta. Ipak, način na koji se kasnije vratio u utakmicu i dominantnu, uz vrhunsku obranu ispred sebe uz koju je sigurno gušt branit, prezentaciju do kraja zaslužuje same pohvale. Još pogotovo obzirom na lošiji ulazak koji ga je mogao pokolebati, važnost utakmice i sigurno prisutnu nervozu zbog izostanka trofeja u zadnje vrijeme. Golmanu je uvijek potrebno malo više vremena da sazrije što i ne čudi jer njegove greške nema tko sakrit ili ispravit. Bijač je svake godine u karijeri sve bolji i bolji. Lani je fenomenalno ušao u sezonu, ali negdje u ovo doba jako pao porazom u polufinalu kupa od Mladosti. Sada drži nivo, a njegove najbolje godine nisu još ni blizu.

Čak 5 golova palo je u prve 4 minute igre. Za idućih 5 trebalo je čak 20 minuta iako je u dijelu te minutaže Primorje imalo 4 minute igrača više nakon što je Obradović na 5:23 do kraja treće zaradio brutaliti. Točno u tom trenutku Vrlić je zabio svoj drugi gol za 5:3. Što bi značio da je Primorje bilo gotovo punih 16 minuta bez gola (uz još idućih minut kada je zabio Vukičević).

Obradovića je Krapić više nego očito čak tri puta što povukao što udario po glavi dok je igrao na stativi kod tog igrača više. Štampalija ništa ne sudi, a nakon što je Vrlić zabio Medo šakom preko vode uzima stvar u svoje ruke. Da je Štampa sudio ono što je bilo svakome vidljivo ne bi bilo reakcije, ali svejedno se jedan tako iskusan igrač poput Obradovića ne bi smio dati tako lagano isprovocirati. Pet dana ranije udario je Giorgettija nešto malo blaže, samo što ga je sudac tada poštedio i čak sudio nebulozno obostrano isključenje. Očigledna je nervoza Obradovića koji ne igra ni blizu vlastitih mogućnosti ove sezone.

Perrone je izabran za igrača utakmice

4 uzastopne minute s igračem manje, ali bez peterca jer se sve dogodilo u mrtvom vremenu. I tada je vrlo vjerojatno odlučena utakmica. Primorje je imalo čini mi se čak 6 akcija s igračem više koje su mogli igrati punih 30 sekundi. Čak u dva navrata su šutirali malo prije isteka vremena napada, pa im se lopta vraćala za novih 30 sekundi. To kontinuirano branjenje s igračem manje strahovito umara obranu, ali Primorje gotovo pa da nije niti izradilo iole dobru situaciju za udarac. Jugaški blok je bio izniman, zona pokretljiva i u isto vrijeme kompaktna. Još jednom ranije u drugoj četvrtini nakon obostranog isključenja Primorje je imalo igrača više 5 na 4. Perrone je super kvalitetnim držanjem bloka i visokim stajanjem na nogama bez problema zaustavio Muslima na lijevom krilu, a s druge strane Echeniqueu je na kraju Vrlić blokirao udarac. Jug je imao cijeli niz kvalitetnih blokova od Macana, preko Markovića do Jokovića.

Primorje je jako loše igralo igrača više. Nakon prva dva realizirana ukupno su imali, računajući akcije tijekom brutalitija, do kraja 2/14. Gro tih 12 nerealiziranih nisu uspijevali niti naći prostora za rezonski udarac. Muslim je bio praktički jedini opasan u mahanju, ali nakon što se malo izađe prema njemu on gubi ravnotežu i mogućnost kvalitetnog šuta. A nema kraj njega Sukna koji će navući pažnju obrane na sebe. Echenique gotovo da nije ni gledao prema golu u 90% slučajeva, Bošković opet potpuno nevidljiv sa samo 2 bezuspješna šuta te opet, kao i u Gružu, loptom koju mu je Garcia presjekao u pokušaju dodavanja.

Asić je u ogromnim problemima. Nije uspio osmisliti nikakvu igru nakon što mu je otišao Sukno. Lani je Sandro sve kreirao, a kad je bilo najpotrebnije i realizirao. Sada nema čak ni kvalitetnog zavlačenja, lomljena prve linije kako bi se oslobodila neka od stativa.

Jasno ogromna je tu i zasluga obrane Juga. Svi igraju maksimalno, blokovi su visoki, igrači iskaču i ometaju protok lopte. Kad još jugaši izbace glupe pogreške kao što je sada Vrlić ostavio slobodnog Šetku na krilu iako i Šetki ide priznanje jer je vrhunski pogodio točno gdje je trebalo. Taj gol je još k tome bio za 6:6 i izjednačenje nakon jako puno vremena.

Primorje je nakon prva 3 gola u te 4 prve minute zabio samo jedan gol u idućih 20 i u zadnju četvrtinu se ušlo sa 6:4. Prva dva napada posljednje Echenique konačno gleda prema golu, čak i šutira s igračem više, a iza toga Šetka spomenutim golom donosi 6:6. Odmah idući napad Perrone fenomenalno pogađa s igračem više, a kasnije nakon što je Radu spretno izjednačio i asistira Vrliću na stativu za novo vodstvo. 1.27 do kraja zabija iz peterca za 9:7 čime je definitivno riješena utakmica.

Perrone zaslužuje posebni članak. Čovjek se igra vaterpola. Tolika je lakoća kojom on igra ovu fizički zahtjevnu igru, a stalno je u teškim duelima protiv osjetno težih i viših igrača, protiv igrača sa puno dužim rukama. Zabio je 5 golova, dva puta fenomenalno asistirao Vrliću na stativu. U obrani bio najbolji, bilo kao vanjski bilo kao bek na kraju utakmice. Privilegija je gledati jednog takvog igrača uživo, kao da imamo priliku svaki tjedan gledat Messija (uz isprike što jednog Brazilca uspoređujem s Argentincem) na hrvatskim terenima.

Kao još jedan lošiji detalj jugove igre izdvojio bih prelagano drugo isključenje Macana. Dobio ga je u ulasku Krapića na poziciju sidruna. Kad je kapetan Primorja ulazio tih zadnjih par metara da zauzme mjesto pred golom. Mora poraditi na tome jugov bek. Ne smije ni protiv osjetno boljih sidruna dobijati tako lagana, nepotrebna, a očita isključenja zbog povlačenja protivnika u potpuno nepotrebnim situacijama.

Bijač podiže trofej

Asić je uspio zaustaviti jugovu kontru. Perrone niti bilo tko drugi nije imao čak niti malo prednost u niti jednom trenutku. Nije bilo ni momčadskih polukontri tj. situacija 5 na 4 ili 6 na 5, niti je Perrone uspijevao bježati ni pola dužine tijela, a kamoli više. Očekivalo se da bi Primorje možda moglo parirati u poziciono igri. Jer Burić je bolji bek od protivničkih, a iako Radu nije skroz spreman da bi mogao parirati s druge strane. Međutim Burić je odmah na početku primio gol od Vrlića, a nešto kasnije ga je Lončar lakoćom okrenuo i to dobivši loptu skroz na desnoj strani napravio cijeli okret ulijevo za školski peterac. Još je dobio i drugu osobnu protiv čini se isto Lončara. I Burić nije bio prevaga ni u obrani niti je imao snage ili mogućnosti ući kao drugi sidrun. Kasnije je, odmah iza istekao kazne za brutaliti zaradio treće isključenje. Objektivno gledajući i to je bila loša procjena, tj. samo jedna u nizu od pogrešaka Prančića.

Osim njega i Petrović je imao 3, a kada je Primorje stiglo na 6:6, Asić nije koristio Buljubašića već je poslao Muslima na beka. Nema ni Asić povjerenja u kvalitete nekog reprezentativnog igrača i olimpijskog pobjednika. A Muslim je čovjek za kojeg se lijepe kardinalne pogreške. Nakon lanjskog neizvođenja peterca u finalu PH, sada nije vidio da je isključen (a očigledno je gurnuo loptu i osim njega nitko drugi i nije mogao dobiti isključenje uz činjenicu da je sudac više od 10 sekundi držao obje  ruke visoko u zraku pokazujući broj 7) iako ga je Prančić čekao više od 10 sekundi da izađe. I tako je skrivio peterac s kojim je riješena utakmica.

Suđenje dosta ispod nivoa utakmice, ali najistaknutiji detalj vezan je za Smodlaku. Mislim da je to bilo kada Štampalija nije dosudio čisti peterac nad Lončarom i to tijekom brutalitija. Iako je Lončar još jednom okrenuo svog čuvara Štampalija sudi samo izbačaj što u toj situaciji čak nije ni igrač više, a kamoli peterac. Gurnuo je tada Kobešćak svog pomoćnika kako bi prigovorio sucu, napravio pritisak, ali je Mile nakon što je inercija nakon 3-4 metra popustila stao i okrenuo se nazad. Njegovo kao bunjenje i zamah rukom bilo je izrazito komično, čak i tim napetim trenucima.

Gotovo svi igrači Juga zaslužuju pohvale, od Vrlića koji je konačno popravio realizaciju i zabio čak 3 gola, od čega jednog iz igre, ali istaknuo bih još Lončara koji je dignuo formu u odnosu na početak sezone i sad igra fenomenalno. Lakoćom okreće čak i Burića, zabio je na kraju i gol. Zaradio je niz igrača više, a Kobešćak je opet koristio njega i Vrlića u paru. I to većinom tijekom brutalitija i na taj način parirao u napadu s igračem manje i spjevao imati opasne napade u kojima se nije samo trošilo vrijeme. Jug je uostalom i zabio gol tijekom tih 4 minute i završio taj period s rezultatom 1:1.

Ključni detalji utakmice bili su igrač više i manje. Primorje je imalo čak 16 akcija s igram više, ako ubrojimo i sve napade tijekom brutalitija, a zabili su samo 4 puta, 25%. S druge strane Jug je imao samo 8 prilika, a zabio isto 4 gola. Nakon prve realizacije kada su na vanjskoj poziciji dodavanjima dobro razvukli obranu, a Joković pogodio same rašlje, slijedio je niz od 4 dosta loše odigrane akcije. Ali kasnije su nanizali dvije asistencije na stativu uz Perroneov odlična šut s lijevog vanjskog kada se Primorje već gotovo obranilo.

Statistički Primorje ima više osobnih, 14. Ali tu su i dva peterca, jednom je prije peterca bilo isključenje što je već  3 akcije s igračem više manje. Jedno isključenje je bilo obostrano, te je još dva puta Jug zaradio isključenje tijekom brutalitija i onda zapravo tek imao jednaki broj igrača, a ne igrača više. Tako je ostao na 8 akcija.

Organizacija u Zadru odlična, bazen ispunjen do posljednjeg mjesta. Korektno navijanje s obje strane i pravi vaterpolski spektakl.

Fotogalerija: http://www.antenazadar.hr/clanak/2015/12/finale-kupa-hrvatske-u-vaterpolu-06-12-2015/

Jug CO – Primorje EB     10:8 (3:3, 1:0, 2:1, 4:4)

Suci: Štampalija (Šib), Prančić (St)

Jug: Bijač, Macan, Fatović, Lončar 1, Joković 1, Garcia, Marković, Ivanković, Bautović, Perrone 5(2), Benić, Obradović, Popadić, Vrlić 3. Trener: Kobešćak.

Primorje: Vićan, Burić, Radu 2, Krapić, Vrlić, Vukičević 1, Muslim 1, Petrović, Dedović 1, Echenique 1, Šetka 2, Bošković, Čubranić, Buljubašić. Trener: Asić.

Osobne: Jug 11, Prim 14

Brutaliti: Obradović 5:23 do kraja treće

Obostrano: Benić – Radu

Peterci: Jug 2/2, Prim –

Igrač više: Jug (1/3+0/2+1/2+1/1)= 4/8 (50%); Prim (2/3+0/3+1/8+1/2)=4/16 (25%)