Sustav natjecanja mlađih kategorija pod okriljem HVS-a je sljedeći: na završni turnir Kupa i Prvenstva plasira se po 8 ekipa (za kategoriju Nade 16 ekipa) koje onda odigraju završnicu u tri dana u organizaciji nekog od klubova. Da bi se dobilo 8 ekipa igraju se kvalifikacije koje su podijeljene na južnu skupinu (od Makarske do Zadra) i sjevernu skupinu (od Rijeke do Osijeka). Jug bi trebao igrati sa klubovima iz Dubrovačko–neretvanske županije što u zadnje vrijeme najčešće ne igra pa ima direktan plasman. Iz južne skupine 4 klupa idu na završnicu (ako ima protivnika 4. igra dodatne kvalifikacije protiv 2. iz dubrovačke grupe), a iz sjeverne 3.

Tako su na zimu na završni turnir kupa Hrvatske za juniore plasman iz sjeverne skupine izborili Mladost, Medveščak i Kruna Osijek, dok Primorju to nije pošlo za rukom. U svibnju su počele kvalifikacije za ljetnu završnicu, za prvenstvo (iako nema nikakve razlike osim u nazivu između kupa i prvenstva, sve se igra na jednaki način). Osječani su 12. svibnja, uoči početka kvalifikacija, dobili rješenje o registraciji 3 igrača ovog uzrasta – dva godište 1992. i jedan 1993. – inače državljanina Republike Srbije, iz Novog Sada. Ta tri igrača su doveli u klub iz razloga da mogu odigrati i ljetni dio sezone u ovoj kategoriji jer su im 3 igrača iz prvih sedam (bek, sidrun i lijevi vanjski) prestali trenirat nakon zime. A već ranije je 5–6 najboljih mlađih juniora igralo i za juniore i jednostavno im je nedostajalo igrača. Također je dio juniora i mlađih juniora igrao za seniore 1B ligu i zbog toga su bili preopterećeni i neki su imali i po 3 utakmice po vikendu.

VK Kruna Osijek dovela 3 juniora iz Novog Sada

Stoga su Osječani odlučili dovest ova 3 igrača. Uredno su kontaktirali Savez, prema uputama iz Registracijskog pravilnika (Članak 11.) dostavili svu traženu dokumentaciju, dobili Registracijske iskaznice za ta 3 igrača, obavili liječnički pregled za svakog ponaosob i pristupili natjecanju.

Članak 11.

Za igrača, kojeg želi registrirati, klub podnosi Zahtjev. Zahtjevom može biti obuhvaćeno više igrača.
Zahtjevu treba priložiti:
– uredno ispunjenu i potpisom ovlaštene osobe i pečatom kluba ovjerenu pristupnicu igrača u dva primjerka
– dvije fotografije ne starije od šest mjeseci, dimenzija 3 x 4 cm
– za igrača koji se registrira prvi put:
a) domovnicu – preslika
b) za inozemnog državljana: ovjereni prijepis ili ovjerena preslika putovnice ili isprave, koje je izdalo nadležno tijelo Republike Hrvatske
– za igrača I lige, Ugovor ili Izjavu kluba i igrača o zaključenju ugovora s podacima kada i na koje vrijeme je ugovor zaključen i pod kojim brojem su ovjereni potpisi kod javnog bilježnika
– sporazum o naknadi između klubova, a u slučaju da je proveden Arbitražni postupak odluka Arbitraže HVS-a.
Za igrača koji se ustupa ili dvojno registrira treba priložiti samo sporazum između klubova i igrača.

Kvalifikacije su krenule, Osijek je odigrao 4 utakmice. Dvije kao gost u Zagrebu, i dvije kao domaćin u Sisku jer nema vlastiti bazen. U Bizovcu je 25 metarski bazen na kojem smiju igrati samo dio utakmica (npr mlađi kadeti). Za jedan klub kao što je Osijek svako od tih gostovanja iziskuje znatne troškove.

Žalba Primorja i odluke tijela HVS-a

Nakon te 4 utakmice, dolazi do žalbe VK Primorja EB, a Povjerenstvo za registracije 3. lipnja poništava registraciju ova 3 igrača, ali retrogradno sa danom 12. svibnja (kada su i izdali registracije u prvom navratu). Samim time rezultati te 4 odigrane utakmice se poništavaju, odnosno registriraju se kao porazi VK Kruna Osijek sa 5:0 pa juniori VK Osijeka ne uspjevaju proći pretkvalifikacije tj. Zagrebačku skupinu prije ulaska u Sjevernu gdje igraju 3 prvoligaša i pobjednici dvije podskupine (riječke i zagrebačke). Nelogično je i to što je Osijek u zimskom dijelu sezone završio kvalifikacije ispred Medveščaka i Primorja, pa opet mora u pretkvalifikacije, dok ta dva kluba ne moraju.

Slijedila je žalba VK Osijeka, a posljednja instanca koja donosi konačnu odluku je UO HVS-a. Na sjednici 16. lipnja odbili su žalbu VK Osijeka i potvrdili odluku Povjerenstva za registracije. Detaljnije o svemu možete vidjeti na linku: http://vkkruna-osijek.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1255:diskvalifikacija-juniora&catid=1:posljednje-vijesti&Itemid=50.

Postoji nekoliko problematičnih podataka iz cijelog slučaja:
1.    Registracija je poništena retrogradno, 20 dana unatrag i poništene su utakmice za koje su svi igrači VK Osijeka imali valjane registracije koje im je izdao HVS. Postavlja se pitanje, zašto je za nečiji propust (ako je uopće bilo propusta) u Savezu kažnjen klub?
2.   Zanimljivo je vidjeti i argumentaciju UO i Registracijske komisije:

–    Registracijska komisija poništila je registraciju uz sljedeće obrazloženje:

Iz dobivenih podataka od Vaterpolo saveza Srbije proizlazi da su navedena tri igrača registrirana, licencirana i igrala za VK DUNAV iz Novog Sada u sezoni 2010/2011.
Temeljem prethodno navedenog ispunjeni su uvjeti iz članka. 17. stavak 2. pa je Povjerenstvo postupilo u skladu s člankom 17. stavak 1. Registracijskog pravilnika.
Naime, prema mišljenju Povjerenstva za registracije, a u smislu navedenoga članka, jedino je bitno da li je igrač nastupao tj. odigrao službenu utakmicu za neki drugi klub u istoj natjecateljskoj sezoni. Pri tome je nevažno da li je ta utakmica odigrana prije ili poslije registracije igrača unutar HVS-a, a ako je odigrana prije njegove registracije igraču se poništava registracija s danom njegove registraciju u HVS-u.

A spomenuti članak glasi:

Članak 17.

Registriranom igraču pri HVS-u, ako odigra bilo koju službenu utakmicu u bilo kojem klubu natjecanja izvan HVS-a u istoj natjecateljskoj sezoni, registracija će biti poništena sa danom odigravanja utakmice izvan HVS-a.
Poništenje registracije izvršit će se na temelju dokaza i prijedloga.
Protiv igrača pokrenut će se disciplinski postupak, a Povjerenstvo za natjecanje će donijeti odluku sukladno odredbama Pravilnika o vaterpolskim natjecanjima i Propozicijama za svako natjecanje.

Dakle u članku izričito piše da se registracija poništava s danom odigravanja utakmice, a tri „sporna“ igrača od datuma pravovaljane registracije za Osijek nisu odigrala niti jednu utakmicu izvan natjecanja HVS-a, niti za bilo koji drugi klub. A i po ovom članku također nije predviđeno da se donose odluke koje će imat retrogradno djelovanje, jer to i nije u duhu niti jednog zakona i propisa. Nikad i nigdje se ne mogu donosi odluke čije djelovanje se odnosi i na vrijeme koje je prošlo.

–    Nakon žalbe VK Krune Osijek, UO HVS-a je dao sljedeće obrazloženje:
Prigovor VK KRUNA OSIJEK nije osnovan.
Naime, važećim Registracijskim pravilnikom i to čl.33. propisano je da „registrirani igrač koji prelazi iz kluba u klub, može u jednoj natjecateljskoj sezoni HVS-a nastupati samo za jedan klub, osim u slučaju dvojne registracije i ustupanja“. Upravo u duhu ove odredbe treba tumačiti i primjenjivati i ostale odredbe Registracijskog pravilnika pa tako i čl.17. samog Pravilnika. Intencija je donositelja Registracijskog pravilnika nedvojbena i nedvosmislena, a to je mogućnost igranja u istoj natjecateljskoj sezoni samo za jedan klub.
Kada bi se prihvatilo stajalište VK KRUNA OSIJEK ono bi bilo u izravnoj suprotnosti sa čl.33. Registracijskog pravilnika pa je prema stajalištu UPRAVNOG ODBORA Odluka Povjerenstva za registracije pravilna i u skladu s Registracijskim pravilnikom.
Zbog svega navedenoga valjalo je riješiti kao u Izreci, odnosno Prigovor VK KRUNA OSIJEK odbiti kao neosnovan.

Spomenuti članak glasi:

Članak 33.

Registrirani igrač koji prelazi iz kluba u klub, može u jednoj natjecateljskoj sezoni HVS-a nastupati samo za jedan klub, osim u slučaju dvojne registracije i ustupanja.
Registrirani igrač mlađi od 18 godina može prijeći u drugi klub bilo kada, ali uz suglasnost matičnog kluba ili u slučaju preseljenja obitelji u drugo mjesto.

S obzirom da je VK Osijek dobio suglasnost od VK Dunava o prelasku ta 3 igrača, nejasno je kako je UO sam sebi „zabio nož u leđa“. Naime jedan od 3 igrača je mlađi od 18 i izričito piše da može bilo kada promijeniti klub. A druga stvar, ili prvi dio članka kaže: „…u jednoj natjecateljskoj sezoni HVS-a nastupati samo za jedan klub“. Inače se taj članak tumači na način da u jednoj sezoni smije nastupati za jedan klub pod HVS-om jer kako bi inače brojni naši igrači koji nastupaju u inozemstvu, ljeti igrali za naše drugoligaše. A i određeni broj igrača iz naših prvoligaških klubova ljeti igra za drugoligaše. Bar smo mi iz Dubrovnika upoznati kako mlađi jugaši igraju ljeti za Cavtat, Gusar, Bellevue…

Reakcije VK Primorja i VK Juga

S obzirom da je, po našem mišljenju, prema VK Osijeku izvršeno pravno nasilje i Pravilnik se tumačio čak i na suprotan način od onoga što tamo piše, tražili smo reakciju od VK Primorja, kao strane koja je podnijela žalbu, i VK Juga koji je svojedobno bio predmet sličnog postupka u „slučaju Azevedo“ kada se također svojevoljno tumačilo što znači „polovica sezone“.

VK Primorje nam je odgovorilo:

„Nema potrebe da komentiramo službene odluke HVS-a.“

Obično se ne komentiraju nepravomoćne presude, ili neslužbene odluke i glasine, dok se službene i konačne odluke komentiraju.

VK Jug ima 5 članova UO HVS-a od njih ukupno 16. Zanimalo nas je kako su oni glasali i zašto, te kako komentiraju cijeli slučaj. Također je zanimljivo da je jugaš Hrvoje Benić ove sezone za seniore nastupao za OVK POŠK, dok je na juniorskom kupu na zimu, kao i prvenstvu na ljeto igrao za VK Jug CO. I nakon tih zimskih nastupa za Jug, ponovno je nastupao za POŠK. A Pavo Zonić je prvo zabilježio jedan nastup za seniore Juga, pa je kasnije u 1B ligi igrao za Galeba. Nejasno je kako za njih vrijede jedna pravila, a za osječke juniore druga, iako su za seniorka natjecanja pravila stroža, posebice od „slučaja Azevedo“.

Jugaši su nam odgovorili da je na tom sastanku UO HVS-a od njih pet sudjelovao samo jedan koji je tada bio u Zagrebu iz drugih, poslovnih razloga, pa i nije bio pripremljen za ovaj slučaj. Pošteno su priznali svoju pogrešku i neupućenost u cijeli slučaj, odnosno da su im druge teme bile puno važnije:

„Obzirom da se na istoj sjednici raspravljalo i o tematici koja nam je (Jugu) tom trenutku bila prioritetnija, a to je ulazak Recca u TJVL i problematika trećeg stranca, iskreno, o ostalim temama na našim pripremnim sastancima u klubu nismo ni razgovarali. Priznajem da je to poprilično neodgovorno, ali smo slučaj u dobroj vjeri prepustili pravnom mišljenju. Također je, kako sam naknadno obaviješten, u ovom slučaju iskorišteno diskreciono pravo (opet nedorečenost u pravilniku) procijeniti da li strani igrači uopće mogu nastupati u natjecanjima mlađih kategorija na ovaj način. U ovom slučaju procijenjeno je da ne mogu. Temeljem svega navedenog, naš predstavnik je po ovoj točki bio suzdržan. Ovo su sva saznanja koja sam do trenutka primanja vašeg upita imao, a s cijelom kronologijom sam se pobliže upoznao tek primitkom istog. Ovo nas svakako ne amnestira od odgovornosti, ali vjerujem da će nam za  buduće slične situacije ovo biti dobra škola.“

Dakle, HVS je procijenio da ne bi bilo dobro da strani igrači na ovaj način nastupaju u natjecanjima mlađih kategorija. Ali umjesto da to na neki način unesu u Registracijski pravilnik kako bi to regulirali za buduće slučajeve, oni su sada izigravali šerife i donijeli odluku koja apsolutno nema uporište u propisima. Dapače, čak i ono što izričito piše, dakle da igrač mlađi od 18 godina može bilo kada promijeniti klub, nisu ispoštovali. I ako je to bilo stajalište, zašto su uopće dopustili registraciju ta 3 igrača za Osijek, zašto ih nisu odbili registrirat? Iako ni za to nisu imali pravno uporište u Pravilniku. Ali bi na kraju manje oštetili VK Osijek. A najapsurdnije od svega, da je za propust (po UO HVS-a) i samu prvobitnu registraciju tih igrača kažnjen klub koji je tu registracija samo tražio, a ne onaj pojedinac i tijelo koje je tu odluku donijelo.

Kako kaže ona narodna „Tko prizna pola mu se prašta“ i to možemo primijeniti na Jugove predstavnike u UO HVS-a. Ponijeli su se tipično kako se ponašaju veliki klubovi, nisu baš vodili računa o problemima malog kluba. A Osijek je klub kojemu bi trebalo izlaziti u susret, a ne im još podmetat noge. Trude se i razvijaju vaterpolo i igrače u svom kraju unatoč lošim uvjetima. Treba najmanje 4-5 godina kvalitetnog treniranja da se dobije dobar juniorski igrač tj. cijela ekipa i da se u kvalifikacija ostane ispred dva prvoligaška kluba. A iz perspektive vaterpola i uvjeta za treniranje i igranje u Osijeku, to nije baš lako.

Jug je veliki klub, najveći u nas. Klub koji je najzaslužniji i za reprezentativne uspjehe zadnjih godina. I kvantitativno, a još više kvalitativno jugaši dominiraju u reprezentaciji. Jednako tako i u upravljačkim strukturama moraju preuzeti odgovornost za hrvatski vaterpolo. Ne gledat samo vlastite interese, koji se često i poklapaju i sa općim interesima našeg vaterpola. Poput recimo odluke o broju stranaca – tako će Primorje u dvije godine poduplat kvotu, sa maksimalno 2 na 4 jer će i crnogorski reprezentativni golman bit 4. stranac, ali sa pravom nastupa (sada je maksimalni broj 3 stranca) jer ima i hrvatsko državljanstvo. Ali strogo gledajući za HVS je on stranac. I to puno više od ona 3 igrača koja je doveo Osijek kao cijela jedna generacija ne bi preskočila pola godine natjecanja.

Pravilnici bi se trebali dovesti u red

Stoga predlažemo da se pokrene inicijativa unutar HVS-a da se svi pravni dokumenti, od Statuta do svih Pravilnika dovedu u red, da nema nedoumica i nedorečenosti. Znamo da klubovi, uključujući Osijek, na skupštinama HVS-a traže da se neki članci promjene i definiraju (i sam sam bio svjedok kad je predstavnik pulskog kluba to predlagao na prošlogodišnjoj skupštini), ali da glavešine za njihove primjedbe nemaju sluha niti vremena. Jer eto predsjednik saveza, kao prvi među jednakima, veliku većinu svog vremena provodi u Nigeriji jer tamo radi, pa onda predsjedava svom klubu (nije vidio ni problem da i dalje bude dopredsjednik Pro Recca, ali je eto, da ne bude prigovora, zamrznuo je tu funkciju) i sigurno ne razmišlja o tome što mu je neki predstavnik Pule, Biograda ili Osijeka rekao i predložio. Izvršni dopredsjednik je i u Saboru, i u Šibensko–Kninskoj županijskoj skupštini, i u nekoliko NO-a, i igra za Mladost, a sigurno i sudjeluje u vođenju kluba,  pa ni on ne stigne o tome razmislit. I tako bi se moglo nabrojati za svakog člana UO. Pa onda stoga i ne čudi sljedeći primjer koji su nam dali iz VK Osijeka:

„Taj isti članak (17.) mi smo nekoliko puta predlagali da se promijeni (u nekoliko navrata, počev još od listopada 2009.). Naime, obzirom kako živimo blizu granice sa Mađarskom i Srbijom, te kako sa njima često sparingujemo, oni su pokazali interes da neki od naših igrača igraju za njih. Ali, taj članak 17. nam to u potpunosti priječi! Prijedlog naše izmjene je bio da se dozvoli igračima u HVS-u mlađim od recimo 19 godina, igrati u drugim ligama bez sankcija zbog toga. Tako bi igrači dobili više utakmica i potrebnog iskustva te u konačnici unaprijedili svoju igru, igru svog kluba pa i Saveza naposljetku. No, bez obzira što sam nekoliko puta o tome pisao (PZN, Registracijskoj komisiji, Savezu) nisam dobio nikakav odgovor….NIKAKAV! Barem nešto u stilu „budalo, ne piši gluposti….“.

Također je nelogično da o pravnim pitanjima, žalbama koje je sastavio odvjetnik, i o pravnim tumačenjima spisa na kraju odlučuje UO koji je političko (u vaterpolskom smislu), a ne pravno tijelo. A i ti ljudi u pravilu nisu, i ne trebaju bit pravnici.

Na kraju je prošao i PH za juniore, Primorje je ostalo posljednje, osmo na završnom turniru sa 5 poraza u 5 odigranih utakmica. Ali eto, bar su se plasirali, i bili bolji od Osijeka što im na zimu nije pošlo za rukom.