10. naslov prvaka Hrvatske i 50. trofej ukupno sinoć je sletio u vitrine gruškog bazena. Finale je potrajalo svega 5 dana i sve tri utakmice bile su slične i u sve tri je Jug slavio. Dosta gledatelja, barem 1500, napravilo je jako dobru atmosferu, a ton su davali župski bubnjari.

Danas smo prisustvovali jednoj iznimno zanimljivoj utakmici, i u pojedinim trenucima smo promislili da vaterpolo ipak nije glup sport.

Pred točno 238 gledatelja Jug je ponovno bio bolji od Mornara sa 6 razlike i izborio plasman u finale koje počinje već u srijedu. Bila je to laganini utakmica u kojoj je Mornar bio preslab protivnik da zaprijeti Jugašima koji su odigrali s pola snage i bili puno bolji od protivnika.

Nakon europskih uzbuđenja vraćamo se domaćem prvenstvu. Jug je prošao kako je prošao, ali Mornar nije dovoljno jak da to iskoristi. S druge strane i Mladost i Primorje su prošli na final4 i osokoljeni ulaze u daljnje okršaje.

„Treba podići ekipu jer rezultat je najlošiji, a ekipa je deklarativno najjača u povijesti.“ „Jug nema brzinu, koju je imao.“ „Igrač više nije bio dobar.“ I još neke rečenice prije 4 mjeseca izgovorio je Veselin Đuho kada je dolazi na mjesto Fatovića. I tada sam govorio da je smjena trenera usred sezone poraz za svaku upravu, a posebice za Jugovu jer se prekida velika tradicija da trener nikad ne odlazi usred sezone. Tako je Jug izgubio manire (zbog načina na koji je sve to izvedeno i uvrijedio jednu od najvećih klupskih legendi), a dobio jedno veliko ništa.

Večeras su na rasporedu uzvratne utakmice četvrtfinala Lige prvaka. Prošlo je čak 35 dana od prvih utakmica, između su treneri ostajali bez dijela igrača zbog reprezentativnih akcija, a i prekidana su domaća natjecanja tako da je postojala opasnost da momčadi ispadnu iz forme ili bar natjecateljskog ritma. Doduše, dvije mađarske ekipe nisu imale tih problema. Njihovo prvenstvo se nastavilo i nemaju reprezentativaca koji su nastupali u Edmontonu.

Jug je odigrao točno koliko mu je trebalo za jednu laganu pobjedu protiv Mornara u Splitu. U nekom drugom sportu ekipa puna talenta s par iskusnijih igrača mogla bi odigrati puno ravnopravnije, ali vaterpolo je takav, gdje i jedan malo lošiji od suparničkog mu igrača puno znači, a kamoli kad se zbrajaju razlike u kvaliteti na svim pozicijama. K tome nije niti Mornar uspio odigrati dovoljno kvalitetnu utakmicu ili momčadskom igrom parirati. Često su sijevale kontre 2 na 1 ili 3 na 2 što ekipa kakva Mornar želi biti ne smije dopuštati u tolikoj mjeri.

Nakon poduže pauze u klupskoj sezoni zbog kvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre, počinje play off Prvenstva Hrvatske. Startne pozicije su se, kao i prethodnih sezona, zauzimale tijekom Jadranske lige. Jug kao i prethodnih 6 godina (9 od zadnjih 10 prvenstava Jug je tijekom sezone izborio startnu jedinicu za play off) kreće s broja jedan. Primorje je lani izborilo startnu dvicu i ponovilo je to i ove godine. Mladost je broj tri, a Mornar zaključuje kvartet koji se bori za naslov prvaka države.

U četvrtoj ovogodišnjoj utakmici Juga i Primorja prvo slavlje Riječana. A kad Jug ove godine gubi od Primorja ili Mladosti (s njima ove godine 4 pobjede i debakl u kupu) onda baš gubi. Jug je bio hendikepiran neigranjem Dobuda. A u najavi smo od Jugaša unaprijed čitali alibije o umoru, kako utakmica nije važna, kako se treba odmoriti za utakmice koje slijede, itd.. Iz svih tih rečenica je očito bilo da pristup opet neće biti na potrebnom nivou pa i ne čudi realizacija igrača više 4/11, ponovna ispadanja lopti, loše držanje blokova u obrani…

Četvrto izdanje Jadranske lige bliži se kraju, još je preostao Final4 koji se i ove godine igra u Rijeci. Šteta što se odustalo od dobrog običaja da organizaciju dobiva najbolji klub iz prvog dijela, ili ako se nije htjelo igrati u Italiji, a onda prvi najbolji poslije Recca.

Igraju 4 momčadi koje su pobijedile u prvim utakmicama četvrtfinala Lige prvaka prije 3 dana, a raspored je sljedeći: