Szolnok po prvi put najbolji u Europi

Pred za Ligu prvaka rekordnih 10.000 gledatelja Szolnok je pobijedio Jug 10:5 i osvojio prvi naslov prvaka Europe u povijesti. Jug je pokleknuo na zadnjem koraku, točnije nije više ima snage zakoračiti.

Nakon polufinala pitao sam i Kobešćaka i Prlainovića o jugovom umoru, hoće li to biti ključna prednost. I pokazao se zaista tako, igrači se nisu stigli oporaviti od prethodne utakmice. Jednostavno, nedostajalo je kisika. Nakon 10ak minuta igre svaka reakcija je bila pola sekunde sporija, svaki pokret nekoliko centimetara kraći. Tako da uopće nismo imali prilike gledati finale, uživati u vaterpolu i uzbuđenjima jer je nakon što je Jug poveo 3:1 jednostavno nestalo i to malo snage što je preostalo. Još je malo na inerciju, na činjenicu da je bio u utakmici do pola druge četvrtine igra koliko toliko funkcionirala, a kasnije kad je Szolnok poveo 6:4 do poluvremena, bilo je samo pitanje razlike do kraja utakmice.

I prošle godine Jug je igrao tri utakmice u 3 dana, a protivnik dvije. Ove godine su utakmice bile nešto fizički zahtjevnije, a i briljantne vođe ovog natjecanja su skratili odmor za 3-4 sata jer su sa večernjeg termina, finale prebacili na popodnevni. Normalan čovjek, finale bi stavio u nedjelju pa bi kao neutralni ljubitelj vaterpola i dobio ono što valjda i priželjkuje, spektakl, neizvjesnost i promociju za vlastitu ligu, sport i organizaciju.

Dok je Jug još funkcionirao ključna razlika bila je na golmanskoj poziciji. Bijač nije imao niti jednu obranu u prve dvije četvrtine, a s druge strane Nagy nakon 0 u prvoj, u drugoj ima 4 obrane. Pri rezultatu 3:2, jugaši slažu odličnu akciju s igračem više, Garcia s desnog krila dodaje na drugu stativu, a Nagy se stiže prebaciti i obraniti Markoviću. Odmah u idućem napadu Prlainović iznuđuje igrača više , a Aleksić zabija za 3:3. Na kraju druge četvrtine na -2, Jug opet radi akciju na stativu, ovaj put na prvu na Lončara koji puca nisko, ali Nagy plisku zaustavlja licem. Opće poznato je da je najjači u takvim situacijama u kojima se dobro postavlja, raširi se i zatvara veći dio gola na te male kutove. Donio je prednost svojoj momčadi u te dvije situacije.

U napadu, kao i dan ranije Denes Varga je nevidljiv, sve konce igre drži Prlainović. Odlično mu asistira i Aleksić. Zabili su prva 4 gola, onda je Vamos s dvije bombe s desne strane dodatno rastegnuo obranu. Osim kvalitetom igre, Prlainović je u utakmicu ušao i s dodatnom agresivnošću. Gledao sam u prvih par minuta njegove duele s Garciom, gdje je u njih, posebno kad lopta nije bila u blizini, ulazio, kao što je Tonči Vlašić odlično ulovio, s istom rekao bih prevelikom agresivnošću kao što je ovdje ušao u Lončara.

Foto: Tonči Vlašić, www.dubrovacki.hr

Na kraju je, potpuno zasluženo, proglašen za MVP-a turnira. Druga mu je to titula pa se izjednačio s Perroneom koji je osvajao protekle dvije godine i  Kasasom koji jedini imaju po dvije. A po peti put je postao prvak Europe (zanimljivo sa 4 različita kluba Partizanom, Pro Reccom 2 puta, Crvenom Zvezdom i sada Szolnokijem). Najbolji golman, također potpuno zasluženo, Viktor Nagy.

Jug je na kraju imao statistiku igrača više 3/12, a zanimljivo da je u prvih 10ak minuta bilo 3/4. Kasnije se taj nedostatak snage najbolje manifestirao u tom segmentu igre jer su akcije bile sporije, igrači su sporije zavlačili, i tih 0/8 do kraja je bilo neminovno. Ipak se igralo protiv Szolnoka, a ne s dužnim poštovanjem __________. Sve su to vrhunski i odlični igrači koji kažnjavaju svako i malo kašnjenje, svaki i par cm krivi blok, itd.  Mislim da je taj preagresivni ulazak Prlainovića u gotovo svaki duel u prvim minutama upravo bio na tragu ovoga, da se protivnici još brže potroše.

Szolnok na srpski pogon  s Prlainovićem i Aleksićem sa po 3 gola, Gocićem koji je dodao još jedan. Vamos s dva i Kis na kraju s jednom su dodali malo mađarskog štiha u realizatorskom dijelu. Kis je zaradio 2 peterca plus 4 igrača više, a ni Mezei nije bio loš također s 4 zarađena igrača više. Nagy na kraju 9 obrana.

Lončar, koji je poslije Prlainovića, a da Jug nije uvjerljivo izgubio u finalu i paralelno s njime, najbolji igrač ovog turnira. I u finalu je zaradio nevjerojatnih 7 igrača više. Cijeli turnir je lakoćom uzimao pozicije protiv svih bekova, vrlo brzo bi prisilio obranu na povlačenje u plitku zonu.

Nema potrebe previše analizirati ovu utakmicu jer sve ključno dogodilo se prije nje. Šteta što je umor jedne momčadi presudio i što smo ostali uskraćeni istinskog spektakla finalne utakmice. Slavlje Szolnokija je zasluženo. I osvojili su prvo mjesto u grupnom dijelu i samim time sebi olakšali završni turnir.

Finale Final6 Lige prvaka, Dunav Arena, Budimpešta

Szolnoki – Jug Croatia osiguranje  10:5 (1:2, 5:2, 2:1, 2:0)

Suci: Alexandrescu (Rum), Margeta (Slo)

Szolnoki: Nagy, Gocić 1, Crousillat, Vamos 2, Jansik, Mezei, Aleksić 3, Younger, Prlainović 3(2), De. Varga, Kis 1, Fulop, Kardos. Trener: Cseh.

Jug: Bijač, Macan 1, Fatović, Lončar 1, Joković 1, Garcia, Marković 2, Pavličević, Vrlić, Perrone, Benić, Obradović, Popadić. Trener: Kobešćak.

Isključenja: Szo 13, Jug 14

Peterci: Szo 2/2, Jug

Igrač više: Szo (0/2+3/3+1/5+1/2)= 5/12  (42%), Jug (1/1+2/5+0/4+0/2)= 3/12  (25%)

Obrane: Nagy (0/2+4/6+2/3+3/3)= 9/14  (64%), Bijač (0/1+0/5+2/4+4/6)= 6/16  (38%)

Kontrafaulovi: Szo 2, Jug 3

Golovi s 2 metra, izboreni peterci i igrači više:

Szo:

Kis: 2 5m + 4iv

Mezei: 4iv

Prlainović: 2iv

Jug:

Lončar: 7iv

Vrlić: 3iv