AKO LAŽEM JA, NE LAŽE KOVINA KOŽA!
Kova.
Legendarni kapetan oba sastava, čovjek kroz čije ruke su prošli nebrojeni trofeji, vođa koji je za Špilju i Luku Koper zabio više golova nego što ima nadimaka (podsjetimo se stoga samo nekih Kova, Kovaldo, Kovacicoiu, Marun, Bahama Papa ili skraćeno samo Papa i ostali…), motor pokretač obje ekipe i glavni motivator. Sjetimo se samo legendarnog motivatorskog usklika koji bi posramio i samog oca motivacije Miroslava Ćira Blaževića izrečen vrućeg kurca i hladne glave – Jebat ćemo Mađarice večeras!
No ove je čudne sportske godine sve to nekako izblijedilo. Legendarni kapetan oba sastava neće podignuti nijedan trofej, vođa koji je do ove godine zabio više golova nego što ima nadimaka, ove je godine zabio isto koliko su Luka Koper i Špilja skupa zabili Mađaricama (brojkom i slovima – nula), a onaj motivacijski motor koji je pokretao ekipe i posramljivao Ćira bestragom je nestao.
I Špilja i Luka Koper, odnosno njihovi igrači danima su mozgali što je to legendarnog kapetana Kovu izbacilo iz takta, a samim tim i njih, i njihov rezultat. Netko je dometnuo da se možda Kova naljutio zbog minutaže, što naravno nije istina, jer je dotičnom ekipa, kao uostalom i svakom pravom kapetanu, uvijek bila ispred minutaže. Pa je opet netko dobacio da je možda Kova ostario, ali ni to nije moglo biti istina jer je dotični kao vino, što su Mađarice zaključile po onom legendarnom govoru uzavrele ljetne večeri. Pa je treći opet nešto treće natuknuo, četvrti četvrto, ali tajna Kapetana ostala je nerazriješena.
I izgledalo je da će tako i ostati sve dok jedan dan zaposlenik hotela Dubrovnik Palace, isto tako legendarni portir Joja nije sa smiješkom na usnama ispričao anegdotu koja je rasvijetlila uzroke loših rezultata Špilje i Luke Koper.
-Šta one babe rade Kovi, to nije normalno! – počeo je Joja raspetljavati tajnu – Smjena se lijepo napravi, a onda se svaka baba zamijeni s Kovom tako da on cijelo vrijeme radi popodne, a babe lijepo ujutro, a popodne su na kupanju. Nevjerojatno.
Tko bi rekao da iza ovogodišnjih čudnih rezultata Špilje i Luke Koper stoje ostarjele zaposlenice domaćinskog sektora hotela Dubrovnik Palace gdje u samoj utrobi hotela, tamo dole u praoni, peru i peglaju sudbinu Kovinih suigrača.
Nada, Radislava, Stanislava, Sabina, Višnja i Mensura izravni su krivci u porazu Špilje protiv Penatura i ne prolazu Luke Koper u regularnom djelu protiv Gruža. Menađerica domaćinskog sektora Dubrovnik Palacea Tea Tenžera, lijepo u ponedjeljak postavi raspored rada za taj tjedan, iz kojeg se jasno može vidjeti da Kova, Nada, Radislava, Stanislava, Sabina, Višnja i Mensura rade jedan dan ujutro, a jedan popodne, ali čim krene taj tjedan i Nada i Radislava i Stanislava i Sabina i Višnja i Mensura peru i peglaju većinu smjena ujutro, a Kova, koji ih ospkbljuje šporkom robom, cijelo vrijeme radi popodne.
Ako lažem ja, ne laže Kovina koža!
Pogledajte ga samo. Bijeljiji je od mozzarele i Bijeljine odakle su Sabina i Mensura i to – zajedno. A njih dvije, isto kao i Nada, Stanislava, Radislava i Višnja crne kao lencul koji im Kova donosi na pranje. U ponedjeljak nakon što Tea izloži raspored dođe Nada i obrati se već pomalo umornom Kovi.
-Marine, nadam se da se možemo sutra zamijeniti, ja da radim ujutro, a ti popodne. Imam sprovod, umrla mi tetka – požali se ostarjela zaposlenica legendarnom Kapetanu, a ovaj kakav već jest – meka srca – izađe u susret.
U utorak dođe Radislava do Kove i zamoli ga patničkim glasom.
-Marine, nadam se da se možemo sutra zamijeniti, ja da radim ujutro, a ti popodne. Imam krštenje – a Kapetan kakav već jest – meka srca – izađe u susret.
Stanislavi se otelila krava, pa je Kova taj dan opet radio popodne, Višnja morala u šoping taj dan, pa je Kova taj dan ponovno radio popodne, a Sabina i Mensura išle u kino gledati film Na putu, rekle Kovi da im je jako važno gledati taj film, jer se radi o vehabijama, a njihov nećak prije nekoliko otišao u te vehabije, pa da vide gdje je to otišao i hoće li se vratiti, a Kova onakav kakav jest – meka srca – pristane.
I svi igrači Špilje i Luke Koper upitaše se gdje je otišao Kapetan i hoće li se vratit?
I kako kažu stari, tko čeka – dočeka. Ukazao se tako Kapetan protiv Penatura, ali Špilja izgubi tu utakmicu, nije to bio onaj isti vođa koji zabija više nego što ima nadimaka, a kada ne zabija, motivira. Bio je to jedan drugi Kapetan koji je bio bez motiva, koji nije navikao popodne biti na suncu, već u mrklom mraku utrobe hotela Dubrovnik Palace gdje se pere i pegla, koji je stršao onako bijel ispod kapice 13 koja je još više isticala tu bijeljinu veću i od mozzarele i Bijeljine zajedno.
I upravo je ta Kapetanova bijeljina – bila simbolična u ovoj čudnoj sportskoj godini. Isto kao što je Paul jeo iz zdjele i na taj nači predviđao pobjednika, tako je i Kova, onako bijel, simbolički istaknuo samoga sebe, kao ono što čeka Špilju.
Bijela zastava.
Dok je on tako bijel stršio na Bellevueu (koja simbolika, isti vlasnik tog hotela je vlasnik i onog gdje Kova radi), na Excelsioru (koja simbolika, isti vlasnik tog hotela je vlasnik i onog gdje je Špilja izgubila i u kojem Kova radi) su stršile crne kao lencul koji im Kova dovozi na pranje, ostarjele prijateljice Nada, Stanislava, Radislava, Sabina, Višnja i Mensura.
Ležeći i sunčajući se tik do mladih zgodnih i prema izrazu lica neizjebanih Mađarica, uopće nisu bile svjesne da su skrojile sudbinu dubrovačkog sporta u ovoj, zaista, čudnoj godini.