Bolje u nedjelju na Dančama, nego u subotu u Mrcinama
Poštovane dame, cijenjeni posjetitelji dance.hr, ostali mazohisti,
Javljam se ponešto kasno. Erazmo kao ni većina hrvatskog življa nije imun na korporativno kapitalističke potrebitosti te je tako blago zagorio pod silnim količinama cementa, betona, superplastifikatora i nepovratne oplate. Ovom prilikom obraća vam se njegov M-alter ego.
Zlobnici, kakvima obiluje ova stranica, će primjetiti kako, poslu unatoč, Erazmo nikad nije propuštao ispratiti novosti vezane uz Divlju ligu. However međutim, zlobnik u Erazmu ne primjećuje nikakve novosti. Sve se i dalje pegla po starom.
Već treći put se namjeravamo u izlučnoj utakmici za glavni turnir na islamske fundamentaliste a.k.a. akademike sa stijena ispod crkve Gospe od milosti koju okupiraju sestre franjevke od Bezgriješnog začeća. Tko ovdje ne vidi dovoljno paradoksa neka ni ne čita dalje.
Sa brižnim sestrama staje sva bezgrešnost mjesta, lokacije i vjerolomnika koji obitavaju po navedenim stijenama, koje ukrižuboga, uporno nazivaju plaža.
Ponavljam, novosti tu nema, Turčin igra utakmicu sa velikim ulogom, pa zaboga ljudi logično je da im, njima navodno omraženi, organizator dodijeli domaćinstvo. U pitoresknim mjestašcima poput, paa štajaznam recimo Dola, domaćinstvo podrazumijeva ugostit, nahranit, napit, zadovoljit, zabavit i slične afirmativne hedonistički obojane glagole. Spomenuti diletanti sa Danača ugostiti će vas po svoj prilici u dobrano hladnom moru i toliko valovitom da sve ispod 5 bofora smatra iznimno mirnim i poželjnim za kupanje. Kao pravi domaćini Dančari će vas razmaziti svojim sucima, izlizanim loptama, sucima, kosim terenom, sucima i naravno kao poseban specijalitet, ne smije se zaboraviti, velikodušno će implementirati svoga suca da arbitrira o spornim situacijama. Sucu tamo zapravo nije nimalo lako, ne možete ni zamisliti koliko muke, strpljenja i koncentracije zahtijeva ta nesretna promjena strana na poluvremenu kad on treba dodatno razmisliti na koju se stranu treba pokazati kontrafaul dragim gostima.
Zanimljiva je i uvodna priča kako smo se mi seljaci pokušali organizirati i urgirati kod organizatora koji nam termini odgovaraju, upravo strahujući od ovakvim mešetarenja. Kako se ovo godine prijavilo nezapamćenih 29 (slovima dvadesetdevet) ekipa, bilo je podosta vremena između dva kola pa se dalo namještati smjene, krstitke, obljetnice a da svi dođu. Za početak molimo da nas se ne stavlja daleko i ne vikendom. Puf! Prva utakmica protiv susjednih rivala Orašca, u Platu! u subotu! Hva-la! Ponešto lakše od očekivanog se apsolviralo tu utakmicu i doznali smo da odluka pada protiv Turčina.
Zovi na telefon, mobitel, piši poruke, mailove, šalji faksove, telegrame sa samo jednom molbom – Nemojte nas u nedjelju, nema nas pola! = Nema problema sve ćemo riješit. Drž ne daj za dva dana raspored, mi u nedjelju, gdje? Pa na Dančama, naravno! Gdje bi se drugo moglo igrati odlučujuću sa Turčinom?! Od svega mi je najdraže organizatorovo objašnjenje – Pa tražili ste da ne igrate daleko, a u subotu se igra u Mlinima. – Da bi mu čovjek riječ rek’o. Pošteno.
I onda se čudimo zašto se ne igra u Dolima bar jedno kolo. Uvjeren sam, kad uskoro Korda napravi olimpijski natkriveni bazen na Mrcinama, da će ga oni prirodno prijavit za natjecanje, a umorni organizator će jedva dočekat staviti nas za utakmicu otvaranja gore.
Čujem iz provjerenih izvora da je domaćinstvo na Mljetu za ovu godinu odgođeno samo zbog opjevane sporosti konzervatorskog zavoda, kojeg je ministrica kulture Violić osobno zadužila da odredi smjernice kako postaviti vaterpolo teren u nacionalnom parku. Opravdano je onda upitati se – tko smo onda mi da se čudimo zašto se igra na Kalamoti. Kalamota je srećom Otok znanja i maloumnik je tko ne bude zahvalan na naučenoj lekciji da treba uzeti godišnji odmor za doći do Gornjeg čela.
Ne budi nam teško, proveli smo malo istraživanje o udaljenostima kupališta. Kao početna točka je uzeta Ilijina glavica. Istraživanje je provedeno super fancy Casio štopericom (ima i digitron), a mjerena su tri osnovna parametra: 1. Putovanje do mjesta u kojem se igra, 2. Traženje parkinga i paralelno parkiranje i 3. Pješačenje do terena. Kao lokacije nasumce su izabrani Porporela, Plat, Ćilipi, Doli i Kalamota. U tablici koja slijedi su iskazani razultati. Za Kalamotu nemamo podatke jer se čovjek još nije vratio. Zabrinuti smo za njegovu sudbinu.
Ali vratimo se bolnoj temi. Što još reći o Turcima a da već nije opjevano i ukoričeno debelim uvezom. Šarolika je to družina koja se često, puno prije ostatka države, koristila europskim fondovima i misijama OSS-a. Mnogi je OneSeasonStand utkao svoj trud i zalaganje za njihov probitak, a da se to malo ili nikako vrednovalo. No ne treba se brinuti za njih, još će mnoge godine ispred nas Turci protivnike častiti vlastitim sucima, potezanjima za gaćice, spominjanjem ženskih članova obitelji i ostalim folkloraškim navadama bliskog zapada.
Velika riva u međuvremenu se bavi prizemnijim temama – hoćemo li graditi 7 ili 8 superhotela, hoće li nam uplovljavati jahte sa 360 ili 380 metara, hoće li aerodrom imati 2 ili 3 piste, hoćemo li imati vodu sa okusom limuna ili marakuje u vodovodnim cijevima, hoćemo li stadion sa 43 ili 54 tisuće sjedećih mjesta, natkrivenih podrazumijeva se. Ako se sve poklopi možda dobijemo olimpijski bazen i prije Mrcina pa nam se konačno ipak udovolji molbama za organizacijom jednog kola na terenu koje je prosječnom gosparu udaljeno koliko i Porporela.