Intervju s Aleksandrom Ristićem

Tko je Dančar za kojeg Franz Beckenbauer, legendarni kapetan Njemačke i po mnogima jedan od 5 najboljih igrača nogometa svih vremena, smatra jednim od najboljih trenera sa kojim je radio?
Tko je Dančar o kojemu navijači Dusseldorfa imaju pjesmu „Kralj Alex“?
Tko je Dančar koji je osvojio Ligu prvaka (tadašnji Kup prvaka)?
Ako mislite da se šalim nemojte dalje čitati.

Molim Vas predstavite se za dance.hr?

Zovem se Aleksandar Ristić. Rođen sam 28. lipnja 1944. godine u Sarajevu te se nogometom počeo bavit s 10 godina da bi već s 17 upao u prvu momčad.
Počeo sam u FK Sarajevu da bi zatim prešao u Hajduk pa u Velež, a nakon toga na poziv Branka Zebeca 1974. godine odlazim u Bundesligu, u Eintracht Braunschweig.

Po koja crtica o svakom klubu, suigračima, uspjesima…?

U Sarajevu sam igrao s legendarnim Asimom Ferhatovićem (svi u napad jedan je Hase op.a.), on je bio dosta stariji. Ali ta ekipa nas je mlađe super prihvatila. Tu su još bili Šehović, Ivica Osim (toliko mršav da bi mu Hase čiji su držali poznatu mesnicu donosio meso da se malo popuni)…da bi 1966. godine prešao u Hajduk, gdje sam postao kapetan i osvojio Kup Maršala ’67. godine (prvi hajdukov op.a.) te smo uvijek bili pri vrhu. Od suigrača bi tu izdvojio Šurjaka, Jerkovića, Đonija… da bi 70-te prešao u Velež i igrao s legendarnim BMV-om (Bajević, Marić, Vladić). Iako nismo uzeli nijedan trofej igrali smo najljepši nogomet te izgubili prvenstvo od Hajduka na gol razliku (upitna regularnost). Teško je tada bilo pored velike četvorke išta osvojit (Hajduk, Dinamo, Zvijezda, Partizan op.a.)
Na poziv trenera Branka Zebeca 1974. godine prelazim u Eintracht Braunschweig. Od suigrača tu bi izdvojio golmana Franckea, Popivodu, koji je bio 2-3 puta izabran za najboljeg igrača Bundeslige…Završavam poznatu trenersku školu i postajem pomoćni trener.
Sa Zebecom prelazim u Hamburg, igrači: Kaltz, Felix Magath, Rubeš, Beckenbauer, Kevin Keegan (dva puta proglašen najboljim igračem Europe). Osvajamo ligu i igramo finale Lige prvaka sa Nottingham Forest-om, izgubili 1:0 u Madridu (iako je to smatrano već dobiveno finale, tim više što su nas protivnici gledali kao božanstva).
Nakon ostavke Zebeca vodim samostalno HSV i umalo nam izmiče prvenstvo (ostali drugi iza Bayerna), a kasnije, 1983. godine kao pomoćnik Ernsta Hapella osvajamo u Ateni Ligu prvaka protiv Juventusa (u kojem su igrali Platini, Boniak, Autobelli, Tardelli, Cabrila.. – uglavnom nogometna elita, uglednija ekipa od današnjeg Reala). Gol je dao Magath.
’87. preuzimam Fortunu ko trener u drugoj ligi i uvodim u prvu te isto ponavljam s Schalkeom 90-te.
’93. Fortunu kao trener uvodim iz treće u prvu ligu za dvije godine i to niko nije napravio u Bundesligi, u dvije godine dva ranga natjecanja.

 

Pjesma “Hier kommt Alex” od grupe DieToten Hosen koju su navijači Fortune Dusseldorf obradili u čast Alexa Ristića

 

Usporedite današnji  nogomet i onaj koji ste Vi igrali?

Današnji nogomet je brži, lepršaviji, ali on bi bio idealan za zvijezde iz moga doba, koje su bile jače, čvršće. I tada je postojalo brzih igrača i onih koji su nevjerovatno puno trčali, tako da bi uz današnju sudačku zaštitu mnogi iz mog doba bili zvijezde.
Jedan Messi nikad ne bi mogao nastati u nogometu koji se tada igrao.

Zabacite li danas koju s prijateljima?

Ne, ali pratim ne samo našu nego sve lige petice.

Usporedba?

Naša liga je financijski slaba i zato sam za ligu 12, jer bi tako isplivala kvaliteta. Danas igrači idu vanka s 16 godina, prije nisu mogli prije 28. i tako je liga imala visoku kvalitetu.
Dinamo je u jednom trenutku imao kvalitetu i trebao je zariskirat i zadržat godinu dana Modrića i ekipu, jer utakmica sa Werderom, koji je tada bio iznimno snažan (Diego, Jansen, Sanogo, Wiese, Mertesacker… op.a.) i sretno prošo dalje (2:1 u Bremenu, 3:2 u Zagrebu op.a.) je to pokazala, ali nije zadržao.

Od ’68. se kupam na Dančama, žena mi je iz Dubrovnika, i uvijek sam ovdje igrao nogomet (nisam se bojao ozljede koja bi upropastila karijeru), a od igrača iz mog doba bi izdvojio Lukšu Lucijanovića, Pera Jema, Vlatka…igralo se dosta tvrđe, danas se igra malo tehnički dotjeranije i brže.
Osim ovdje volio sam igrat u Sarajevu na turnirima, bila su dva dosta jaka, a igralo se peticom i 5+1.

Što malo ljudi zna, Vi ste dugogodišnji mecena mnogih dančarskih večeri?

Da, s pokojnim Pušom bi se dogovorio i uzeo što treba…i ove godine sam vam se ponudio i to još stoji.

Osim ovog, ekipa sa Danača igra još i malonogometni turnir u Čokolinu, na male bare bez golmana, a kako je izborničko mjesto upražnjeno biste li ga prihvatili ukoliko anketari Vas izaberu ?

Naravno, ukoliko obveze to dozvole, trebamo se čut, dogovorit…

Kako Vam se sviđa ova sva događanja po Dančama koja se zovu Dančarsko ljeto?

Jako pohvalno i sve najbolje za sva natjecanja.