Je li Zadar dobar izbor za domaćinstvo vaterpolskog Final foura?

Na put u Zadar je krenula mala tročlana ekspedicija dance.hr–a. Najveći šok smo doživjeli odmah na startu kada smo shvatili da se Josh ipak nije predomislio i otkazao put. Pod tim dojmom smo promašili jedno skretanje i zakasnili na polufinale žena. S obzirom na viđeno to se pokazalo prilično dobrim potezom.

Nakon toga smo sa zvukom sirene ušli u ured TZ-a (subota) i odmah dogovorili smještaj na Poluotoku/Starom gradu. Svi smo po prvi puta posjetili Zadar (b/a jednom nastupao za PK Jug još prije rata, ali nisu napuštali hotelsko naselje koje je pored grada) i svidio nam se. Vrijeme je bilo dobro, a Poluotok nas je dosta posjetio na Stari grad, sa najvećom razlikom što ovdje nema niti jednog skalina.

„Gdje je zadarski Rade tu je i zadarska Jessie“

Infrastruktura: Lijepi bazen se nalazi na Višnjiku, odmah pokraj nove košarkaške dvorane. Odmah pokraj je pomoćni bazen, a tu su i skakaonice. Prema pričama lokalaca većina radnog vremena je ostavljena građanima, a dva plivačka i vaterpolo  klub imaju probleme sa terminima ili kako je to trener VK Zadar Jovančević objasnio „Izgleda da naša djeca nisu građani“. Svratili smo i do košarkaške dvorane koja je ODLIČNA, a pošto je izgrađena na mjestu bivše vojarne ima i sadržaje koji nisu vidljivi izvana (dodatne dvorane, atletska staza..)

Navijanje:  U Zadru je bilo dosta ljudi iz Grada, ali navijanje nije bilo ništa posebno, iako ne treba puno buke za napraviti atmosferu.  S druge strane treba spomenuti do je dosta lako napraviti pritisak na suca jer je tribina jako blizu i sudac jednostavno mora čuti verbalne napade iz publike. Kada smo sa zakašnjenjem ušli na utakmicu ženskog polufinala jedna navijačica Juga nas je pitala da li sudac smije polemizirati sa publikom. Inače ona mu je vikala „Koliko ti je platio Bukić?“, što je dotičnog razbijesnilo.

Iz finala smo zapamtili jedan komentar, također navijačice Juga „Pa čime ga drži, vidiš li da ima ruke gore. Da nema kurac od pola metra?“. Vlastiti komentar joj se očigledno svidio pa je i sljedećih par napada vikala o kurcu od pola metra.

I za kraj spomenimo člana naše ekspedicije. Malo smo kasno došli na finale i jedino je bilo mjesta u prvom redu tribina. Tu je bio doslovno metar od suca i uopće mu nije bilo lako, kako bi to rekao Goran Bare, boriti se sa vlastitim demonima. Repertoar i nije toliko bitan, ali organizator na poluvremenu vuče dobar potez i šalje zaštitara koji mu je zaprijetio da prestane paliti cijele tribine. Pošto je Jug igrao kako je igrao do kraja i nije bilo velike nervoze, a na kraju je palo i pomirenje.

Grubi napad na slobodu medija

Nakon utakmice na izlazu iz bazena stoje dvije kamere i pokraj njih prolazi Radu sa trofejem za naj igrača. Snimatelji ga nisu ni pogledali, ali kada se pojavio Vanja odmah su skočili „Eno ga!!!“. Kasnije smo pokušali uhvatiti Radua ispred autobusa, nismo uspjeli, ali smo čuli duhoviti komentar člana Uprave jednom od igrača Juga „Niste tako gubili dok sam ja bio …… , ja bi bar prekinuo utakmicu“.

Kladioničarski kutak ili zašto je ponekad bolje imati prazan novčanik: Pred polufinale smo se kladili na pobjedu Juga uz razne varijacije na El Clasico. Najbliži dobitku je bio b/a čiji listić možete i vidjeti.

Pred finale smo se začudili da je koeficijent na pobjedu Juga čak 1,50 i padale su „briljantne“ ideje o lakoj zaradi. Izdvajam vlastitu ideju koja se najviše istakla: 1.000 kn na pobjedu Juga. Srećom sam imao skoro prazan novčanik, a bankomat pokraj kladionice nije bio od moje banke. Na kraju sam dobio ponudu „Evo imam ti ja 500 kuna!“, ali eto srećom nisam uplatio.

Gastro kutak: U restaurantu „5 Bunara“ smo naletjeli na Dane lovačke kuhinje i jeli odličnu srnetinu sa gljivama i orzom, te također odličan gulaš od srnetine. Restaurant je fin, što znači da su mu i porcije fine (male). Za dobru pizzu preporučujemo restaurant „Bruschetta“.

Noćni život:  Poslije drame u polufinalu vratili smo se na Poluotok i krenuli u potragu za kafićem u kojem se može pogledati El Clasico. Bilo je bio vrlo živo, dosta ljudi je bilo vanka, a preporučili su nam kafić Arkada u kojem je na kraju većina gledatelja bila iz Dubrovnika. Tu su bili igrači, treneri mlađih kategorija i članovi uprave. Zadnji je došao Maro Pulić kojem je Dobud objasnio raspored sjedanja „Ovdje su ti igrači, ovdje treneri, a tamo novinari“ (naš stol). U kafiću je bilo i laganog vrijeđanja Josha od strane lokalaca („Jeste li Vi Ognjen Kržić ?“), a jedan član Uprave nam je dobacio da sutra slobodno uplatimo jedinicu na Juga. Kako su uvijek popularne priče o navodnom opijanju igrača morat ćemo razočarati dušebrižnike i reći da su igrači popili po jedno piće, a većina ih je pošla spavati poslije 1. poluvremena.

Kave i kafanske priče po Zadru: Pred finale smo bili na piću sa interesantnim sugovornikom i pretresli smo svakakve teme: propast sporta („Svugdje su se uvalili mangupi koji kradu sve što mogu“) o Jugu („Juga pratim jer nešto znači u svjetskim razmjerima“) o Divljoj ligi („Ja u životu nisam pogledao utakmicu Divlje lige, to mi je gubitak vremena“) o koristi koju Jug ima od Divlje lige („0,0 %“), o navijačkim skupinama („Ne može ulica voditi klub“), o narkoticima („Pola Hrvatske je na kokainu“), a dobili smo i životni savjet („Budite oprezni, svi lažu. I igrači, i treneri i Uprave…“).

Na drugoj kavi smo saznali tko je navodni  tajni sponzor Vanjinog dolaska u Mladost (podaci poznati redakciji, p.s. nije Dalekovod) te koliko je iznos sponzorstva (milijun kuna).

I na zadnjoj kavi su nam dva interesantna lokalna sugovornika pričali o legendarnim dvobojima Vezilić – Farago, kako je Abo Ljubibratić na opasnom gostovanju u tadašnjoj 2. ligi u Bijeloj (Crna Gora) sudio sa pištoljem za pojasom. A kako je Zadar grad košarke dobili smo priču iz vremena Ćosića i Giergie kada je jedan igraš sa klupe (opisali su ga „nešto kao Čvrga“ ) dobio zadatak da u uzvratnoj utakmici zgazi centra Real Madrida na ozlijeđeni palac. A on nikako da ga zgazi, pa zgazi krivu nogu… A publika poludjela jer je cijela dvorana znala što je trebao napraviti.

I dok smo se polako spremali za povratak kući uslijedio je najbolji dio putovanja, a nije da smo ovo očekivali u Zadru.

„Da vas pitam nešto, ma tko je onaj Igor Legaz i što taj hoće? Jebo ga Piplić, mislio sam mu nešto odgovoriti, ali nisam htio jer sam iz Zadra. A još kada bi vidio one kilometarske komentare…“

E i da na kraju odgovorimo na pitanje iz naslova. Iako su neki prema naslovu očekivali denshaerovski tendenciozni članak u kojem je možda grad Zadar kriv za debakl protiv Mladosti, odgovor je sljedeći: Zadar je odličan izbor za F 4 i ne vjerujem da iti jedna ekipa ima zamjerki…

Sexy strana Final foura: