KAKO JE IVICA OLIĆ DOKAZAO POSTOJANJE BOGA

Nekoliko vijekova slavonska obitelj Olić teško je živjela mada je radila od jutra do sutra. Omaleno mjesto Davor na samom granici s BiH nikada se nije činilo kao mjesto gdje bi vam djeca mogla imati ikakvu svijetlu budućnost. Majka Olić, iako je jako voljela slavonsku ravnicu s jedne i protočnu rijeku Savu s druge strane, razmišljala bi u predvječerje na staroj taraci drvene kuće tijekom sezone alergija – a dugo traje ta sezona, pa je dugo i razmišljala – kako bi bilo dobro da ona malom Ivici može platiti obrazovanje, da se mali školuje i završi fukultet, da dobro živi. Držala je ona tako krunicu i molila se dragom Bogu da iznađe neki način da mali Ivica postane priznati znanstvenik. Ali život često krene u suprotnu stranu. Došao je rat, vodile su se borbe, selo je spaljeno, ali staru majku Olić ništa nije boljelo kao nemogućnost školovanja svoga sina Ivice.

-Žao mi je sine što od tebe nikada neće biti nekakvog učenjaka i intelektualca. Ima bit da za nas Oliće nije suđeno da budemo znanstvenici, nego zemljoradnici – razmišljala bi tako stara mati Olić dok bi gledala uprljanog sina Ivicu kako trči s davorskom omladionom po grbavom pašnjaku i nabija staru loptu krpenjaču koju im je susjeda Mare sašila.
-Ivice – vikala bi tada mati i upozoravala – Ne trči tako kao muha bez glave, past ćeš i razbit ćeš tikvu o kamen.
Ivica je ne bi slušao, nastavljao bi trčati, a trčao je on već tada tri puta više od svojih vršnjaka, nalazio se u šansama, zabijao, faljivao, padao…Poznata je dogodovština iz toga doba, kako su je kasnije prepričavali vršnjaci s kojima je Olić igrao, da je jedanput Ivica uzeo loptu, predriblao jednog, drugog, trećeg, pa se odjedanput tu našla i krava Višnja koja je pasla travu, no Ola je dao dugi for, te je i nju izbacio iz igre, ali odnekle se stvorio ptičar Maks, najbrži pas u Davoru kojemu nijednja ptica nikada nije umakla, te se sjurnuo prema lopti, svi su vikali ode krpenjača u pičku materinu, ali Ivica je prestigao Maksa, dao i njemu lažnjak, poslao ga po čevape i zabio gol paraliziranom pionirskom vrataru NK Davora. Tadašnji predsjednik Marsonije Dragan Marić volio je dolaziti iz Slavonskog broda na vikend- izlete u Davor i primijetio je on tada jednog žgoljavog, čudne frizure i zadahanog lica, i dobro, dobro ga je upamtio. Kasnije je isti taj Marić doveo Olića iz Berlina koji se tamo mjesecima smucao po Herthi pokašavajući dobiti ugovor.
-Ja, ja – govorili su mu Njemci tada – Sinko, ti imaš samo jaja, ali za igrati nogomet trebaš imati i noge i glavu i šut i dribling. A ti imaš samo želju. Falio si profesiju sinko, trebao si pohađati neki fakultet, biti znanstvenik, a ne nogometaš. Malo je imati srce i želju, treba imati i tehnike.
Oliću je tada, s manje od 20 godina, karijera bila zapečaćena. I ona akademska zbog neimanja novaca, kao i ona nogometna zbog neimanja tehnike. No predsdjenik Marić odnekle je izvukao Olića, doveo ga u Marsoniju i Ivica je dobio priliku, iako ne baš za slavni klub kakav je priželjkivao kao mulac. Čim je Ivica obukao Marsonijin dres s brojem 11, publika je u sve većem broju počela pohoditi slavonskobrodski stadion. Ali ne da bi uživala u bravuroznim potezima Marsonijinih nogometaša već da bi se smijala jednom žgoljavom, čudne frizure i zadihanog lica.
-Jebo majku što je ovaj nesposoban – mogli su se čuti kroz smijeh komentari s tribina – Koji stil, koji ćompavi udarci, nije lako ovo golmanima braniti.
A Olić je samo zabijao i zabijao, a što je više zabijao, ljudi su mu se više smijali.
-Oprosti mu Bože, jer ne zna što čini – raspadali bi se od smijeha Marsonijini navijači dok bi Ola trčao prema njima skidajući dres i slaveći zgoditak.
A onda je Ola prešao u Zagreb, nastavio po starom – zabijati – ali i publika je nastavila po starom – dolazila je na stadion da se raspada od smijeha.
-I Inzaghi je bolji igrač od Olića – letili su komentari u Kranjčevićevoj.
A „smiješni“ je Ola postao prvi golgeter lige, doveo Zagreb do jedinog naslova u povijesti (vjerojatno i zadnjeg), pa je prešao u Dinamo gdje je opet bio najbolji strijelac lige. Smijeh je pratio sve njegove nastupe, a eruptirao je na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji gdje je Olić zabio strašnim Talijanima i nije uspio skinuti majicu nakon postignutog gola. Tojest nekako ju je uspio skinuti, ali je nije uspio opet obući. Prvi koji se nisu smijali njegovu nogometnom umijeću bili su Rusi. Ola je i tamo zabijao, ali Rusi mu se nisu smijali, nego su uživali i govorili da se ovakav igrač rijetko rađa. Taj njihov nedostatak zajebancije na račun davorskog strijelca, hrvatski su sportski novinari objašnjavali životom u strašnoj Putinovoj Rusiji gdje lete glave i kada šutite, a kamoli ne kada govorite i smijete se. Poslije je prešao u HSV, a ni isti oni Njemci koji su mu su mu govorili ja, ja, ali bez tehnike, više mu se nisu smijali, nego su uživali. Čitavu planetu Olićeva je požrtvovnost i nogometno umijeće oduševljavalo, a jedini koji su još uvijek plakali od smijeha kao napušeni, bili su – Hrvati. Pucali su oni  tako glasnicama i kada je Ola zabijao i Njemačkoj na Euru i Engleskoj na Wembleyu, nije tad nikome bilo do smijeha posebno ne engleskim navijačima, ali Hrvati su jedva čekali da žgoljavi momak iz Davora, smiješne frizure i zadihanog lica istrči na teren i da se oni – smijući se njegovim batrljcima – odmaknu od užasne hrvatske svakodnevnice. Kada je igrala Hrvatska 4 i pol milijuna Hrvata čekalo je pred malim ekranima početak omiljene humoristične serije s Ivicom Olićem u glavnoj ulozi, a Lijepom Našom bi se prolamala jeka.

-HHHHHhaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, Haaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.

Samo se jedan Hrvat od njih 4 i pol milijuna nije smijao. Bio je to izbornik Slaven Bilić koji je u čudu gledao svoje sunarodnjake koji su maramicama brisali suze i mijenjali upišane gaćice.
-Nevjerojatno je koliko je ovaj Olić osporavan igrač. Hrvatska nikad nije imala ovakvog napadača. Čovjek je zabio toliko golova da čak, iako se reinkarnira, ne mora zabiti više nijedan, opet će biti veliki strijelac – objašnjavao je izbornik Bilić u studiju HRT-a Željku Veli koji se nije mogao suspregnuti da ne prasne u jebeni smijeh. Uostalom, kao i svih 4 i pol milijuna Hrvata kroz čitavo desetljeće koliko je Ola na svjetskoj nogometnoj sceni.
A onda je on na 12. postaji svog križnog puta došao u FC Hollywood u vrijeme kad je ovaj bavarski div muku mučio s rezultatima. Padali su i onda komentari u Hrvatskoj da kako Ola može igrati za jedan Bayern, odnosno da je ovaj nekada veliki klub s tim potezom doslovno otišao u pičku materinu.
-Da, stvarno kako može igrati?
Lijepo, simultanku. Izbacio je sam Juventusa, izbacio je sam Manchestera kao jedini koji je mogao zabiti besmrtnom Van Der Saaru, izbacio je sam Lyon. Svaka čast brončanima iz 98., ali nitko, ama baš nitko od tih igrača (Bokšić, Šuker, Šimić), nije ugradio u svoju momčad da se ona domogne finala Lige prvaka toliko kao Ola Bayernu.
Kada mali Ivica 22. svibnja bude ulazio na slavni Santiago Bernabeu, stara mati Olić će u jeku alergijske sezone iznijeti televizor na staru terasu drvene kuće u Davoru, uhvatiti krunicu objema rukama i zahvaljivati dragom Bogu što je poštenje i srčanost njezinog malog Ivice vratio na način da milijuni ljudi širom planeta oduševljeni plješću njenom Ivici – istom onom malom žgoljavom, čudne fizure i zadihanog lica. Bog će tu utakmicu gledati iz počasne lože, naći će pogledom izbornika Bilića i u stilu najboljih tračeva s hrvatskih kava tiho mu šapnuti.

-Oprosti Biliću Hrvatima, jer smijući mu se, nisu znali što čine!

18 komentara na “KAKO JE IVICA OLIĆ DOKAZAO POSTOJANJE BOGA”

  1. bravo Marole. meni je prvome Olić bio smiješan, ali ga zadnjih godina iskreno cijenim, jebeni radnik, svaka čast…treba se ugledati na ovakve

  2. Odlican tekst. Da je Amer vec bi o njemu napravili blockbuster film.

  3. Treba pitati Mamića jeli još misli da je Mandžukić TV u boji za Olića

  4. – Ivica Olić u mladosti je tako dobro igrao nogomet pa su se mnogi njegovi razočarni suigrači okrenuli alkoholu.
    – Svi vratari svijeta imaju kletvu :” Da Bog da ti Ivica Olić došao u šesnaesterac”.
    – Prilikom postizanja zgoditaka Ivica Olić odbija gledati u gol.
    – Od čega je umro Ivica Olić? Od smijeha kad je čuo da Boltu treba 9,58 sekundi na 100 metara.
    – U jednadžbi Ivica Olić poništava Linerkerov poučak.
    – Ivica Olić na treninzima igra sam protiv 21 igrača. Dosad nije izgubio.
    – Ivica Olić je jednom bio na probi u Milanu, ali su ga izbacili jer je stalno vikao na Gennara Gattusa da ne trči dovoljno.
    – Ako slušate himnu Lige Prvaka naopačke, možete čuti višestruko ponavljanje imena Ivice Olića.
    – Nikad nije zabilježeno koliko kilometara Ivica Olić pretrči na utakmici jer oni trči u miljama. Nautičkim.
    – Da bi u potpunosti vidjeli igru Ivica Olića, potrebne su 3D naočale.
    – Tajna savršene igre Ivice Olića je – kulen nakoso.
    – Temperamentni španjolski komentatori se ne uzbuđuju kad Ivica Olić postigne zgoditak jer to nije ništa neočekivano.
    – Ivica Olić je odlučio spriječiti Engleze da dođu na Euro 2008 jer mu na carini nisu dopustili da unese u zemlju košaru punu kulena i rakije.
    – Kad bi obični nogometaši trenirali kao Ivica Olić imali bi 4 noge.
    – Kad se ozlijedi, Olić sam sebe iznese s terena.
    – Ivica Olić jedini je igrač koji ostaje u igri i nakon drugog žutog kartona.
    – Ivica Olić svog nogometnog uzora vidi u zrcalu.
    – Ivica Olić ne ide na cajke, to su laži onih koji su ljubomorni na njega.
    – Izumitelj brazilskog nogometa je Ivica Olić.
    – Ivica Olić se diči duše proste.
    – Ivica Olić može odjednom zabiti dva gola.
    – U jednoj situaciji Ivica Olić je postigao zgoditak golmanu kroz nogu. Suci su to uvažili kao dva gola.
    – Nerođeni sin Ivice Olića već ima ugovor vrijedan 120 milijuna eura potpisan s Barcelonom.
    – Kako bi se zvao film 300 da u njemu glumi Ivica Olić?
    Jedan.
    – Olić je igrač koj,i kad izlazi iz igre, cijeli stadion zviždi… treneru.

    1. mislim da je ipak šimunić jedini igrač koji ostaje u igri nakon 2. žutog

    2. Ovo su jedni od najglupljih viceva koje sam cuo, sad je kao Olic postao Chuck Norris, jadno

      1. Svađaju se Ronaldo i Messi tko je najbolji na svijetu i kaže mu Messi “Pa ja sam Olić za tebe”

  5. svi smo mi manje ili više potcjenivali Olića, ali je takav radnik morao uspjeti

    a njegov prvi njemački klub Hertha, u kojem ga veliki stručnjaci nisu prepoznali, upravo iseljava iz Bundeslige, ima tu neke pravde, bravo majstore

  6. ovo što igra inter je sramotno. i imenjaci iz zaprešića bi ostavili jednog igrača na barem 20 metara od svog gola. a ovi igraju sa 6 na 11 metara i 3 na 16. barca može zabit jedino na neki odbijanac i još trebaju izvadit ibrahimovića.

    1. nažalost, svi nas danas uče da cilj opravdava sredstvo.
      žao mi je što sam potrošio uru i po vremena na OVO …..

      1. ili “bezobrazluk” naših vrlih komentatora. prekjučer optuže lyon da je uništio utakmicu, a jučer hvalospjevi hrabrom interu. i genijalnom mourinhu. lani je chelsea odigro maestralno, igrajući nogomet, a da se nije umješo ovrebe dobili bi barcu igrajući, ne uništavajući igru

    2. Bravo Inter, podsjetili su me na Ratne Zlocince jucer… A da cuj molim te strucnjake, kako bi vi igrali protiv vjerojatno najbolje momcadi svijeta s igracem manje u 30-oj minuti? Mozda presing?

      1. i do sada sam gledo utakmica u kojem je jedna momčad imala igrača manje, pa su ponekad i prešli preko svojih 30 metara, pa makar kad su imali loptu. zatim, do te 30. minute inter je igro isto kao i sa igračem manje, samo što je sve bilo pomaknuto 10 metara prema centru, znači zbili su se u 30 metara, umjesto u 20 kako su (ne)igrali sat vremena.

        mislim da će se svi složit da je ekipa hrvatske reprezentcije na SP-u u njemačkoj 2006. ima puno veću razliku u (ne)kvaliteti u odnosu na brazil, nego što je to slučaj s razlikom između barce i intera, pa se nismo branili na ovako “sramotan” način.

        interov prolazak u finale je zaslužen (ako zanemarimo nekoliko kardinalnih grešaka sudaca u korist intera, 3. gol u milanu, poništeni gol krikića jučer za 2:0…), ali uvijek bi radije izgubio ko barca nego dobio ko inter jučer. mislim da je najveći kompliment barci to što svi sad govore o herojstvu intera i barcinoj lošoj igri, a ovi su ih prisili da stoje u svojih 20 metara 90 minuta i da posjed lopte skupljaju tako da golman oteže s iscpucavanjem od 1. minute i uspiju ga dovuć do 25 %

        1. Crveni karton Motti ti je vjerovatno opravdan. A onom Pedru koliko se valja po podu i previja se treba patronazna sestra da ga okrene s vremena na vrijeme da ne dobije rane od lezanja…

          1. pomalo je dvojben taj drugi žuti motti, ali udarac po licu je bio. sad je li za drugi žuti ili ne, ne znam. ali ionako je to samo odmoglo barci jer bi, nadam se, inter bio malo pomaknut naprijed da su imali 11 igrača pa bi bilo više prostora.

            ali sam navodio samo očite kardinalne greške koje su utjecale na rezultat. isto tako sam mogo navest primjer kad je obrambeni igrač toliko potegnuo ibrahimovića na pod da mu je rasparo dres, a de blekere je sudio faul u napadu.

  7. oj ti messi lionele, za tebe je OLIĆ PELE. jedan dva…opsasa