Elvis Fatović o Riu

 

Elvis Fatović jedan je od najvećih igrača Juga u povijesti. Kao kapetan je još i veći, apsolutna legenda. Za mlađu generaciju koja nije uživo gledala Đura Savinovića,i uspjehe prije drugog svjetskog rata, sigurno najveći kapetan Juga ikad.  Nakon završetka igračke karijere skoro pa odmah, što je bilo prebrzo, stigao je na klupu prve momčadi Juga, a zadnje 4 godine vodi reprezentaciju Australije.

 

Mnogi će i u Dubrovniku sigurno navijati za Australiju zbog njega. Pitali smo ga o brojnim porazima u egal utakmicama kad je u zadnje dvije sekunde pao ili nije gol, kad se išlo u produžetke ili na peterce. Komentirao je novozelandskog sidruna Kayesa, favorite, Hrvatsku s Suknom u top formi, kao i ostale reprezentacije u grupi.

 

danče.hr: Kako prolaze pripreme pred odlazak u Rio ovdje u Dubrovniku? Što je još u planu do početka Olimpijade?

Fatović: Ovo je završni dio. Svake godine mi dođemo u Dubrovnik. I oni to već zovu „Home away from home“. Vezani su za Australiju, ali im je i Dubrovnik u ove zadnje 4 godine prirastao srcu. Iskoristili smo ovo da prebrodimo put do Brazila, da ne idemo direktno iz Australije. To bi nas ubilo. Imali smo turnir u Budimpešti. Sad malo spariramo s Japancima ovdje. U ponedjeljak idemo u Rim gdje ćemo imati po jedan trening s Talijanima i sa Srbijom. To je ukratko to, većina posla je odrađena.

danče.hr: Jedno subjektivno pitanje iako mi je sad već kasno, naime s prijateljem sam se kladio da će Australija osvojit medalju u Riu. Kakve su mi šanse? Inače do sad s njime imam 0:2 u okladama  :wink:.

Fatović: Ako se budu tražili svjetski, olimpijski i ne znam kakvi prvaci za izgubit u zadnjim sekundama ili produžecima… mi smo tu apsolutni favoriti (smjeh). Definitivno. Ima to i svoju pozadinu. Nama u svim stresnim situacijama najbolje reagiraju igrači koji igraju u Europi. Koji imaju to iskustvo. Koji imaju različiti stres, da moraš dobit, da novac ne stiže na vrijeme ili nešto treće. Ali oni nam imaju daleko najbolju reakciju u takvim trenucima bez obzira na kvalitetu. Dok je s druge strane australska liga prilično fleksibilna, relaksirajuća i igrači koji je igraju nemaju taj osjećaj kad dođe taj bitni moment i u principu se povlače.

Nama je sad prvi cilj definitivno proći četvrtfinale. Znamo što nas čeka u našoj grupi. Mi realno možemo dobiti skoro svakoga; Srbija je tu neprikosnovena. Ali isto tako, nažalost, možemo izgubiti od svakoga. Brazil je ekipa u usponu sa po meni najboljim igračem na svijetu, Perroneom tu je i Vrlić, igraju doma. Znamo koje nas opasnosti čekaju. Ali spremni smo.

Bit će teško, ali mislim da će četvrtfinale za svakoga biti neizvjesno. Po meni su Srbija i Hrvatska, kako sam ih vidio sada u Budimpešti, imaju kvalitetu više. Ali tko može nešto reći protiv Talijana, Grka, Mađara. Tako da, vidjet ćemo. I Amerikanaca također.

danče.hr: Baš sam to sad mislio pitat, otvarate protiv domaćina, Rudićevog Brazila? Još nešto za dodat o prvoj utakmici?

Fatović: Imamo iskustva s njima. Igramo stalno ove kvalifikacije za Svjetsku ligu. Ove godine smo ih dobili. Međutim, u najvažnijoj utakmici, prošle godine na završnom turniru Svjetske lige u četvrtfinalu, izgubili smo jedan razlike. Oni su sad na sve to dodali i Sora. Očigledan je njihov napredak s finala Svjetske lige do sad turnira u Boru gdje su sa svima igrali al pari, igrali su odlično. To je ekipa koja sad nema samo jednog ili dva igrača. Tu su i dva brata Gomesa. Jedan je sjajan, ’96. godište, jedan od najboljih u svojoj generaciji. Tu je i Delgado i cijeli niz momčadskih igrača. Te Perrone o kojemu ne treba trošiti riječi. Dobri su, ali mi s njima možemo. To će vjerojatno biti utakmica na nož. Prva utakmica njima, doma, pune tribine. Treba vidjet kakva će im biti reakcija, jer to nije normalno okruženje za njih. Ali nije ni za moje igrače. Ali bit će to gušt za sve. Igrat protiv Ratka, u Brazilu, jedva čekam.

danče.hr: Slijede Mađari; s njima ste odigrali 9:9 na SP-u 2013. Još uvijek su daleko od zlatne generacije Kasasa, Kissa, Molnara, sadašnjeg izbornika Benedeka i ostalih?

Fatović: Jesu, ali to isto Svjetsko prvenstvo gdje su ih Srbi u prvom kolu razmontirali, mi smo igrali neriješeno, s tim da smo ih trebali dobit. Na kraju smo mi ostali osmi, Srbi sedmi, a Mađari su uzeli zlato. I Olimpijade kad sam ja igrao. Mi smo ih u Sydneyu dobili, Srbija ih je dobila. Na kraju je Hrvatska ostala sedma, oni su uzeli zlato. Oni očito imaju formulu kako se dignuti kad dođu ti najbitniji momenti.

Definitivno oni s Benedekom gaje drugačiji tip vaterpola. Jak je utjecaj njegovog dugog igranja u Italiji i dosta polaže i na obranu što Mađari nisu nikad prije gajili. Iako ova naša zadnja utakmica ne govori tome u prilog, bilo je 16:15 (op.a turnir pada dana ranije u Budimpešti). Ali oni su jedina ekipa na svijetu koja ako ih i vodiš 3 razlike da sa svojim šuterima mogu izjednačit u dva minuta. Nekad ih to košta i poraza. Ne možemo reći da su u prvom planu, ali nitko ih ne može zaboraviti kao jedne od potencijalnih medaljonoša.

danče.hr: Onda jedina laganija utakmica, sa trenutnim sparing partnerima, Japanom. Iza toga odmah Srbija – po svima, pa i po Vama, i po svemu jedini ili glavni favorit za zlato s njima ste igrali na oba SP-a na kojima ste vodili Australiju. Prvo ste izgubili 10:7, a onda ste izgubili prednost od 2 razlike u zadnjoj četvrtini za konačnih 10:9 u Kazanu lani.

Fatović: Treba bit realan, Srbija je stvarno favorit što je zaslužila rezultatima i igrom u zadnje 3 godine. U toj utakmici, oni su sigurno ušli malo podcjenjivački. Teško se tada resetirati i počet igrat na višem nivou, ali oni imaju toliku individualnu kvalitetu da su nas vrlo brzo okrenuli u zadnjoj četvrtini. Oni su možda, tj. sigurno najveći favoriti. Ali neće im biti lako. I oni su sami svjesni da su bili favoriti i na zadnje dvije Olimpijade pa  nisu uzeli zlato. Realno je da je u Srbiji u ovom trenutku srebro neuspjeh. I nije lako igrati pod tim opterećenjem, ali ponavljam, kvalitetu imaju.

danče.hr: Kad sam razgovarao sa Savićem kazao mi je da je Fatović preslikao igru onog najjačeg Juga, što mu je to moglo značiti?

Fatović: To lijepo zvuči, ali ja sam ovdje postavio ono što mogu u odnosu na izbor igrača. Ne bih se složio s time, mislim da je totalno drugačiji vaterpolo. I prije kad sam igrao sa Smodlakom, i kasnije kad je tu bio Dobud. Uvijek smo imali neki kostur ekipe pored kojeg se nije moralo puno izmišljati. Trebalo se imati određene obrambene navike, timski kontranapad. Kad imaš strašnog golmana, ljevaka,  sidruna, beka, na lijevom krilu… ne trebaš biti nekakav čarobnjak i izmišljati stvari. A ovdje baš zato što nemamo neke stvari, što nemamo ljevaka, mi pokušavamo s malo više kombinatorike doći do pozicije u napadu. Na kraju krajeva, koristimo i australske prednosti što su fizikalije i plivanje. Još i iz osobnog igračkog iskustva znam da europske top ekipe iz ovih razloga ne vole igrati protiv Australaca i Amerikanaca koji gaje vaterpolo s puno više plivanja, s više kontakta. Europljani to nastoje izbjegavati, pokušavaju iskoristi prednost u tehnici.

danče.hr: Za kraj grupe ostaju Vam Grci, veliki dužnici iz 2015. poraz na peterce i ispadanje u četvrtfinalu?

Fatović: Jesu. Izjednačili su nam 4 sekunde prije kraja, ali moram priznat da sam veliki zaljubljenik u ovo što oni rade, što trener Vlachos s njima radi. Prvo u Olympiakosu. I to je njihova ogromna prednost u odnosu na ostale; njihovih 11-12 igrača stalno je skupa već 5-6 godina. Oni su ove godine u grčkom prvenstvu i u Ligi prvaka gdje su došli do samog kraja izgubili samo jednu utakmicu. Već 2-3 godine su i s reprezentacijom u stalnom usponu. I ove godine smo igrali s njim dva puta i izgubili smo puno lakše nego u Kazanu. Kad dođe Olimpijada tu je ipak sve malo drugačije. Neće ni taktika biti ista. Ponavljam, sviđa mi se kako rade. Tehnički su najbliže srpskom i hrvatskog nivou igre, možda su malo fizički inferiorniji što su nadomjestili s dodatnim radom na tehnici.

 

 

danče.hr: Već smo kroz ova pitanja prokomentirali kako ste na ova dva SP-a ispadali u tim egal utakmicama, Grci na peterce i protiv Hrvatske u produžetku 2013. Još se sjećam Campbella kako je ostao sam na stativi 2 sekunde prije kraja za pobjedu.

Fatović: Da smo htjeli kreirati situaciju teško da bi zamislili njega na toj poziciji jer je on izuzetan šuter. On je šuter koji je par dana ranije zabio Mađarskoj 5 golova, sve sa distance. Ali ako bi htio nekoga birati da završi sam, nesmetan na stativi, to bi opet bio on. Dogodi se, pogodio je stativu. Nama je problematično što se to počelo događati prečesto. Je li to peterac, je li to produžetak i ja mislim da ako jednom prođemo tu barijeru da će nam se dosta toga otvoriti.

danče.hr: Australija je do sada imala samo jedan nastup u polufinalu, bio bi to povijesni uspjeh?

Fatović: Da, kad su igrali doma, u Perthu. Ali drugačiji su nivoi vaterpola. I kad se počinje tamo s vaterpolom, koliko puta djeca treniraju. To su ogromne razlike, nažalost ne u pozitivnom smislu za Australiju. To su stvari koje pokušavamo mijenjat. Nažalost ide sporije nego što bit želio. U biti važnije nam je napraviti dugoročan plan kako izbacivati igrače. Dugoročno nam treba sustav gdje mi možemo kroz svaku generaciju izbacivati jednog do dva igrača. Taj sustav je do nazad 10-15-ak godina čak bio bolji. U Australiji imaju institute za sport. Svi najbolji igrači su bili zajedno, živi li su u Camberri, studirali su i igrali. Većina reprezentacije dolazi iz tog sustava. Tu je i Figlioli i još niz igrača. To se nažalost promijenilo i puno je manji broj treninga. Manji je i nivo kvalitete trenera na nekim nivoima, tako da pokušavamo vratiti neke stvari na staro.

danče.hr: Vezano i za ove vaše guste poraze; što mislite o ukidanju produžetaka, odnosno da se odmah izvode peterci ako je neriješeno?

Fatović: Nama je isti rezultat na kraju (smijeh). To je vrlo vjerojatno stavljeno zbog vremenskih ograničenja, pogotovo na Olimpijadi. Nisam pretjerano o tome razmišljao, ali ima svoje draži. I kad gledaš nogomet, kad su produžeci, jedva čekam kad će penali. Zanimljivije je gledati, bar u nogometu. Sad je li poštenije… Možda bi se više trebalo pričati o sustavu natjecanja. Trebali li nekome tko je prvi u grupi dat nekakav bonus. Više bi se o tome trebalo razmišljati nego o produžecima i petercima.

danče.hr: Dojam je da ste ove godine u pripremama i na Svjetskoj ligi dosta utakmica uvjerljivo gubili za razliku od tih egal poraza prijašnjih godina. Je li to neki plan pred Rio?

Fatović: Nikad nije planski gubiti. U principu, najbitnija utakmica ove godine bila nam je s Amerikancima u četvrtfinalu Svjetske lige i opet smo izgubili na peterce. I to bolje da ne komentiram na koji način, gdje nam je poništen peterac u osmoj seriji zbog sporog izvođenja. To sam u životu vidio dva puta, a ne u osmoj seriji peteraca. Istina je da smo neke utakmice tako gubili, ali i neke od tih utakmica poput poraza od Italije od 7 razlike, dva minuta prije kraja treće četvrtine je bilo jedan razlike. Isto tako s Grcima smo ušli s minus dva u zadnju četvrtinu, ali kako smo znali da smo sigurno treći dobili ili izgubili, u zadnjih 8 minuta smo planski odmarali najbitnije igrače jer se na Svjetskoj ligi igra dan za danom.

danče.hr: Doveli ste Kayesa inače Novozelanđanina, klasičnog sidruna. Spomenuli ste ranije Smodlaku i Dobuda kao stožerne igrače, može li on postati taj sidrun oko kojeg će se vrtjeti vaša igra, odnosno hoće li to promijeniti stil igre Australije?

Fatović: To je jedna od stvari koja je i nama nepoznanica. Sigurno će se promijeniti naša igra. Znam koje imamo kvalitete, kao i koje su nam mane. Ne želim da se naša igra bude kao klasična igra kad imaš dva sidruna, kao kontrolirani vaterpolo. Gdje se prije svega otvara prostor kako bi mogao dodavati loptu na centre. Apsolutno ću inzistirati da budemo i pokretljiviji nego inače kako bi na taj način kreirali situacije. Mi smo očekivali da će on prošle godine igrati za nas što se nažalost nije dogodilo. Jer sam znao da ćemo morati istrpiti jedan period da se priviknemo na njega, kao što se i on mora priviknuti na naš stil igre. ali dogodilo se da je on tek sad krajem šestog mjeseca dobio dozvolu da igra za nas. To je stvarno kratak period, ali što je tu je, iz ove situacije ne možemo.

danče.hr: Što načelno mislite da igrač pređe iz jedne reprezentacije u drugu, iz Novog Zelanda u Australiju, iz Španjolske u Hrvatsku ili recimo Bodegas iz Francuske u Italiju?

Fatović: Mislim da se u nekim zemljama to događa puno češće nego u drugim.

danče.hr: To svakako (Italija u Londonu Perez, Figlioli, Premuš, još ranije Rath, Volarević…)

Fatović: Ne mogu bit realan jer bih govorio i protiv sebe jer sam sad doveo igrača. Ali to je igrač koji je živio 5-6 godina u Australiji. Nije bio profesionalac, nego je došao jer je htio igrati za Australiju. Nema u tamošnjem vaterpolu novaca. Malo je to ipak drugačija situacija.

Mislim da treba razlučiti klupski od reprezentativnog vaterpola, ali nažalost to je pojava danas u svim sportovima. Mi tu nemamo nikakvog utjecaja. Smatram da bi se trebalo ograničiti ove situacije, ali ne vidim načina da se to dogodi.

danče.hr: Smatrate li da će se i vaterpolo u Europi sve više razvijati u smjeru da će se odgajati igrači poput Youngera koji može odigrati beka, sidruna i krilo, a da će sve manje biti klasičnih sidruna?

Fatović: Sve je manje kvalitetnih sidruna i zbog toga si prinuđen imat igrače tipa Youngera, Perronea, Mandića… igrača koji mogu igrati na više pozicija. Sve je to uvjetovano time jer ako imaš sjajnog centra, normalno da nećeš čarati. Ako imaš sjajnog centra kao što je Pijetlović, kao što je Lončar ili Vrlić normalno da ne trebaš puno čarat. Sve ovisi o tome. Mislim da je čak i razlog zbog čega su Amerika i Australija došle na nivo da su konkurentni vodećim europskim ekipama mali pad kvalitete tih ekipa.

 

 

danče.hr: Rekli ste već da u Australiji nema profesionalnih igrača?

Fatović: Ne. Mi smo sad imali tri igrača koji su igrali u Mađarskoj, ali doma svi studiraju ili rade. Oni su jednostavno veliki zaljubljenici u vaterpolo.

danče.hr: Kakva je općenito popularnost vaterpola dole. Nedavno mi je sestra išla u Sydney i imamo rođaka koji tamo živi i koji takav tip da bi otišao i u Perth da treba. Tražio sam da mi kupe bilo kakav proizvod vezan za vaterpolo, nisu uspjeli ništa pronaći.

Fatović: To nije ni blizu našeg nivoa. Mada ima nekih situacija, kao što svake godine bude u 12 mjesecu. Bivši igrač Thomas Whallan radi veliku promociju. Mi smo za Božić ove godine igrali protiv Talijana ispred Opera Housa

danče.hr: Waterpolo by the Sea.

Fatović: Tako je. To je super popraćeno, on je strašan u PR-u. Prije dvije godine bila je All Star ekipa u kojoj su bili i Perrone, Filipović, Ivović gdje se igralo na Bondyju, starom kultom bazenu. To je završilo u medijima širom svijeta. Što se tiče popularnosti boj jedan je ragbi, broj dva je ragbi, pa je australski ragbi, kriket pa dugo ništa i onda ostali sportovi.

danče.hr: Što bi eventualno osvajanje medalje značilo po tom pitanju za Australiju?

Fatović: Oni su 2000-te osvojili zlato u ženskom vaterpolu. Tu su konstantno u vrhu, ali to je opet zbog odnosa prema ženskom vaterpolu u Europi.

danče.hr: Tu su svi amateri pa nitko nije u prednosti.

Fatović: Da, pa imaju jednaku količinu treninga pa Australija u ženskom vaterpolo konstantno osvaja medalje. Imamu masovnost i u muškom vaterpolu, ali npr. kad su školski praznici kad se u nas trenira više, dva puta dnevno, u njih nema treninga jer su praznici. Znači dva mjeseca bez treninga. Teško da bi se nešto dramatično promijenilo nakon medalje. Jednako mislim i u Americi. Može se promijeniti da bude još malo masovnije, ali oni znaju koji su njihovi prioritetni sportovi. Kada je nedavno bilo Svjetsko prvenstvo u ragbiju, nisam mogao vjerovati koje je to ludilo.

danče.hr: Secirali smo sve protivnike u grupi i onda bi slijedila ta ključna utakmica u četvrtfinalu, biste li možda tada željeli igrati baš protiv Hrvatske, najbolje ipak poznate našu reprezentaciju?

Fatović:  Danas nema tajni nitko prema nikome. Svi imaju moje utakmice isto kao što ja imam snimke svih drugih sa svih mogućih turnira, čak i sa treninga. Nema tu više nikakvih tajni. Što se tiče Hrvatske, moram reći da ovo što sam vidio u Budimpešti, izgledali su jako dobro. I jako koncentrirano. Sandra odavno nisam vidio da igra na takvom nivou, a svi znamo koje su njegove mogućnosti.

Što se tiče nas, Australije,samo da mi dođemo u četvrtfinale pa ćemo onda razmišljati o protivniku.

danče.hr: Ako izuzmemo Australiju i Srbiju, koje još dvije ekipe očekujete u polufinalu? Rekli ste već da će svako četvrfinale bit neizvjesno, ali možete li izdvojiti još dvije momčadi?

Fatović: Hrvatska definitivno. Ali teško da mogu reć samo dvije. Reko bih sad Grčka, ali Italija se isto definitivno digla. I oni su malo promijenilo, nakon što nisu imali ljevaka, sad imaju dva ljevaka. Teško je reći, ali definitivno bi Grčku i Hrvatsku stavio na ta dva mjesta. Amerika može bit veliko iznenađenje. To je ekipa koja ima veliku budućnosti, jako su mladi. Otići će vjerojatno Azevedo i Moses, ali imaju golmana ’95 godište (op.a. McQuin Baron) koji je već sad vjerojatno bolji od Mosesa. Na ovoj strani imaju Cupida, Bonanija. Cupido je već sad na nivou najboljih igrača, a isto je ’95 godište.

danče.hr: Hvala na intervju i puno sreće.

Fatović: Hvala vama.