Sutra i preksutra završava još jedna klupska sezona koju su obilježili prekidi zbog EP-a i kvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre. Na rasporedu je završni turnir Lige prvaka, možda i posljednji u ovakvom obliku s obzirom na potencijalni početak Superlige iduće sezone.

Iako je LEN ove sezone planirao uvesti novost, dan odmora između polufinala i finala, na kraju je dobro da se uopće i igra. Naime, Birri je prije cca mjesec dana grozničavo putovao Europom u potrazi za domaćinom ovog turnira. Problemi su krenuli s promjenom termina. Trebalo se igrati zadnji vikend u svibnju, ali na traženje izbornika (zbog OI) pomaknulo se 2 tjedna ranije. Rim je bio programirani domaćin (lani je navodno dogovoreno da se 5 uzastopnih final4-ova igra u Rimu, što su navodno sponzori – a koji i gdje je ta lova – tražili), ali je promjenom termina došlo do preklapanja s ATP turnirom koji se odigrava u istom sportskom kompleksu, Foro Italico. Zbog toga je otpao Rim i krenulo se sa laganom potragom novog domaćina. Prvo je final4 nuđen bogatijim klubovima, poput Primorja, ali su Riječani izračunali da bi ih to zadovoljstvo koštalo oko 250.000 eura (90.000 odmah na račun LEN-e plus 400 punih pansiona u hotelu s minimalno 4 zvjezdice, plus svi ostali troškovi organizacije) što čak i za njih bacanje novaca. Kasnije su krenula nagađanja o Parizu, Nici, Monte Carlu, Malti itd., ali nitko nije bio lud da da te novce. Onda je vraćen format natjecanja na 2 dana (manje pansiona) i Birri je uspio nagovoriti Oradeu da se prihvati domaćinstva.

U subotu nešto iza 20 sati (sat više po lokalnom vremenu) dobit ćemo pobjednika 49 izdanja najjačeg klupskog natjecanja. Do sada su slavili:

7 puta – Mladost i Partizan
6 puta – Pro Recco
4 puta – Spandau 04
3 puta – Jug i Posillipo
2 puta – Vasas, OSC Budimpešta, Jadran Split,
1 put – 12 različitih klubova.

Najstariji klub koji je izborio nastup, Primorje (1908.) do sada nema europskih trofeja. Najveći uspjeh im je 3. mjesto iz 2004. što im je dosad jedini nastup na final4-u. Pro Recco je 5 godina mlađi (1913.) i dogodine slavi 100 godina. Velika Volpijeva želja je da taj jubilej dočekaju kao najtrofejniji klub, bar što se Lige prvaka tiče. Stoga bi morali osvojiti ovaj, a i idući naslov najboljeg kluba u Europi. Posljednjih 6 godina stalno su u finalu. 3 puta su slavili, a po jednom su ih Jug, Primorac i Partizan pobijedili. Vasas (1911.) je lani proslavio 100 godina društva, ali je vaterpolski klub osnovan tek 1945. Točno 10 godina čekaju na euro trofej. Te 2002. osvojili su Kup pobjednika kupova. Dva puta su bili prvaci Europe, 1980. i 1985. Zadnji nastup na final4-u imali su 2008. u Barceloni kada su u polufinalu poraženi od Juga, pa su osvojili treće mjesto protiv Mladosti. Mladost je do lani bila najtrofejniji klub Lige prvaka sa 7 naslova. Stigao ih je Partizan koji je prvih 26 godina ovog natjecanja držao titulu najtrofejnijeg. Zadnji naslov slavila je prije 16 godina. Točno je godinu potom uveden final4 i otada traje suša „Žabaca“. Najmlađi su klub u ovom društvu, osnovani su 1946. godine.

17⁰⁰ Ferla Pro Recco – Teva Vasas Uniqa

Prvi polufinalni par nosi duel velikog favorita ovog turnira i novog mađarskog prvaka koji je osokoljen povratkom titule na Bela Komjadi, kao i velikim povratkom u četvrtfinalu gdje su nadoknadili -4 iz Gruža i s ogromnih 7 razlike deklasirali Juga. Pro Recco je sa 8 uvjerljivih pobjeda u ovom natjecanju, kao i 19 u Jadranskoj ligi koju su također igrali u punom sastavu, stigao u Oradeu. U njihovom zvjezdanom sastavu igraju i dva naša igrača: Sandro Sukno i Damir Burić. S druge strane za Vasas će još na ovom turniru nastupiti Miho Bošković. Tako da će netko od hrvatskih igrača sigurno slaviti u subotu.

Braća Steinmetz, Kiss, Bošković, Draško Brguljan, Vamos, Katonas, Nagy i ostali pokušat će zapaprit Porziju i njegovoj zvjezdanoj ekipi.

19⁰⁰ Primorje Erste Bank – HAVK Mladost

Drugo polufinale čine naši klubovi koji su u posljednje dvije sezone vodili brojne bitke. Lani su u kupu i Euroligi uspješniji bili Zagrepčani, a u domaćem prvenstvu Riječani. Ove sezone u polufinalu PH ponovno je Primorje izašlo kao pobjednik nakon 3 utakmice. U Rijeci se pomalo netaktično počela slagati momčad za iduću sezonu i prije nego je ova završila. Vićana su već potpisali, dok su pokušaji oko Bušlje i Boškovića bili neuspješni. Vidjet ćemo hoće li uspjeti još koga privoljeti na dolazak, možda baš iz Mladosti.

U novinama često čitamo kako Mladostaši igraju i ne bune se unatoč tome što im se duguje i pokoja plaća još za 2011. godinu, nekima i malo više. Imali su više vremena za pripremu od Primorja koje je igralo 3 teške utakmice s Jugom u kojima su 3 puta poraženi. Udovičić, Pavić, Radu, Hinić, Vukičević i Mallarach uz asistenciju dva Milakovića, Leticu, Živkovića imaju snage i kvalitete parirati Primorju. Po svemu sudeći očekuje nas još jedna izjednačena utakmica u kojoj nema izrazitog favorita. Možda je čak psihološka prednost na strani Mladosti i kad bi se sad morao odlučiti za jednu od ekipa, rekao bih Mladost.

Utakmica za 3. mjesto i finale su istim terminima u subotu, a HTV prenosi hrvatsko polufinale i finale na drugom programu.

Određena su petorica sudaca (praksa je da se zove 5 sudaca nakon što je Koganov potjeran iz Napulja 2009.):

Sergi Borrell (Špa)
Georgios Stavridis (Grč)
Mario Brguljan (CG)
Adrian Alexandrescu (Rum)
Boris Margeta (Slo).

Delegati su neizostavni Gianni Lonzi i Hayuk Toygarli.

Talijanski portal waterpolodevelopmentworld.com u najavi final4-a pobrojao je sve trofeje Tamasa Kasasa koji je najtrofejniji igrač ovog turnira:

31 trofej ukupno:

3 Olimpijska zlata (2000, 2004, 2008),
1 zlato sa SP-a (2003)
2 zlata sa EP-a (1997, 1999),
2 zlata sa Svjetskog kupa (1996, 1999)
2 zlata iz Svjetske lige (2003, 2004)
1 zlato sa juniorskog SP-a
1 zlato sa juniorskog EP-a
4 klupska naslova prvaka Europe (1998, 2007, 2008, 2010)
1 Kup pobjednika kupova (2003)
2 naslova u LEN kupu (1997, 2005)
3 naslova u europskom Superkupu (2007, 2008, 2010)
6 naslova u Prvenstvu Italije (2000, 2001, 2005, 2007, 2008, 2009)
3 Kupa Italije (2007, 2008, 2009).

Pomalo je nevjerojatno da nema niti jedan klupski trofej u Mađarskoj (osvojio je LEN kup sa Ujpest Tornom 1997.). Doduše već sa 21 godinom, 1997. otišao je u Italiju gdje je u početku igrao za Posillipo, pa za Savonu i zadnjih 6 sezona za Pro Recco.