Hrvatska ipak u polufinalu

Nakon puno muke, i uz velike količine sreće, te nakon produžetaka Hrvatska je izborila još jedno, peto polufinale SP-a u nizu. Očekivano tvrda utakmica, ali ipak neočekivano dobra Australija koje je ispustila pobjedu. Ipak im još malo nedostaje iskustva i sigurnosti u ovakvim situacija, a Elvisu Fatoviću svaka čast za ono što mu je ekipa prikazala u ovoj utakmici, a i na cijelom SP-u.

Ako izuzmemo naše „vrle stručnjake i poznavatelje vaterpola“ kojima je Luka Bukić igrač koji zaslužuje mjesto u reprezentaciji, a Fran Paškvalin je iznenađujuće ispred Krapića, nitko od stvarnih ljubitelja i poznavatelja vaterpola ne bi dvojio da u prvih 7 naše reprezentacije bilo tko od Australaca ima mjesta. I zato je ovaj rezultat i ova igra veliki Fatovićev plus.

Mnogi oko mene su komentirali da je Australcima samo još jedan dobar sidrun da bi imali vrhunsku momčad koja bi svima bila težak zalogaj. A očito su i ovako. Australija nema ni ljevaka, ali se to u njenoj igri niti ne primijeti. Sa igračem više su odlično razvlačili našu obranu i stalno izrađivali izrađene prilika za udarac – iako to statistika demantira 2/7. Ali nekad statistika ne prikazuje vjerno događanja na terenu. Pa i u toj za njih kobnoj zadnjoj sekundi, tj 2-3 sekunde do kraja kada je Campbell pogodio stativu odlično su izradili akciju sa igračem više, na drugu stativu gdje je spomenuti Australac bio neometan.

Prve dvije četvrtine po 1:1. Obje momčadi su bile poprilično bezopasne u napadu, i/ili odlične u obrani. Primjerice Hrvatska je u prvih 16 minuta imala samo 6 udaraca koji su došli do gola. Australci su bili iznimno pokretljivi u obrani. Imaju jake bekove koji se mogu dobro nositi i zadržati dio protivničkog napada u presingu. A onda im vrlo plovni vanjski igrači odlično skaču i ne ostavljaju vanjske igrače da neometano cimaju više od jednom, maksimalno dva puta. S druge strane Bušlje je lakoćom čuvao protivničke sidrune, a i naša obrana je bila pokretljiva kad je to trebalo. Malo su i Australci u početku bili impresionirani olimpijskim pobjednicima, ali opet se vidjelo da imaju nekoliko igrača sa dosta jakim udarcem. Osim ogromne plivačke moći te osim pokretljivosti imaju i kilažu i snagu za duel igru. I tehnika dodavanja im je bolja od naše, nije im se nijednom dogodila da ne dodaju idealnu loptu kad je bilo prostora za prebačaj ili da im ispada lopta na vodu kad kruži oko obrane. Našima jest više puta.

U prvom poluvremenu Fran Paškvalin je imao sto postotni učinak, tri puta se našao u napadu kao sidrun i napravio je tri kontrafaula. Brzo ga je vadio Tucak, a u drugom dijelu i produžecima nije ga uopće ubacivao već je Lončar odmarao Dobuda u tih par minuta što ih je naš jedini sidrun dobio da odmori. Osim Dobuda koji bi tu i tamo i odmorio pomalo, skoro svi ostali igrači udarne postave imali su skoro maksimalnu minutažu. S klupe je jedino Šetka nešto više igrao i odmarao svu četvoricu vanjskih i krila. Malo je i Milaković pokoji put odmorio Bušlju. S obzirom na toliko malo golova, dakle na kontinuitet igre bez pauza, i na žestok intenzitet i duela i plivanja i ne čudi što su na kraju imali priliku vidjeti neke neočekivane promašaje poput onog od Sukna u kontri 3 na 2 u posljednjoj minuti drugog produžetka. Vidjet ćemo koliko će ova utakmica ostaviti traga u narednoj protiv Mađara i koliko ćemo tada uspjeti pratiti tempo igre s obzirom na gotovo beskorisnu klupu.

Australci su tek u drugoj četvrtini prvi put izborili igrača više. S obzirom da nemaju kvalitetnog sidruna stalno su uplivavali. Kroz čitav napad, ka bi jedan igrač proplivao krenuo bi drugi. I tako su pokušavali doći do prostora, tj prisiljavali našu obranu na povlačenje u zonu. U kasnijem tijeku utakmice očita je bila Fatovićeva taktika ulaska u dva metra sa Dobudom. Em ga se tako potencijalno dovodilo u probleme s isključenjima (dobio treće u drugom produžetku), em ga se, što je još važnije tako dodatno umaralo. Prva dva igrača više Australija nije realizirala, nisu ih toliko dobro ni odigrali, a kasnije su zabili dva u nizu.

Taj drugi nešto manje od 3 minute do kraja treće četvrtine bio je za prvo vodstvo Australije, 3:2. Na početku posljednje četvrtine u zadnjoj sekundi prvog napada Miller pogađa uz pogrešku Sukna u držanju bloka, i vodstvo 4:2. Australci su često pucali i na nerezonske situacije. Ali u biti za njih nema takvih, jer se takve situacije u vaterpolu ne šutiraju zbog straha od kontre. A njima nismo niti jednom uspjeli prodati ni k od kontre. Osim jednom kada je Joković zabio svoj prvi gol, nisam uspio vidjeti što se tada točno dogodilo, odnosno na koji način je Joka pobjegao. Možda su tada morali biti malo oprezniji, ali to je ta njihova taktička mana. Bilo je to točno na polovici zadnje četvrtine kada su Australci već 2 minute držali ponovno stečenih +2, 5:3 kada je stigao još jedan gol Jokovića, u posljednjim trenucima igrača više, kada se isključeni igrač već počeo vraćati. Iza toga jedna nejasna situacija. Sudac je sudio nešto u duelu Lončara i Howdena na dva metra bez lopte. Tri Australca su jurnula u kontru, i Mićo je rekao da je kontrafaul Lončara, ni Howden nije odmah krenuo vani. Ali lopta je ipak bila za nas, a Howden je bio isključen tako da je Lončar ostao sam ispred gola, i to čak nakon 4-5 sekundi nakon isključenja, i lakoćom zabio za 5:5. Ili su suci prvotno nešto krivo pokazali ili su nam Australci poklonili ovaj važan gol za 5:5 i nakon više od 8 minuta igre ne gubimo. Ostalo je ravno 2 minute do kraja. Imali su Australci čak dvije prilike za gol sa igračem više. Prvi puta nas je Pavić spasio odličnom obranom, a drugi put u već spomenutom slučaju stativa.

Jedna od naših dobrih akcija sa igračem više (uz prvu kada je Joka odlično nategao Obradovića na desnom vanjskom, a ovaj odlično pogodio suprotne rašlje) – u zadnjoj četvrtini, kada smo stizali 3:5 pa do kraja skupa sa produžecima smo imali 4/5 igrača više, do tada presporo i loše s iznimkom spomenute situacije 1/5 – Muslim dodaje s lijevog krila na prvu stativu na Dobuda koji vraća na drugu za Bušlju koji je sam i lakoćom zabija u prazan gol za 6:5 u prvom produžetku. Ali Australci nisu potonuli nakon šokantne završnice „regularnog“ dijela i izjednačavaju preko Campbella odmah u idućem napadu. Imali su nekoliko dalekometnih udaraca na prebačaj. Dva puta je i Pavić morao bolje reagirati, a par svaki put je i blok podbacio.a i Australci imaju školska dodavanja uvijek na ruku brzo i precizno tako da im je onda pucaču i lakše odapet na prebačaj.

U drugom produžetku, opet nam pomaže stativa istog gola, samo sada desna. Sukno puca s igračem više sa lijevog vanjskog, a lopta se od stative odbija do Muslima koji koristi na taj način izbačenu obranu Australije i zabija pored vrlo dobrog golmana Clarka.

Neki naši su poslije utakmice bili toliko umorni da su u Adikin notes stigle neke jako čudne i konfuzne izjave:

Obradović za kojeg je Mićo nakon utakmice rekao da treba pomoć za izaći iz bazena koliko je umoran: „Vrlo sam umoran i psihički iscrpljen. Nismo igrali dobro, na kraju smo se popravili i vratili se u igru. Sada se fokusiramo na sljedeću utakmicu.“

Joković je nakon ovakvog meča kao problem istaknu obranu: „Fizički je bila jako teška utakmica. Bili smo veoma nervozni, zaostajali smo dva gola, ali smo izjednačili kasnije. Moramo poraditi na obrani.“

Tucak koji je danas ispao osjetno lošiji trener od Fatovića (sjetimo se početka i priče o tome kojega bi igrača Australije poželjeli u našoj postavi), ali u biti razočarao je onda kada je slagao spisak za pripreme i odabrao konačnih 13, jer tada su krenuli njegovi problemi – a za što je sam kriv: „Očekivano teška utakmica, ali na kraju se dobro završilo.“ Specijalna dopisnica danče.hr-a Adika potpitala je Tucka i o neigranju Paškvalina u drugom dijelu utakmice: „To je moja odluka, Lončar je danas imao bolji dan.“ Mi smo se zabrinuli da nije kakva ozljeda u pitanju što je sam Fran demantirao.

Muslim: „Iznenađujuće smo odigrali ovu utakmicu, ali najvažnije je da smo u polufinalu.

Pavić je, za razliku od Joke, istaknuo da je obrana bila super i dodao i ovo: „Nismo bili na nivou na koji smo navikli ljude, ali imamo više iskustva od australske momčadi i to je ono što je odlučilo pobjednika.“

Trenera protivničke reprezentacije, našeg Elvisa Fatovića Adika je priupitala što misli o stativama na kraju: „Pa mislim da je sreća bila na njihovoj strani. Adika: Na čijoj njihovoj :wink:, na što će Elva: „Haha ok, ajmo ispočetka. Mislim da je sreća bila na strani Hrvatske. Sve vrijeme smo vodili igru i diktirali ritam. Ali to je sport, mogu samo čestitati Hrvatskoj. Kada sam rekao da su momci umorni stvarno sam to i mislio, veoma su iscrpljeni. Ponosan sam na ekipu i mislim da nas čeka sjajna budućnost.“

Četvrtfinale SP-a: Hrvatska – Australija 7:6 (1:1, 1:1, 0:1, 3:2 – 1:1, 1:0)

Suci: Borrel (Špa) i Bianchi (Ita).

Hrvatska: Pavić, Lončar 1, Milaković, Paškvalin, Joković 2, Bukić, Muslim 1, Bušlje 1, Sukno 1, Dobud, Šetka, Obradović 1, Bijač. Izbornik: Ivica Tucak.

Australija: Dennerley, Campbell 1, M. Martin, Cotterill, Power, Gilchrist, Roach 1, Younger 1, Swift, T. Martin, Howden 1, Miller 2, Clark. Izbornik: Elvis Fatović.

Igrač više: Hrvatska (1/1+0/1+0/3+2/2+1/2+1/1)= 5/10 (50%) -, Australija (0/0+1/3+1/1+0/2+0/0+0/1)= 2/7 (29%).