Hrvatski nogometni velikani – jučer, danas, sutra (4. dio)

Isto tako su u isto vrijeme vratili i dali im ogromne plaće, i Balabana i Šokotu koji su slični igrači iako su imali već Tadića i Mandžukića, a Ivanković je igro u sustavu s jednim napadačem ( 4-2-3-1). A osim toga obojica su, a posebno Šokota dugo bili ozlijeđeni. Sve to pokazuje nedostatak pametne sportske politike, a i činjenicu da je najvažnije obavljat transfere u bilo kojem smijeru da se uzme managerski postotak.

    Dinamo tj Mamić, je već ranije napravio veliku pogrešku. Kolika je vjerojatnost da će opet u dogledno vrijeme dinamova škola izbacit u praktički istoj generaciji takve igračine ko što su Kranjčar, Modrić, Eduardo i Čorluka. Oni su već dvije godine ponajbolji igrači naše reprezentacije koja je među 10 najboljih na svijetu (trenutačno 7.), a još nemaju ni 25 godina. A kakvu je Dinamo korist imao od tih igrača. Nikakvu. Dobro, i klub i Mamić su sad puno bogatiji, ali nogometni klub ne postoji da bi bio bogatiji (pogotovo ako je udruga građana) nego da bi ostvarivo

rezultate na zadovoljstvo svojih navijača. A rezultati su bili nikakvi s obzirom na njihovu kvalitetu (uz još Vukojevića, Pokrivača i Mandžukića koji su u krugu reprezentacije). Jedino su uspijeli dobit Ajaxa, od ozbiljnih klubova, koji isto provodi čudnu politiku zadnjih godina. Gore nabrojeni igrači su pokrivali sve pozicije u momčadi osim obrane i golmana. I uz ta dva igrača koja su im falila i koji su trebali bit puni iskustva jer je jednino toga falilo ovim mladićima morali su napravit povijesni rezultat. A ovako čuveno maksimirsko prokletstvo traje i dalje (Česi ih prokleli kad su ih navodno na prevaru prošli prilikom bacanja novčića (tada nije bilo penala poslije nerješenog rezultata) 1967. godine) Naravno da su barem 3 godine nastupali u Europi u punom sastavu, a ne da su odma rasprodani. Slično je postupio Dynamo Kiev kad im se pojavio jedan vanserijski talent Shevchenko i uz njega Rebrov, Khaladze, Kosovsky uz iskusnijeg  Luzhnyja i druge. Ostavili su ih 4-5 sezona na okupu i 1998. bili u 1/4finalu Lige prvaka, a 1999. i u 1/2finalu. Osim što su postigli odlične rezultate (kako su samo razbili Barcu na Camp Nou te sezone u 1/4finalu L.P.) poslije su zaradili puno veće pare nego maksimirski Dinamo jer su prodali igrače koji su se već dokazali u najvećem natjecanju.

    S druge strane Hajdukov omladinski pogon očito više nije u stanju proizvest kvalitetnog igrača. U zadnjih 10 godina su samo Tudor, Srna, Pletikosa i donekle Sablić uspijeli napravit uspješnu europsku i reprezentativnu karijeru. A veliki je problem očito ne samo u radu nego i u odgoju igrača. Tako imamo brojne nade koji su igrali fenomenalno u mladoj U21 reprezentaciji propali zbog silne slave koja im je udrila u glavu. Kako je samo Deranja igro u Beogradu kad smo nasred Marakane pregazili Srbe 6:2 ( http://www.vjesnik.hr/html/1999/08/18/Clanak.asp?r=spo ), a bio je 2 godine mlađi od ostalih što puno znači u juniorskom uzrastu. Pa i na SP za mlade u Nigeriji (tada smo još uspijevali i s mladima ostvarivat zapažene rezultate). Pa Carević koji je bio možda i najbolji igrač utakmice kad smo dobili i totalno nadigrali Engleze u Londonu i pobjedili 3:0 (ENGLESKA – HRVATSKA 0:3 London, 2003. HRVATSKA: Vranjić, Ješe, Lučić, Drpić, Buljat, Tomić, Carević, Pranjić, Kranjčar, Ljubojević, Klić (od 51. Zahora). STRIJELCI: Ljubojević (7, 52), Pranjić (45).). Poslijednje velike nade Makarin i Bačelić-Grgić (glavni igrač U18 repke koja je bila 4. u Europi, Lovrenova generacija) su još i ranije propali, na prijelazu iz kadetske u juniorsku reprezentaciju. A puno manje nego što su objektivno mogli postigli su Ivan Leko, Miladin, Grgurović, Bartulović…

    Politiku dovođenja igrača u proteklom razdoblju (era Branka Grgića) najbolje oslikava dovođenje Bulenda Bišćevića. Kad je Baka Slišković bio trener sreo ga je na Baščaršiji i razgovor je otprilike ovako teko:

    Malo sam improviziro, ali su se u globalu tako dovodili igrači u to doba. Tada se Hajduk gušio u dugovima i objektivno nije ni mogo funkcinirat normalno. Sad kad je konačno to doba iza Splićana, klub može počet novi život. Treba se planski radit i ne radit velike greške jer si Hajduk to ne može priuštit. Doveden je Tomasov, koji je veliki talent (čak je i Bilić već o njemu razmišljo). Ali ne smiju se gomilat igrači na istim pozicijama i sad se treba riješit Jerteca koji je propala varaždinska nada (Dinamo je svojedobno doveo Pokrivača usput uz Jerteca). Doveden je i Brkljača koji je i mlad, a već i dosta iskusan igrač s preko 100 nastupa u HNL-u. Doveden je da još više napreduje i za godinu-dvije zamijeni Skoka. A treba se riješit Linića koji je do sad bio zamjena za poziciju središnjeg/zadnjeg veznog. Želja je još bio i Rodić. Njega nisam baš previše gledo, ali njega Hajduk želi jer su procijenili da bi se odlično nadopunjavo s Kalinićem. Brz je i puno se kreće, a i statistika mu nije loša, 6 golova u 9 natupa u Šibeniku. Osim njega ili nekog drugog brzog napadača, Hajduku još fali jedan iskusni stoper. Po meni bi bilo najbolje dovest

Križanca, a ni Vejić ne bi bio loš. Uz njega bi mogli napredovat J. Buljat, Pandža i Maloča. A Živkovića se riješit jer nije ničim opravdo dovođenje.
    Ali najvažnije od svega je ulaganje u infrastrukturu i omladinski pogon tj trenere i uvjete treniranja za djecu. Na taj način će se dobit najveća pojačanja, novi Bobani, Asanovići, Modrići, Tudori i ostali. Nedavno je vlasnik Hoffenheima, Dietmar Hopp objavio podatke o tome koliko je do sad uložio u klub. U 18 godina koliko je vlasnik doveo je klub iz osme lige na prvo mjesto prve lige. Pri tome je uložio 175 milijuna eura. Međutim, od toga je 90 milijuna eura otišlo na dva stadiona i trening kamp i još 40 milijuna za izgradnju i održavanje nogometne akademije. Tu se najbolje vidi razlika kad jedan milijarder uloži u klub svoje mladosti i kad jedan Abramović, šeik ili američki milijarder uloži u klub s kojim će još više zarađivat ili si popravit društveni ugled. Nadam se da će Miličić, Kerum i ostali slijedit Hoppov primjer.