Intervju s gosparom Bonetom

 
   Prošli tjedan konačno sam „ulovio“ gospodina Ozrena Bonačića. Iznimno sam  počašćen što sam bio u prilici razgovarat s možda i najvećom legendom hrvatskog (zagrebačkog sigurno) vaterpola. Nije lako i samo nabrojat sve njegove uspjehe pa ću spomenut samo one važnije:
 

Zlato s OI u Meksiku ’68. i srebro s OI u Tokiju ’64.
6 x klupski prvak Europe (5 kao igrač + 1 kao trener)
9 x  prvak države (4 x prvak Juge kao igrač + 5 x prvak Hrvatske kao trener)
Srebro s SP-a u Beogradu ’73. i 3 x bronca s EP-a

Uz brojne druge kup naslove, i u državi i u Europi, a i dobitnik je Reda Danice hrvatske s likom Franja Bučara. A uza sve to nikad nisam čuo da je itko rekao i njemu iti jednu ružnu riječ, dapače. Igrači su uvijek imali samo riječi hvale za njega. Intervju je održan u ranim jutarnjim satima, a gospar Bone je kao čovjek s veliki iskustvom s medijima odma s vrata krenuo s protupitanjem:
Bone: Ti si isto iz Dubrovnika?
Dance.hr: Jesam.
 
Bone: Pa što ovo piše Smodlaka da ide?
Dance.hr: Da, i ja sam vidio u novinama da će možda otić u Cattaro.
Bone: A u p. m., on je najbolji igrač!
 
Dance.hr: Da, iako je čak mislio završit karijeru, ali izgleda da će igrat još godinu dana. Nego da mi počnemo jer ste rekli da Vam se žuri. Možete se prisjetit kako ste počeli trenirat? Čitao sam da ste s 6 godina počeli trenirat plivanje.
Bone: Plivanje, da. Mater me odvela , bila je bolesna. Ona je isto iz Dubrovnika. Bila je bolesna imala je tuberkulozu i silom je htjela da se bavim sportom, i plivanjem kao najzdravijim i najboljim sportom. Tada sam počeo plivat. Plivao sam nešto, ali nisam imao veliku volju. Počeo sam trenirat ’49., a onda sam jedno vrijeme prekinuo, negdje ’55.  I onda je počeo Jura Amšel, naš trener, koji je stvorio stvarno vrhunske igrače: Zorana Jankovića, mene, Poljaka, Stipanića…Koga još je stvoril? Sve ove što su osvajali medalje. I  Šimenca je isto sudjelovao. On nas je okupio i počeo trenirat vaterpolo. I tako sam počeo trenirat vaterpolo, s nekih 15ak godina.
 
Dance.hr: Gdje ste onda trenirali?
Bone: U Mladosti sve. Nisam ja nikad nigdje bio osim u Mladosti. Ja sam se rodio u Zagrebu.
Dance.hr: Čitao sam da ste jedino bili posuđeni na tjedan dana?
Bone: Bio sam posuđen Partizanu za Kup prvaka. To je bilo prvi put organizirano te 63/64. i onda se u finalu po pravilniku moglo posudit jedan igrač iz države. Igralo se u Zagrebu jer je onda Zagreb jedini imao zimsko plivalište, ovo malo u Daničićevoj (op.a Dom sportova). I onda sam ja bio posuđen i tako sam igral za Partizan i osvojili smo prvenstvo. Bilo mi je posebno drago kad je Bato Orlić, ondašnji trener reko da sam bio najbolji igrač.
Dance.hr: On je tada bio trener Partizana?
Bone:  Da. On je iz Dubrovnika, on me zvao i tražio da baš ja dođem, on me tada posudio.
Dance.hr: U to doba većina igrača u Mladosti su bili Zagrepčani? Ili je bilo ovako ko danas, gdje su gotovo svi sa strane?
Bone:  Ma kakvi, svi su bili Zagrepčani. Jedino je došao Trumbić. Počeo je studirati fakultet fizičke kulture. Trumbić je došao, a Janković je otišao u Partizan. To je najveća greška Mladosti.
Dance.hr: Koju ste poziciju igrali?
Bone:  Beka.
Dance.hr: Ima li razlika u igri beka tada i danas? Je li se i onda ovako „mlatilo“?
Bone: Ma ne. Igralo se više tehnički na beka. Drugačije. Ma nije vam to za usporedit. Kao što gledate danas kako izgleda auto i kako je izgledao ondašnji  auto, tako vam je i vaterpolo. Oni koji pričaju da bi oni sad, ne znam šta igrali, i kontre išli, ma kajgod.
Dance.hr: Čini li Vam se da je vaterpolo previše otišao na tu stranu, da se sve više i više „mlati“?
Bone: Igra se tvrdo. Igra se čvršće, igrači su daleko spremniji fizički, pa i tehnički i taktički. Ma, nije to za uspoređivat uopće.
 
Dance.hr: Dobro. A koji su Vam bili najveći rivali tada, kad ste igrali u Mladosti?
Bone: Do onda su bili uglavnom dalmatinski klubovi uvijek prvaci ili Herceg Novi. Onda je bila Juga, ne. Ovako je bilo: ’59. prvak Juge je bio Herceg Novi, ’60. je bio splitski Jadran, ’61. splitski Mornar, ’62. Mladost, i dalje samo Mladost i Partizan. Više ovih nije bilo.
Dance.hr: Jug je u to doba bio dosta loš?
Bone:  Jug je u jednom momentu bio i u drugoj ligi. Ali je…, dobar je bio. Kako koja generacija. Bio je on i dobar i lošiji.
 
Vaterpolo reprezentacija Jugoslavije
(prvi red: Z. Hebl, R. Rudić, O. Bonačić, K. Stipanić;
srednji red: M. Sandić, D. Dabović, I. Trumbić, M. Poljak;
treći red: Z. Janković, R. Lopatny, M. Marović, Đ. Perišić)

Dance.hr: A koji su Vam najveći konkurenti bili u reprezentativnoj konkurenciji?
Bone: Najveći konkurenti su nam bili Rusi i Mađari… i Talijani. Između nas 4 su se dijelile medalje i uvijek bi jedan otpao. Najčešće Talijani.
Dance.hr: Znači slično ko danas, 4 kandidata?
Bone: Da, slično ko danas. Ma ipak, danas ima više malo kandidata. Ipak ima danas malo više, svega danas ima više. Sve vam ide napred.
Dance.hr: Koja je razlika u popularnosti vaterpola 60-ih i 70-ih i danas?
Bone: Pa, mislim da je vaterpolo tu nazadovao. Mislim da smo mi bili puno više popularni nego današnji igrači. Vaterpolo je onda bio puno popularniji, popularniji i od rukometa i od košarke, odma iza nogometa. Tu smo negdje greške napravili ili kao sport ili nismo razvijali igru. Više bi rekao u marketingu, tako da su oni sad puno ispred nas.
Dance.hr: Što mislite kad bi se liga opet igrala ljeti kao onda, bi li to možda pomoglo?
Bone: Sigurno da bi pomoglo, ali to ne znam. Trebalo bi vidit sa savezom koliko reprezentaciji treba za pripreme. Mislim da bi se to nekako moglo uskladit, ali da li je to moguće to treba malo…

 
 
Uvijek sam želio biti trener

 
Dance.hr: Da, jasno mi je da to treba raspravit na malo široj bazi. Da se možda reprezentativna natjecanja prebace na zimu. Jasno osim Olimpijade. Dobro, ajmo malo o Vašoj trenerskoj karijeri. Kako ste prešli u trenerske vode?
Bone: Odma sam ja… Ja sam inženjer medicinske radiologije. To je viša škola koju smo završili Stipanić, Poljak i ja. Moram reć da je radi nas (op.a. osmijeh) većim dijelom bila i otvorena. Ali ja sam odma znao da ću bit trener. Ja sam pisao svoje treninge i svoje osjećaje već ko igrač. I uvijek sam želio bit trener.
 
Dance.hr: Počeli ste prvo trenirat mlade?
Bone: Da, onda sam počeo trenirat čim sam završio igračku karijeru. Imao sam automobilsku nesreću. Mislio sam još igrat, ali sam imao nesreću. Jedan me pogodio otpozadi, pa mi je pukla vratna kralježnica. Imao sam kontuziju mozga, potres mozga i tako. Iza toga sam probo igrat i igro sam jedno 6 mjeseci, ali sam imao problema.  Glavobolje i nisam više mogao pa sam se ostavio. Pa sam počeo vodit juniore godinu dana i onda prešao u prvu momčad. Prerano, malo prerano.
Dance.hr: Znači isto ko Fatović sada?
Bone:  Kao on, da. Malo prerano. On ima jako dobro organiziran klub, Mladost nikad nije bila tako dobro organizirana.
 
Dance.hr:  Čini mi se da se i on još malo uči na prvoj momčadi?
Bone:  Dobro, ja sam onda došao. Mladost nije bila dobra moram reć. Imali smo najmlađu momčad u državi. Borili smo se za opstanak i jedva ostali u prvoj ligi.
Dance.hr: Možete li malo prokomentirat sustav treninga onda kad ste vi počinjali i danas?
Bone: Pa mislim da se danas, gledajte danas se trenira puno intenzivnije, a onda se volumen dobivao više kroz količinu. Treniralo se isto jako puno. Jako puno, ali više, rekao bih nešto manji intenzitet, ako me razumijete, a volumen veći. Danas je veći intenzitet, a trening kraće traje.
Dance.hr: Da, za Vas kažu…
Bone: Ali danas je to potpuno… spremniji su igrači puno. Puno su spremniji. Ja sam recimo ko vaterpolista plivao 100 prsno i 100 kraul i uvijek ulazio u finale plivačkog prvenstva. Kad su klubu trebali bodovi onda me zvao trener, moj prijatelj Bajs, odi otplivaj 100 prsno. I zadnje sam plivao u Dubrovniku, ja mislim ’61. I bio sam na 100 kraul 4. I to sam bio 4. s minutom i nešto. Najbolje sam plivao, ne znam,  59 nešto, ili malo ispod 59. Danas to igrači na treningu plivaju i po 10 puta ako treba.
Dance.hr: Da.
Bone: Velim Vam, nije za uspoređivat uopće.
Dance.hr: Znači prije se treniralo više količinski, a danas s više intenziteta. A možete li mi opisat Vaš tipični trening dok je pripremni period i prije nekih utakmica?
Bone: Mi smo, recimo s Orlićem, pred Utrecht,  pred Europsko u Utrechtu imali 3 puta dnevno trening. Ujutro rano plivanje, u podne taktičke vježbe i navečer plivanje ili taktičke vježbe.
Dance.hr: A možete li prokomentirat, po Dubrovniku se priča da su ozljede i Markovića pa i nekih igrača u reprezentaciji uzrokovane radom s Kontićem?
Bone:  A to vam ne znam ja. Čujem to isto od igrača, a ja moram reć da sam imo sreću da baš ja kao trener nisam imao nekih povreda igrača. Ovo isto što je Muslim povređen to nije zaradio u Mladosti.
Dance.hr: Da, to su rekli da je ozljeda isto iz reprezentacije.
Bone: Da, tako da ne bi to komentirao, ali tako se priča. Sad, šta je ne znam. Ali sigurno da nije izlaz u, kako bih rekao, većoj količini treninga. Igrače treba znat odmorit.
Dance.hr: Možete li isto prokomentirat kako to da u Mladosti…
Bone: Nemoj me miješat s tim Kontićem uopće.

Mladost nema viziju

 

Dance.hr: Dobro. Možete li isto prokomentirat kako to da u Mladosti svi ovi silni treneri što su dolazili zadnjih godina nisu imali niti jedan uspjeh? Ne znam, Đuho je bio, Vuletić, Matutinović, Kovačević…
Bone:  Mislim ono što sam reko i u novinama, da Mladost nema viziju. Da otkad je Bukić direktor, dobro sad veli da nije, makar…
Dance.hr: Dobro, nije formalno, ali faktički jest.
Bone: Je, mislim da se previše igrača mijenja i previše trenera. To je nedostatak vizije, to nije dobro. Treba znat šta se hoće i u tom smjeru mijenjat, i igrače i trenere. A ovo je previše. Mi smo i ove godine promijenili trenera i 6 igrača.
Dance.hr: Svake godine skoro.
Bone: Da, svake godine je tako.
Dance.hr: Postoji li šansa da u Mladosti opet bude, ne znam, 10ak domaćih igrača iz Zagreba uz 3-4 vrhunska igrača sa strane?
Bone: Gledajte, Mladost radi sa mladima bolje nego šta je prije radila. Mi imamo jednu prazninu. Zadnji naši reprezentativci su braća Kobeščak i Štritof, to je generacija koju sam još ja vodio kao, onda su bili pioniri, pa kadeti, pa juniori, ne. I iza toga mi nemamo reprezentativce, mi se moramo pitat zašto je to tako. Nama je sad prvi čovjek koji se iz Mladosti pojavio da bi možda mogo bit reprezentativac je ovaj golman što je odustao, nažalost, Jurin koji je stvarno fantastičan golman i sad taj Babić od kojeg bi nešto moglo bit. I Lončar Luka možda. Ali tu je jedna praznina između strašna.
Dance.hr: Da, a sad se opet razgovara da bi pustili Paškvalina radi kojeg na tribinu dođe grupica od, ne znam, 15ak ljudi…
Bone: Da.
Dance.hr:… skandira mu i tako. Umjesto da bude više domaćih zbog kojih će publika dolazit.
Bone: Mora bit kostur domaći, sigurno. I vizija mora bit takva, tako se mora vodit klub. Ja se s tim nikako ne mogu složit. Moraju bit domaći igrači, domaći trener i vizija kako ćeš bit prvak. I od domaćih napravit kostur i onda kupit ono šta ti treba. Najbolje na svijetu. I onda ćeš bit prvi. I ove godine smo mogli bit prvi. I prvaci Europe bit, malo nam je falilo. I prvaci države. Ali, to je lutrija, to treba planski radit. To nije kod nas slučaj.
Dance.hr: Kako nikad nije bila situacija da Vi budete trener reprezentacije?
Bone: A eto. Bio sam predložen, ali nisam prošao. Uglavnom me Jug minirao.
Dance.hr: Jug?
Bone: Uglavnom Jug (op.a. Bone se nasmijao). Ja bar mislim, a možda i Mladost. Ne znaš to nikad (još veći osmijeh).
Dance.hr: Možete li prokomentirat današnju reprezentaciju?
Bone: Reprezentacija je za sad odlična. Nažalost nema rezultate onakve kakve bi mi svi željeli, jel. I šta klubovi obećavaju, jel. Jer je Jug stalno na Final4-u, a mi sad dvije godine zaredom. I tako. Ali imali su sad ovo Svjetsko prvenstvo prije dvije godine i nadam se da će to ove godine potvrdit.
Dance.hr: Zašto se ne zovu igrači koji ne igraju u hrvatskim klubovima u reprezentaciju?
Bone: Pa, ne znam. Uglavnom malo igrača, vrhunskih, ne igra u hrvatskim klubovima. Mi smo jedan od rijetkih športova koji plaća jako dobro svoje igrače i oni ostaju u Hrvatskoj. Jer da imaju puno veće novce vani, oni bi išli vani. Sad imate tu Cattaro koji je uzeo ovu dvojicu (op.a. Đogaš i Kunac) koji su bili reprezentativci. Sad zašto ih ne zove to ne znam.
Dance.hr: Dobro, malo ih je. Ali po meni bi, recimo umjesto Brzice puno prije šansu trebo dobit Volarević, zatim Komadina iz Olympiacosa umjesto Buljubašića i Antonijevića.
Bone: Ne znam to. Ali mislim da smo mi sport, s čim moramo bit ponosni, da nam većina reprezentativaca, objektivno – uvijek se mogu naći pojedinci, ovo što ste vi rekli, ali objektivno su u Hrvatskoj. Znači da Hrvatska cijeni taj sport i dobro ga plaća. I drugo na što možemo bit ponosni, je da su 80 % naših igrača su studenti i završavaju fakultete, što sa drugim sportovima nije slučaj.
Dance.hr: Da.
Bone: Tako, to je jedna druga orijentacija, malo.
 
 
Dance.hr: Koji Vam je poraz najteže pao u karijeri?
Bone: Uvijek mi zadnji najteže padne. Najteži mi je ovaj zadnji, drugih se ni ne sjećam.
Dance.hr: Postoji li mogućnost da, ako recimo sad opet smijene Nikolića, da se Vi vratite opet na klupu dogodine?
Bone: Gledaj, ja sam se uvijek vraćal kad god su me zvali. Ja se mogu s nekim ljudima slagat i ne slagat. Ja se ne slažem s ovim Bukićevim načinom vođenja kluba. To otvoreno kažem, i njemu i svima. Ali, ako mene Mladost zove ne dolazi u obzir, ako sam zdrav, da se ne bi odazvao.
Dance.hr: A hoćete li radit u juniorskom pogonu?
Bone: Ne znam, nisam još s nikim razgovarao, uskoro ću vidit.
Dance.hr: A zašto u Vašem klubu nema više legendarnih igrača koji bi bili na neki način uključeni u rad kluba? Evo npr…
Bone: To je veliki problem Mladosti.
Dance.hr: …Lozica je ipak Jugaš, a direktor je.
Bone: Dobro on je potpredsjednik, nije direktor.
Dance.hr: Dobro, ali na njegovoj poziciji bi mogo bit neki stari Mladostaš.
Bone: Gledajte, mislim da uopće zagrebačkih, tih  starih igrača nema nigdje. Nažalost.
Dance.hr: Čito sam da bi možda i Kobeščak mogo poći u Medveščak što bi bilo šteta za klub ipak je i on jedna legenda Mladosti. Mislim da bi ga klub trebao zadržat, na bilo kakvoj poziciji.
Bone: Apsolutno. Ali kod nas nije ta politika i kod nas se olako svih starih igrača rješavamo, koji su ponikli u Mladosti. Recimo Štritof nije mogao dobit karte za Final4. Ja sam mu dao. To je malo čudno. Mislim da je to jako čudno.
Dance.hr: Ne znam, je li to nekakva sujeta od Bukića?
Bone:  A ne znam, to moraš njega pitati.
Dance.hr: Čitao sam kako Vam je odgovaro da je on veća legenda od Vas. Ali vi ste ipak sudjelovali u 5…
Bone: Na 4 Olimpijade.
Dance.hr: … od 7 naslova Europe Mladosti. 4 kao igrač i 1 kao trener, plus ovaj naslov s Partizanom.
Bone: Da.
Dance.hr: Mislim da bi se po uzoru na Juga trebali malo skupit na jednu, da tako kažem, „hrpu“.
Bone: Da. Ja moram reći da svoje trofeje nisam uopće brojao. Sad kad je novinar (op.a. Bauer) počeo brojat, ispada da imam najviše trofeja. Meni to puno ne znači.

Vaterpolo je najkolektivniji sport

 

Dance.hr: Što mislite kako bi se moderni vaterpolo trebao razvijat? Da se vrati popularnost, da ga je lakše pratit, da bude televizičniji?
Bone: Mislim da treba pojasnit pravila. Prvenstveno pravila pojasnit. Kod nas sudac ima jako veliku ulogu, i na rezultat i uopće na sve. To nije dobro. Inače vaterpolo kad se dobro igra ima svoju publiku. Mi, Jug, dole je sve puno, ovdje je sve puno, europske utakmice sve budu pune. Pogotovo ako pobjeđuješ onda ti svi dolaze. Vaterpolo treba malo, ma ovo što Vi kažete tučnjava. Mislim da ljudi to vole, taj duel. Ljudi u tome uživaju. I na televiziji znam da je možda najgledaniji sport, jako je gledan na televiziji. Vole ga ljudi, baš taj duel vole. Mislim da bi trebalo stavit kamere ispod vode da se vidi taj „keč“ u vodi. To ne bi bilo loše, ali mora se naći mjera.
Dance.hr: Je li i u vrijeme kad ste Vi igrali uloga sudaca bila tako velika ko danas ili je to bilo drugačije?
Bone: Bila je u vaterpolu uvijek dosta velika uloga sudaca. Po meni se to teško može izbjeć. Ovo s talijanskim sucima je dobro. I naši suci u Italiji. Jako je teško bit sudac u vaterpolu. Veliki su pritisci općenito i pritisci klubova. Mislim da je najvažnije naći neku mjeru u interesu sporta.
Dance.hr: Možete li reći koji je najveći igrač kojeg ste trenirali, kojeg ste gledali ili možda igrali s njim?
Bone: Ja sam trenirao sve izvrsne igrače. Recimo, posebno mi je drago da je Bukić rekao kad se opraštao da je najbolje igrao kad sam mu ja bio trener. Evo, to je reko na svom oproštaju. Pa Štritof, Kobeščak i Šimenc, to su Vam sve fantastični igrači. Bio sam trener i Nikoliću u juniorskoj reprezentaciji Juge. Pa vodio sam Hrvatsku na igrama Bratstva i jedinstva gdje je igrao Lušić… ma sve su to izvanredni igrači, svatko na svoj način.
Dance.hr: I možda još za kraj neka poruka djeci zašto da počnu trenirat vaterpolo?
Bone: Meni unuk trenira vaterpolo. Nema baš dosta veliku volju, još nije narastao kao drugi. Malo je manji. Ali kad ih preraste bit će odličan (unuk se nije ni okreno i nastavio je gledat Zagreb s 14 kata). Mislim da je vaterpolo fantastičan sport za sve mlade, da fantastično razvija tijelo, mozak i crte ličnosti. Jer vaterpolo je najkolektivniji sport od svih sportskih igara. Jer jedan ne može sam. Nema driblinga i samo zajedno možete nešto postići. I zato mislim da je fantastičan.
Dance.hr: Da, u vaterpolu kad je jedan lošiji uvijek se s njega povlači, njega se pušta. Kad jedan odskače ne može predriblat suparnike i sve sam napravit.
Bone: To je čisti kolektivni sport, to mu je velika vrlina.
Dance.hr: Zahvaljujem.
Bone: Živio. Lijepo to složi. Vređat nemoj nikoga.
Dance.hr: Neću.
Bone: Ajde, bog.
Dance.hr: Bog.

     I tako je završio ovaj intervju. Moram priznat da sam bio malo nervozan. Ipak mi je to bio prvi intervju u životu, a ispred mene je bila takva legenda. Pa se ispričavam ako sam koje pitanje koje ste ostavili na forumu izostavio ili ako sam koji put loše reagirao s potpitanjem, a i bio sam ograničen s vremenom jer je gospar Bone žurio na Murter.
 

16 komentara na “Intervju s gosparom Bonetom”

  1. kratko: gospar Bone je legenda i čovječina! uvijek ću mu stisnuti ruku!

  2. E da je takvih više, vidi se da voli ovaj sport, dosta drugih je tu iz komercijalnih razloga

  3. Bravo andro. Jes da je bilo jutro, ali mogao si barem frizuru napraviti, vidis kako ju je gospar Bone napravio posebno za intervju

  4. Sad znamo tajnu Bonacicevog uspjeha, majka mu je iz Dubrovnika 🙂 Inace covjek je legenda vaterpola…