Jug i Kobešćak otišli u Rijeku po prvi zajednički trofej

 

Veliki intervju s Vjekoslavom Kobešćakom bio je u planu još prije odlaska u Szolnok, ali obveze, pa onda ostanak čak 6 dana na putu odgodile se ga za prethodni utorak. Navečer iza treninga, preko sat vremena snimljenog materijala. Uspio sam natipkati prvi dio, o Jugu i trenerskoj karijeri, najavi final4-a koji kreće danas u Rijeci pa se i moralo :wink:.

Poznati su polufinalni parovi koji igraju uz izravni prijenos na AreniSport 1:

1900 Primorje – Mladost

2045 Jug – Radnički

 

 

 

Danče.hr: Možemo početi kronološki, uvodno pobrojat kroz karijeru od igrača, preko sportskog direktora do trenera. Sve to samo u Mladosti donedavno.

Kobešćak: ’83. sam počeo trenirati na staroj Savi u Mladosti. Cijelo vrijeme sam igrao za Mladost osim dvije kratke ljetne avanture; druga, odnosno prva b liga, Upas Jadrograd i Sisak. 2007. godine sam završio igračku karijeru i odmah sam dobio posao sportskog direktora s tim da smo se dogovorili da postanem koordinator za mlađe selekcije. Kako sam to postao, zajedno s Dejanom Brkićem sam uzeo jednu generaciju kako bih mogao što bolje obavljati taj posao. Da iz trenerske perspektive vidim kako to sve ide. Tako da sam postao trener mlađih selekcija. Iako u samom početku nisam imao trenerskih ambicija, taj mi se posao jako svidio. Nakon godinu dana postao sam pomoćni trener Bonetu nakon što je smijenjen Miki Damjanić sa pozicije trenera prve momčadi. On me je i ovako nagovarao da se počnem baviti trenerskim poslom tako da je on imao strahovit utjecaj na moj trenerski početak. Tada sam ostavio funkciju sportskog direktora, bio sam pomoćni trener nekoliko sezona. Počeo sam raditi i u reprezentaciji kao pomoćni trener; nešto u mlađim selekcijama nešto uz Ratka Rudića. I 2011. postao sam glavni trener Mladosti.

Danče.hr: Baš sam htio potpitat bez da sam znao za Bonetov utjecaj na trenerskim počecima. Tj. htio sam izdvojit Boneta kao Vašeg trenera dok ste bili igrač i pitat koje ste stvari od njega naučili koje danas u trenerskoj karijeri koristite? A i kasnije dok ste mu bili pomoćnik.

Kobešćak: On je najvažnija figura, ili jedna od dvije tri najvažnije figure kroz karijeru jer je od ’86. on bio moj trener u mlađim selekcijama. Za cijelu tu generaciju ’72-74 godišta u Mladosti imao je presudni utjecaj. Kasnije, 90-tih ta je generacija bila oslonac Mladosti. Usmjerio me i kao igrača, a kasnije i kao trenera. Glavna stvar kog njega to što zna, barem je kod mene znao, razviti samopouzdanje. I dan danas komuniciram s njim i ponekad tražim savjete. Ponekad ih i sam da. I iskreno se nadam da će biti tu u Dubrovniku moj gost, i gost VK Juga. Svog najvećeg, ali gentlementskog protivnika (široki osmjeh). Tako da bih mogao reći da je on moj mentor.

Danče.hr: S aspekta trenera ove 4 sezone u Mladosti; što je bilo najbolji dio, a što Vam je najteže padalo?

Kobešćak: Rad s igračima bio je fantastičan. Prvo ću pohvaliti trenersko okruženje. Ekipu koju smo složili. Imali smo fantastičan rad s golmanima uz Dejana Brkića, rad na tjelesnoj spremi uz Kuterovca, Luketića koji je kao fizioterapeut držao zdravstveni dio i na kraju Hrvoja Hrestaka koji je ima apsolutno sve što se tiče radnog momenta, znanja i privrženosti. To je fantastična osnova za rad s dečkima. Imali smo veliku podršku i ostalih trenera u klubu kad god je to trebalo. Stručno je to bilo dosta dobro. Jasno, uvijek se može i bolje, ali stvarno je bilo dosta, dosta dobro. A što se tiče igrača u te 4 sezone ne mogu izdvojiti niti jedan veći incident bez obzira što smo kontinuirano imali problema sa financijama. Znači, niti jednom se nije ušlo u obustavu rada, niti jednom se nije ušlo u nekakve ljudske probleme. Bilo je jasno nekih sitnica kao i u svakoj momčadi, ali se uz pomoć starijih igrača to uvijek znalo dobro iskontrolirati. Sve planove i programe koje smo zacrtali, a koji su bili vrlo realni – nismo išli u neke preriskantne planove – igrači su ispunili. Taj jedan odnos, radna atmosfera koja je vladala, jedan napredak koji je bio konstantan je nešto što se nadam da ću još koji put imati priliku osjetiti u trenerskoj karijeri.

S druge strane, organizacijski dio kluba je bio vrlo, vrlo klimav. Izgleda da je i ostao takav. To je ono gdje se nije popratilo vrlo dobar rad i razvoj igrača. Jasno, bilo je i vrlo teških poraza, posebno u početku. Tu recimo od Juga 10-ak razlike, pa turnir na Korčuli gdje odmah na početku sezone vidiš gdje si. Bilo je vrlo teških situacija u svemu tome, ali držali smo jednu tenziju s kojom su igrači napredovali. I bez obzira na moj odlazak, ostali su na tom dobrom putu da se razviju u dobre igrače.

Danče.hr: Koja Vam je najveća razlika kao treneru u Mladosti i sada u ovih mjesec dana u  Juga?

Kobešćak: To su dvije različite momčadi, dva različita kluba. Ovdje je struktura momčadi sasvim drugačija. Iskusnija, starija i kvalitetnija u svakom slučaju. Nešto što je funkcioniralo u Mladosti, ovdje možda neće funkcionirati. Znači potrebno je da se i ja prilagodim i u radu i u ponašanju. A isto tako i momčadi da se prilagodi na mene. U Mladosti smo uspjeli nametnuti naš tempo i autoritet, ako to mogu tako reć’. I bez obzira na financijsku situaciju to je išlo do kraja. Ovdje su igrači koji imaju puno više utakmica u nogama (opet osmijeh) tako da kod njih igraju neki drugi elementi. Ali i kod njih vidim veliku želju za radom, a pogotovo za trofejima. Mislim da je meni ovdje malo lakše, jer sam imao iskustva s njima, a s druge strane možda i zato što nisam odavde pa mi je možda malo lakše ući u psihologiju ljudi.

Danče.hr: Kada je bila presica na kojoj Vas se predstavilo kao novog Jugovog trenera zapamtio sam jednu Vašu rečenicu: „Miško Bobić je odličan stručnjak koji je u skladu sa situacijom napravio jako, jako puno.“ – i tada sam mislio pitat, ali možda nije bilo prostora; što znači ovo, u skladu sa situacijom?

Kobešćak: Očekiv’o sam ovo pitanje (opet smijeh). Neki dan sam bio s Miškom i pričali smo i o tome. Znači, ja sam preuzeo momčad koja je fizički jako dobra, to je zasluga Miška Bobića. Radit sa starijim igračima je zahtjevno. Kao i nekad ih natjerat da urade sve što si ti zamislio. I ja sam se već nekoliko puta doveo u situaciju da sam unutar samog treninga iskorigirao trening. Tu je psihološki rad puno, puno zahtjevniji nego recimo rad s mladim igračima kako mi je bio slučaj u Mladosti. I gdje imam samo 2–3 starija koja su apsolutno bili na istoj valnoj dužini. Znači, njemu tu nije bilo lako, vjerojatno u toj psihološkoj pripremi igrača na njihove obaveze. Ovdje nije samo stvar odnosa trenera i  igrača. Ovdje je puno više toga u igri. Cijeli Grad je ovdje u igri. Uprava je tu. Znači jedan teret koje je jako velik. Miško je meni ostavio momčad koje je jako spremna. Očekivanja su enormno visoka i u tim situacijama nije lako. To treba svest za oktavu niže. Svi mi znamo da će Jug napadati svaki trofej. Ali Jug nije jedina momčad koja igra trenutno vaterpolo. Dapače, Jug nije favorit u Europi uz jedno Primorje, Szolnok itd. Ali da će se napadat trofej, napadat će se. U svemu tome, vjerojatno se tu vuku i neke stvari koje ja sad i ne znam. Pa se meni tu bilo lakše postaviti nego njemu.

Meni je u zadnje dvije tri sezone kao treneru Mladosti bilo izuzetno lako motivirati momčad protiv Juga. Nije bilo problema dovest igrače da protiv Juga daju i više nego što to objektivno mogu ako treba. Jer jednostavno Jug je taj koji se napada. Miško je došao u nezahvalnoj situaciji i imao je veliki niz objektivnih okolnosti da često nije imao momčad u punoj formi. Tu su bile ozljede, kalendar natjecanja i u reprezentativnim natjecanjima i tu su bili protivnici koji su bili jači nego što se htjelo priznati. A ja ću sad biti vjerojatno subjektivan jer Miška prvenstveno cijenim kao prijatelja jer sam ga upoznao u dvije sezone rada kroz reprezentaciju. Njegovi vaterpolski horizonti su vrlo slični mojima, ili skoro identični. Način rada vrlo, vrlo sličan. Mislim ono što sam rek’o, i to sam uvjeren; da je on kojim slučajem bio na mom mjestu u Mladosti, ili nekoj sličnoj momčadi, da bi radio iste ako ne i bolje rezultate. I najgora stvar iz svega ovoga bila bi da ga se potroši i da on više ne dobije šansu u ozbiljnom vaterpolu. Ova sredina, mislim na Jug, je u proteklih 4–5 godina izgubila neke trenere, stručnjake koje nije trebala izgubiti. I sam Miškov rezultat u ovoj sezoni je onda možda bila posljedica i toga.

Danče.hr: Slažem se. Neki su kao Fatović prebrzo dobili priliku…

Kobešćak: Ništa se nije dogodilo kad su ti ljudi odlazili. Ne samo iz dubrovačkog, nego i iz hrvatskog vaterpola. Sve je to prošlo potiho. Tu se uzdrmavaju zdravi temelji hrvatskog vaterpola. Nema puno, vjerujem da ćeš se složit, ali nema puno, a volio bih da ima, stručnjaka koji mogu stvarati razliku u kvaliteti i u seniorskom radu, a još i više u mlađim selekcijama. Miško je sigurno jedan koji može stvarati i koje se dokazao u mlađim selekcijama. Mislim da će uz malo iskustva i autoriteta to isto pokazati i u seniorskom vaterpolu ako dobije šansu.

Danče.hr: Apsolutno se slažem. Mislim da je pao na tom psihološkom radu sa starijim igračima. Baš taj odnos u utakmicama Juga i Mladosti je navijačima Juga u ovom periodu najviše smetao. Jer pod Bobićem Jug nije ušao u dva finala u nizu. Gubio je od Mladosti. Mogu se složiti s prije, na presici kazanim da ima odličnih igrača i u Mladosti. Da su mlađi, motiviraniji i sve skupa. Ali kad se gleda na papiru Bušlje protiv Milakovića, Macan protiv Pavičića, Obradović protiv Buhe ili Bašića, Dobud – Lončar, Bicari – Lozina, Janović – Vukičević itd. Realno bi po meni trebalo bit bar 5 razlike za Juga uz samo solidnu igru. A onda su se događali porazi. Eto, čak i najlošija utakmica, period u igri otkako ste Vi došli za trenera, bile su prve dvije četvrtine protiv Mladosti. Sve to skupa je pomalo neobjašnjivo ne samo meni, nego i većini u Dubrovniku.

Kobešćak: Krenut ću od ovog zadnjeg dijela. Trenirali smo malo jače pa sam i očekivao da ćemo sigurno biti slabiji u prve dvije četvrtine (smijeh). Donekle bi se složio. Znači, ne sad da bi okretao mlin na svoju stranu. Kroz ovih par sezona jedan image Mladosti je dopustio da se neki od tih igrača gledaju sa više kritike, odnosno da oni imaju veću kvalitetu nego što svi to mi skupa mislimo. Mislim da oni to i pokazuju. I ono što je Ratko Rudić rekao u nedavnom intervju, oni bi sa jednim – dva pojačanja igrali u ovom trenutku vrlo važnu ulogu u Europi. Lončar ulazi sad među prvih 5 centara svijeta. Garantiram. Dva golmana koja su fantastična. Ritam igre koji je fantastičan. I cijela „hrpa“, ja se nadam budućih reprezentativaca. Opet, Jug je bolji. Mi smo jako dobro proučili igru Juga i udarali na neke slabije strane Juga. To je jedna situacija koja se događala nama, Mladosti, kad je Jug napadao nas. Tada je isto bila razlika u kvaliteti, ali na strani Mladosti. Međutim, sa jednom ili dvije utakmice u egalu, u koju si ušao slabije, stvara se jedna psihološka prednost koja ide na stranu slabije momčadi. I u principu Jug je razvijao ovu Mladost. Kao što je Mladost tada razvijala Juga na neki način. Ako me razumiješ.

I dalje stoji da je Jug bolja momčad, ali u tom jednom nizu okolnosti. U jednoj spremi gdje smo mislim mi, Mladost, bili bolji. U jednoj taktici gdje nam je uspijevalo proći ono što smo zamislili i gdje su nam se neke stvari poklopile. Evo, s Primorjem to nismo uspijevali napraviti. Jug nam je sa svojom igrom ležao, ali mora se istaknut da je u tim utakmicama bio evidentan pad nekih starijih igrača. Nisu odigrali na onom nivou što su znali i mogli prije. I sad to treba vratiti na tu razinu.

Kad smo prošle sezone igrali 10:10, mislim da je to bila druga utakmica regularnog dijela. Utakmica je počela 0:4 ili čak 0:5 za Jug. Znači, Dobud je iskreirao sve živo. Onda je ušao Marelja – ne mislim da je on loš centar – ali mi smo se vratili u utakmicu. Znači postoje neki segmenti u kojima se utakmica prelomi, a psihološki smo mi bili jači kroz ove dvije sezone. Jer neke turbulencije su se evidentno i osjetile na igračima Juga.

Danče.hr: Još samo jedno pitanje vezano za ovu temu. Došli ste u Dubrovnik, dva ili samo dan uoči utakmice protiv Primorja u Gružu. Prethodno, 10-ak, 15 dana prije toga Jug je izgubio na istom mjestu 4 razlike, 12:8. A onda nakon samo treninga ili dva pobjeda 9:6. I ne samo to nego totalna razlika i dominacija kroz utakmicu, a za razliku kad je u toj prije utakmici Primorja dominiralo najmanje od polovice igre. Sad znači obratno. Nisam nažalost gledao uživo tu utakmicu, ali i na snimci i kroz izvještaje vidjelo se da je Vićan sa 15 obrana spasio Primorje da Jug čak i ne nadoknadi -5 iz Rijeke. Ogromna promjena u jednom treningu.

Kobešćak: Nije to stvar treninga. To je jedan psihološki moment. Ono što sam rekao za Bobića, momčad je bila fizički spremna. Evidentno se radilo dobro. To je bio jedan klik koji se dogodi. Ta promjena nekad zna bit negativna, nekad pozitivna. Kroz karijeru u Mladosti sam osjetio i jedno i drugo. I ovdje se možemo sjetiti baš  Boneta koji je imao pozitivne promjene usred sezone. Kada bi došao izvukao bi momčad iz letargije, probudio bi momčad. I sad se momčad probudila. U toj smjeni uspjeli smo ih malo dići i vratiti samopouzdanje za jednog takvog protivnika kao što je Primorje.

Danče.hr: Nisam se ovoga prije ni sjetio. Veliko ste iskustvo imali kao igrač u Mladosti u promjenama trenera u po sezone (smjeh).

Kobešćak: Toga je bilo (opet veliki osmjeh). Nije to zahvalno. Ne bih to odabrao. To je bio i jedan od razloga, možda i glavni razlog, zašto sam prije, u prvim kontaktima s Jugom ostao u Mladosti. Otići u srcu sezone nije lako, a možda nije ni korektno prema tvom sadašnjem klubu, prema igračima i suradnicima. Iako su oni ostali u fantastičnim rukama. Druga stvar, ne vjerujem pretjerano u instant metode. To nije moj stil. U Mladosti smo radili studiozno i s planom, zacrtavali nekakve ciljeve. Ovo je malo stihijski i ako mene pitate radije bih došao u 6. mjesecu i onda malo pomalo gradio.

Danče.hr: Koja je intencija, odnosno Vaš komentar započinjanja posljednjih utakmica sa Bicarijem i Dobudom zajedno u postavi?

Kobešćak: Taktička zamisao. Ali Bicari je jedan izuzetno polivalentan igrač. Može se još jako puno razvijati i mislim da može ući u ovu prvu kategoriju centara. I to možda vrlo brzo. Ima fantastične fizičke predispozicije, tehničke predispozicije. Vrlo sportsku glavu i ako odluči nastaviti igrati na ovom nivou, a mislim da hoće, mislim da se radi o svjetskom potencijalu.

Danče.hr: Još jedno slično pitanje. Sad kad se igralo u Szolnokiju zadnju četvrtinu započeli ste i odigrali 3–4 minute s Boškovićem i Janovićem na klupi, a još nije bilo ni Obradovića. Komentar ovog taktičkog poteza?

Kobešćak: Često reagiram ovisno o trenutnom raspoloženju igrača. Mislim da u Jugu svaki igrač može, i u najtežem trenutku, preuzeti svoj dio odgovornosti.  Neko će preuzeti minutu, neko za neke stvari u obrani, neko će preuzeti 7 minuta i povući neke stvari u napadu. Volim visoki ritam igre koliko je to moguće više. I mislim da je kroz ovih 5–6, koliko je dosad bilo, utakmica držimo visoki ritam igre. I to pokušavam zadržat. Imamo starije igrače u momčadi koji možda trebaju malo češće promijene nego što su to trebali prije. To mi se činilo i prije, gledajući još dok sam bio u Mladosti, u nekim situacijama. Pogotovo da su u utakmicama s Primorjem gubili dah u nekim momentima. I to je bila odluka tog dana. Mislim da ima dovoljno igrača na klupi koji mogu njih odmoriti ili u nekim utakmicama biti i bolji od tih starijih igrača.

 

 

Danče.hr: Može sad najava za ovaj final4. Po prvi put Vi kao jugaš idete na trofej, uz odmah potpitanje je li tankiranje u Kragujevcu imalo neku svrhu, odnosno koja je svrha tog tankiranja?

Kobešćak: (opet osmijeh) Nije tankiranje. Nismo stavili Bijača jer je imao dugi niz utakmica. Odradio je u petak i subotu jače treninge i već smo se prije dogovorili da brani Popadić koji nije im’o prilike braniti jedan duži period. A mora bit u formi. Malo sam možda više mijenjao nakon teške utakmice u Szolnoku. 6 dana smo bili na putu. U biti, gora su putovanja od samih utakmica. I vidim da jako teško padaju starijim igračima. Dijelom sam tu i tražio malo više odmora za njih. A i zadnje kolo, pa je možda to malo izgledalo slabije nego prethodnih 4–5 utakmica. Ali nije to bilo tankiranje. Pa ne možemo mi u jednom Kragujevcu ić’ izgubit. Jug to ne bi smio. Ali kako se gleda na Mladost malo, ne podcjenjivački, nego nerealno, tako je slučaj i s Radničkim. Smatram ih izuzetno opasnom momčadi. Dobili su Szolnoki i to vrlo lako, trebali su dobiti Primorje. Mučili su se sa slabijim protivnicima. A s boljima su igrali odlično. S Jugom dva puta. Igrali su s Reccom 3 četvrtine u egalu. Sad kad su kompletni mogu držati vrlo visoki ritam igre, igraju fantastičnu obranu. Nije im strano zabiti ni puno golova. Onako u serijama. Krenu s malim brojem golova, pa im se u jednom trenutku otvori. To je ne opasna, nego odlična momčad. Spada u kategoriju 5 glavnih, ili vrlo blizu tih glavnih momčadi. Sad su dobili Bresciu vrlo uvjerljivo, a ta Brescia igra egal utakmice s Reccom. Vrlo školovani igrači, obrambeno dobri, plivački dobri i svaka srpska momčad ima veliko samopouzdanje.

Danče.hr: Slažem se sa svim rečenim, odlična su momčad. Ali Jug je primio 4 gola u četvrtini, pa opet 4, pa na kraju 5. Pogotovo ako to usporedimo sa svim obrambenim nastupima u prethodnim utakmicama.

Kobešćak: Je, obrana je bila slaba, bila je mekana. S tim nikako nisam zadovoljan. Nisam bio  zadovoljan ni s napadom ali smo zabili 12 golova. To mora biti dovoljno u ozbiljnoj utakmici.

Danče.hr: Jedno pitanje koje mi je prijatelj ukazao, naglasio je kako Jug kroz povijest, ni 80-tih, ni prijašnjih sezona, kad je imao i znatno jače sastave, gotovo nikad nije na strani, u gostima uspijevao doći do trofeja, a sad se ide u goste, u Rijeku. Postoji li neki specijalni plan?

Kobešćak: Veliki klubovi znaju biti robovi svoje povijesti. To je Mladost bila definitivno, a vidim da je to i Jug u nekim stvarima. Prije nego što smo išli u Mađarsku, ni ne znam koliko mi je ljudi reklo da Jug ne može u Mađarskoj pobijediti. Iskreno, to su pizdarije, :wink:. Iskreno, to je stvar pripreme i samopouzdanja. Je, Jug nikad nije uzeo Euroligu van Dubrovnika. Ali stvarno mi taj podatak ništa ne znači niti bi se time zamarao. Mislim da su nam šanse podjednake i u Dubrovniku i na strani. Imali smo tog Szolnoka, bez obzira na slabiji ulazak u utakmicu. Oni su fantastična mađarska momčad, klasična mađarska momčad. I srpski igrači su im ko mađarski. Od te trojice srpskih igrača, dvojica su k’o da su Mađari.

Ne, ne, to (osvajanje na strani) ćemo promijeniti.

 

 

Danče.hr: Jesu li se Obradović i Bušlje oporavili, koliko su spremi i kakva je atmosfera u momčadi pred Rijeku?

Kobešćak: Oporavili su se i mislim da je dobro da nisu bili na ovom putovanju jer je bio preveliki rizik da im se bolesti pogoršaju. Atmosfera mi se čini vrlo, vrlo dobra. To su stariji, iskusni igrači koji jako dobro znaju kako se igraju velike utakmice. Kako se priprema za velike utakmice. Očekujem da smo  motivirani i jedna floskula, očekujem da ćemo dati sve od sebe.

 

 

Danče.hr: Komentar novog pravila u Szolnoku. Nisam stigao još (razgovor vođen u utorak navečer) napisati ispravak netočnih informacija koje sam naveo u izvještaju s utakmice. Nisam uopće znao za to novo pravilo.

Kobešćak: Malo ljudi i zna.

Danče.hr: Otprilike sam upoznat kako to sad ide. Ali me interesira kako je to Vama prezentirano?

Kobešćak: Meni je to prezentirano u dva navrata i oba puta je to prezentirao Dejan Perišić. Prvi put na turniru reprezentacije ’95 godište u Beogradu. Tada je došao sa dva lista papira na kojem su bile tri promjene pravila. Jedno je bilo ovo, drugo…

Danče.hr: Kada je to bilo?

Kobešćak: U veljači. Pravila su donesena nešto ranije u Dohi i stupila su na snagu krajem prvom mjeseca. I tu se može vidjeti nekoordiniranosti vaterpolske organizacije. Znači prvo je pravilo da kad zoveš time out nakon suđenog peterca ne možeš mijenjat igrače.

Danče.hr: Meni su objašnjavali drugačije, da se može mijenjat?

Kobešćak:  Ne može se mijenjat igrače. Tako je pisalo to pravilo na papiru. Drugo pravilo je da golman može bit igrač ako se istroše svi igrači. I treće pravilo je ovo da u zadnjoj minuti ili u zadnja dva napada. Znači da je Viski to napravio 50 sekundi do kraja možda ne bi bio peterac. Meni je to rečeno, i to je Perišić rek’o i ja to preuzimam na sebe, i stojim iza toga jer sam to trebao reći na sastanku.

Danče.hr: Znači drugi put je rekao sad?

Kobešćak: Da, sad na tehničkom sastanku prije utakmice na kojem sam bio ja. Međutim, nitko drugi to nikad nije rekao. Ne sjećam se da je bilo u Mladost, bilo u Jug ikada došla bilo kakva obavijest. I sad u Kragujevcu nisam ja bio na tehničkom sastanku, navodno je rečeno da se to pravilo ne odnosi na regionalnu ligu. Sad ćemo vidjeti u Rijeci.

Znači prošle godine smo imali situaciju na final4-u u Zadru. Došao je Brguljan prije utakmice Juga i Mladosti i pitao je li vam rekao Boško. Isto tako je bilo nešto što se cijelu sezonu sudilo, ne sjećam se točno, možda kad ide kontra pa praviš faul da je usporiš.  I rekao je da se sad za final4 Jadranske lige to mijenja. Znači, ne znači da to sad u Rijeci neće promijenit. Uglavnom, definitivno nekoordiniranost. Neki igrači znaju, neki nemaju pojma o tome.

Danče.hr: Ja sam totalno suprotno čuo. Da ovo pravilo vrijedi za cijelu utakmice, ne samo u zadnjoj minuti. Samo da je naveden primjer situacije jer se to najčešće događa u zadnjoj minuti, ali da vrijedi kroz čitavu utakmicu.

Kobešćak: Dao bih ti sad broj od Perišića da ga nazoveš. On je milion posto rekao samo zadnja minuta. Samo zadnja minuta i evidentno guranje lopte. Dejan Perišić će bit u Rijeci, ako ćete vi dolazit gore, slobodno ga možete pitati. Nije to prvi put da imamo razmimoilaženja u primjeni pravila. Imali smo prošle godine seminar koji je održan u Rijeci koji je trajao 2 sata. I nakon 2 tjedna novi seminar na kojem su rekli zaboravite sve što je bilo na prošlom seminaru. To je bilo za kontranapad i faul u protivničkoj polovici. I to pravilo se primjenjuje i neprimjenjuje. U Mađarskoj se recimo primjenjuje, faul u protivničkoj polovici, bez obzira kontra ili ne, to je izbačaj. Kod nas se to ne sudi.

Danče.hr: Baš ova zadnja utakmica u Kragujevcu. Zadnji igrač više za Radnički isključen je Ivanković zbog laganog faula negdje točno na polovici terena gdje je eventualno spriječio kontru. Meni se učinilo da je jedino po tom pravilo mogao zaslužiti izbačaj?

Kobešćak: Nije isključen radi sprječavanja kontre, nego radi grube igre. Da ga je udario po vratu. Po meni nije bio izbačaj, ali nije zbog ovog pravila suđeno.

Danče.hr: Jako je loša slika pa nisam uspio vidjeti taj detalj i još samo komentar mijenjanja pravila usred sezone.

Kobešćak: Uvijek je loša slika iz Kragujevca. To mijenjanje usred sezone nije dobro. Nije problem u pravilima nego kako se primjenjuju. Zadnje dvije tri sezone donose se pravila koja krenu primjenjivati i onda se već nakon prvih utakmica odustaje od njihove primjene. Sjetite se prve utakmice mađarske lige prošle sezone kada je bilo 40 izbačaja. Vi to sve pratite pa se vjerojatno sjećaš toga. Svi su se uplašili i odmah su povukli pravilo. Jer tada se uvelo da ne smiješ s dvije ruke ići prema igraču, u kontakt i onda smo došli do EP-a u Budimpešti gdje su obje utakmice Mađarske i Srbije bile na granici onoga kako je bilo i u Beogradu 2006. Znači nije stvar kakva su pravila nego kako se ona primjenjuju. A mijenjat pravila usred sezone, tj. imat FINA, LEN i onda još regionalne i državne razlike definitivno ne može bit dobro.

Danče.hr: I još jedan komentar novih pravila, intencija o većim izmjenama poput dužine terena i broja igrača. Jesu li Vam draže utakmice koje završavaju 15:14 ili poput ove nedavno u Rijeci 6:6?

Kobešćak: 6:6, 6:6 mi je draže. Ovaj turnir u Beogradu igrali smo po tim novim pravilima. Niti jedan trener nije se izrazio pozitivno o njima. A niti publika koliko znam. E sad, suma summarum. Ukoliko publika koje je neovisna od nas, a koja gleda vaterpolo misli da je to novo bolje, mislim da mi nemamo što govoriti i da moramo ići u tom pravcu. Ali ono što je bilo na tom turniru to je bio preveliki broj golova, što je minoriziralo njihovu važnost. Nije se pojavila nekakva tehnička virtuoznost koja bi bila zanimljiva. Kako se približiš golu, šutiraš. Golman je na strijeljani. Igrač više je nevjerojatna prednost. Tu i tamo se obraniš, ali to je u principu vrlo, vrlo teško. I opet se događa da netko ko ima dobrog centra taj je u velikoj prednosti. Stalno idu pravila da se ta uloga centra nekako minorizira, ali svakim novim pravilom ona se povećava.

Danče.hr: Termin ovog final4-a, igra se na Veliki četvrtak i Veliki petak.

Kobešćak: Kalendar je brutalan ove godine. Slijedeće godine bit će još i gori. Jednostavno, u pojedinim trenucima sezone mora se rasteretit ili reprezentativni ili klupski dio. Svi klubovi koji imaju igrače u reprezentaciji, znači Jug, Primorje, Mladost od Olimpijskih igara u Londonu imaju problema s ozljedama svojih reprezentativaca. A s druge strane, igrači koji nisu bili u reprezentaciji, u Mladosti, a sad ću vidjet kako to u Jugu funkcionira, imali su vrlo mali broj ozljeda. Imali su dobar ulazak u sezonu, s odličnom bazičnom pripremom. Nisu imali ulazak u reprezentaciju iz klupskih treninga, niti reprezentativnih putovanja gdje se gubio ritam treninga. Nakon Olimpijskih igara u Riu red je da se kalendar rastereti. Ili da se primjerice Svjetska liga igra sa B reprezentacijom. Nadam se da sam ti odgovorio. Nisam za to, ali kalendar je takav.

Danče.hr: Tu se krije i moj odgovor zašto neću u Rijeku. Dok nisam shvatio da se igra u Velikom tjednu imao sam namjeru poći. Još zadnje pitanje u ovom bloku. Znam da je iz perspektive trenera teško komentirati suđenje, još k tome unaprijed. Ali meni, ili nama je vrlo lako. Smatramo velikom provokacijom da Štampalija opet sudi Jugu nakon što je u prethodnih sto imao nekoliko kardinalnih grešaka na račun Juga. I to se uvijek ponavlja.

Kobešćak: Joj, bez komentara (smijeh), ali uvijek je trava zelenija kod susjeda. Tako kad gledaš druge momčadi uvijek misliš da imaju bolje suđenje. Sad kad sam došao u Jug, nije to nije baš tako. Mi u svakom slučaju ovisimo sami o sebi. Reakcija igrača je vrlo pozitivna. Ne želim ulazit sada u suđenje ili nešto drugo. Snaga Juga je izuzetna i na ovom turniru moramo gledati samo sebe i uz pomoć kluba i navijača idemo u nove uspjehe.

Danče.hr: A što kazat, nego sretno :wink:.

Kobešćak: Hvala…

3 komentara na “Jug i Kobešćak otišli u Rijeku po prvi zajednički trofej”

  1. Eto, ipak ima nešto u tim final4-ovima u gostima i jugovim neuspjesima.