Najava puno zanimljivija od utakmice: Hinić, ne, ipak Pavlović

Zanimljive stvari događale su se uoči utakmice Hrvatske i Rusije, dok je sama utakmica očekivano bila bez iti malo neizvjesnosti i uzbudljivosti. Hrvatska je slavila 17:9 protiv protivnika koji je kvalitetom miljama daleko.

U uvodu, prije 6 dana najavljen je povratak Igora Hinića u reprezentaciju. Legendarni sidrun uskoro puni ravno 40 godina pa je čak i kao takav koji zadnjih godina igra polurekreativno u Enkeu u Turskoj bio spas za sidrunske probleme. Samo dan kasnije vijest je demantirana:

„Poanta je da mi čelni ljudi reprezentacije, Saveza ne mogu jamčiti siguran nastup na OI u Riu. Ja pak sa navršenih 40 godina ne mogu tek tako, olako ulaziti u neizvjesnost, koja iziskuje veliki napor. Nisam bio spreman za takvu opciju.“

Hinić je sasvim logično odgovorio na ponudu Tucka koji je sasvim nepotrebno dan ranije istrčao u medije s informacijom o povratku. A to što je očekivao o igrača od 40 godina da se ubije na pripremama jednog tako napornog sporta kao što je vaterpolo i da nakon 2 mjeseca postoji šansa da otpadne iz momčadi je poprilično glupavo. Ipak imao je spremno novo ime, Boris Pavlović koji je pak 5 godina mlađi. Sjećamo ga se iz doba Primorca gdje je u sezoni 2008/2009 igrao fenomenalno i postao prvak Europe. I slijedeće sezone je igrao dobro, ali nakon toga je bivao sve lošiji i lošiji. Veliki problem je bila njegova očigledna bezvoljnost. Dosta je i štrajkao u posljednjim godinu dana u Primorcu, kao i dosta drugih igrača zbog neisplate plaća. Iza toga u dvije godine u Gružu bio je još i bezvoljniji. U obrani nije mogao čak ni blok kvalitetno držati, a u napadu nije uspijevao uzimati pozicije. Prelaskom u POŠK-a, i sad u Jadrana njegov pristup treningu spustio se bar još nekoliko nivoa ispod. I sad bi trebali očekivati da će nam on pomoći da pariramo Srbiji iduće godine?!

Tucak se nije okrenuo nekom mlađem igraču i pokušao od njega napraviti igrača koji bi odigrao barem 8 kvalitetnih minuta po utakmici. Ima sasvim dovoljno vremena do Olimpijskih igara. Osim toga Tucak u svoje tri godine nije uspio promovirati niti jednog mlađeg igrača kroz reprezentaciju. Pokušava to stalno i isključivo s Bukićem, ali mu ne polazi za rukom.

Sidrunski problem dogodio se sa suspenzijom Nikše Dobuda koji nas je još godinama mogao nositi na ovoj poziciji. Međutim, problemi sežu i u drugim smjerovima. Recimo danas u Juga imamo situaciju da prvi sidrun Hrvatske reprezentacije počinje kao zamjena prvom sidrunu Brazila. A oba su Hrvati samo što Vrlić nikad, ali baš nikad nije dobio poziv čak ni na pripreme reprezentacije. Sjećamo se da još jedan Riječanin Premuš nije mogao ni na pripreme s Rudićem pa je otišao igrati za Italiju, a onda se i ostavio vaterpola prije 3 godine iako je godinu mlađi od Pavlovića. Danas imamo i nerazjašnjenu situaciju s Krapićem. I njemu je na posljednjoj akciju na kojoj je sudjelovao Paškvalin „uzeo“ mjesto u momčadi. Kao što ranije Vrlić nije dobivao pozive zbog istog igrača.

U današnjoj utakmici, bar za nas koji smo je imali prilike gledati preko AreneSport prvo ime bio je Krešimir Čampa. Čovjek postiže to da nakon par minuta svakog prijenosa kojeg radi zavapim „Vratite nam Mića“. Nevjerojatno! Čovjek griješi u doslovno svemu, od imena igrača, do toga da smo imali tri različite sudačke dvojke (Mađara i Grka, pa Grka i Francuza pa na kraju Mađara i Francuza), preko onoga što se zaista događa u bazenu, a ne dao Bog da krene nešto pojašnjavati glede taktike. Spomenimo samo neke bisere:

–          „Lopta je otišla skroz na lijevu stranu do Mara Jokovića, ali on šutira u blok“ – nije nam objasnio što bi jedini ljevak u momčadi radio na lijevom krilu te zašto se odlučio na šut lošijom, desnom rukom. Inače bio je to ipak dešnjak Sukno koji 99% ove utakmice i karijere općenito provodi na lijevoj strani napada.

–          „Vrlo teško je obranit peterac, iako (golman) izabere pravu stranu puca se u malu mrežicu. Iako mnogi pucaju iznad glave što je još teže obraniti.“

–          „Još jednom će biti prekršaj i sad bi naši trebali mijenjati igrača koji će čuvati centra.“ – To mijenjati odnosilo se tijekom akcije jer bi kao zbog idućeg prekršaja valjda sudac sudio isključenje. Ovo smo čuli već od Čampe u više prijašnjih prijenosa, a ovaj put je otišao i korak dalje jer je na isto upozoravao kada je Petković kao desni vanjski napravio faul?!

–          „Znate da je dijagonalu najteže obraniti u vaterpolu i u rukometu pa i nogometu.“ – izgleda da više nije najteže iznad glave, a dodao bih u ovom nabrajanju sportova da je najzaje… dijagonala u košarci.

–          „Sad će biti važno da se u plivanju dođe do lopte tako da Rusi ostanu još određeno vrijeme s igračem manje.“ – iako su svi i na bazenu i na televiziji vidjeli da je Muslim šutirao doslovno pola metra iznad gola i na taj način završio našu akciju s igračem više na kraju prve četvrtine. Naravno da je Čampa opet isto ponovio kad su Rusi osvojili loptu u plivanju, a nije mu bilo čudno što su sa svih 6 igrača već bili na centru dok se još plivalo za loptu.

–          „Naši su potpuno odsjekli ruskog centra i Rusi koji su jaki na toj poziciji ne mogu se, da tako kažem poslužiti svojim centrom. Tamo nema šanse da lopta dođe na 2m.“  – dakle iznimno taktički potkovan komentator sam sebe demantirao u istoj misli. Jaki centar koji ne može uopće uzeti poziciju pred golom čitav napad iako naši igraju visoki presing pa je sam na širokom prostoru s bekom.

–          „Niska lopta, tik iznad površine vode, pa je onda malo i dotakne, stiže do dodatnog ubrzanja.“ – za one kojima nije jasno o kakvom se tu udarcu radi, klasična i najobičnija pliska.

–          „Putina su prije SP-a u Kazanju ruske igračice pitale zašto ne zaigra i vaterpolo na što je on odgovorio: Vaterpolo, valjda da ne potonem, ne da potonem, jel? Bila je to igrača riječi i onda su se svi nasmijali.“ – ovo sve skupa su Čampine riječ koje je najavio kao jednu istinitu anegdotu.

–          „Jaka je reprezentacija Rusije, znaju tehniku, ali ništa posebno.“

–          „Nema pogotka jer je lopta bila potopljena, usto još i prekršaj u napadu.“ – iako nikako ne može bit i jedno i drugo, čak nije bilo niti jedno već vrlo očiti šut iz faula unutar 5 metara (čak s nekih 4 metra).

Molim sve nadležne da više nikad ne stavljaju Krešimira Čampu kao komentatora vaterpolske utakmice. A nije puno bolji ni na nogometu.

Inače pobijedila je Hrvatska 17:9. Rusi su bili koliko toliko solidni prvih 10 minuta kada je bilo 4:3. Slijedi serija 6:1 za 10:4, 2 minute pred kraj treće. Zabili smo Rusima i 4 uzastopna gola u zadnje dvije minute utakmice. Čampa je vidio nekoliko spektakularnih dijagonalnih dodavanja. Osobno bih izdvojio dva gola Bušlje na zonu nakon što je prije šuta cimao nekoliko puta. To nismo imali prilike vidjeti od Andra zadnjih nekoliko godina.

Zanimljiv gol zabio je Nagaev: https://www.instagram.com/p/-M3qK8DnPE/?taken-by=vu_dance

Od 17 pozvanih četiri prekobrojna bili su: Marcelić, Macan, Paškvalin i Vukičević.

Hrvatska – Rusija             17:9 (3:2, 5:2, 3:1, 6:4)

Suci: Szekely (Mađ), Boudramis (Grč)

Hrvatska: Pavić (13); Burić 1, Petković 1, Lončar 2, Joković 1, Bukić, Muslim 3(1), Bušlje 3, Sukno 2(1), Pavlović, Šetka 3, Obradović 1, Bijač (2). Izbornik: Tucak.

Rusija: Antonov, Lazarev 2, Merkulov, Bychkov 2, Bugaychuk 2, Ashaev, Balakirev, Nagaev 1, Latypov 2, Kholod, Krasnov, Shepelev, Ivanov (9). Izbornik: Shagaev.

Peterci: Hrv 2/2, Rus –

Igrač više: Hrv 5/11 (45%); Rus (3/6 (50%)

Obrane: Pavić 13/18 (72%), Bijač 2/8 (25%); Ivanov 9/26 (35%)