Primorje prvak Hrvatske

Vićan, Radu, Garcia, Denes i Daniel Varga, Sukno, Obradović, Petrović, Muslim, Šetka, Buljubašić, Krapić, te Jelovina i Mudražija donijeli su naslov prvaka države na Kantridu. Nakon niza godina ulaganja Predraga Slobode, nakon 76 godina čekanja riječki klub slavi novi titulu državnog prvaka. Cjelokupno finale, pa tako i ova utakmica, protekla je u neravnopravnoj igri jer Mladost nije bila dostojan protivnik u finalu: tri puta po 6 razlike, nikad više izvjesnosti u finalu PH-a.

 

I u drugim, a i u večerašnjoj utakmici ta je razlika mogla biti i izraženija. Međutim, Primorjaši su se čim bi došli na +3 pomalo opustili, odigrali polurevijalno što bi dalo šansu Mladosti da zabije 2 gola u nizu. Iz perspektive Primorja očekivano, a s druge strane za Mladostaše pohvalno da bi kažnjavali svako opuštanje. Moglo bi se napisati da su oni davali sve od sebe i igrali na gornjoj granici svojih mogućnosti. Više se od njih nije moglo ni očekivati ni tražiti.

Rezultat se kretao na sljedeći način:

0:1, 1:1, 1:2, 5:2, 5:4, 8:4, 8:6, 9, 9:7, 13:7

1:25 prije kraja Gagulić je napravio brutaliti, i to u napadu (to je ono što stalno pišemo, isključenje direktno u napadu ne postoji, ili je kontrafaul ili brutaliti, a talijanski suci neopterećeni sude ono što vide iako i među onima koje nam pošalji ima nekvalitetnih). To je tek donekle bacilo sjenu na mladostaški nastup večeras.

 

Ponovno Radu – MVP finalne serije, a dodao bih i Garcia najbolji pojedinci utakmice. Radu je apsolutno dominirao, dva fantastična gola sa dva metrapored oba Milakovića po jednom, uz najmanje 3-4 izborena izbačaja. Garcia je gotovo svaku utakmicu koju sam ga gledao ove sezone bio na vrlo visokom nivou, također i večeras.

Primorje je dobar dio utakmice igralo u brzini manje, a kad bi bili maksimalno ozbiljni, Mladost je teško mogla i do opasnog udarca. Čak i sa igračem više. Uz opuštenost koja se naviše očitovala kod gola Gagulića iz polukontre za 5:4 kad je postavljanje pri doplivavanju u obranu bilo puno ispod razine kvalitete igrača Primorja, još je i Vićan popio dva gola. Posebice onaj prvi od Vukičevića sa „pola terena“; valjda se još nije bio probudio s obzirom da je to bilo u prvom napadu Mladosti na utakmici.

Opuštenost je bila vidljiva i kod Bulja 😉 kojem je Pavić dvaput obranio udarce sa stative sa igračem više.

 

S druge strane kod Mladosti bih spomenuo da je Lončar u direktnom obračunu za reprezentativnu kapicu drugog sidruna, i to protiv osjetno boljih bekova, pokazao puno, puno više od kapetana Primorja Krapića. Sve je to pratio budnim okom izbornik Tucak; koji je u kasnijoj izjavi za danče.hr (više narednih dana) kazao da on uvijek zove najbolje.

Krapić nije ni inače nešto posebno opasan, ali ovaj put je bio baš izrazito loš. Ali za 20 godina nitko se neće sjećati tih detalja, a on će biti najtrofejniji riječki vaterpolist.

Istaknuo bih Pavića sa nekoliko odličnih obrana, te mladog Dašića koji je postigao jedan gol sa igračem više. Imao je dosta veliku minutažu. Zapazio sam ga na juniorskom PH ove zime, mislim da ima odličnu perspektivu da postane veliki igrač. Napunio je tek 16 godina mjesec dana prije početka ove finalne serije. Jasno, tu je i Živković koji je zabio 4 gola, odlično je koristio pogreške što Vićana što obrane Primorja.

 

Čestitke Primorju kao i svim Riječanima koji u ova dva dana slave naslove u nogometu i vaterpolu; u dvostrukom obračunu sa metropolom dobili su oba dvoboja. Primorje je u prilici ovu sezonu zaokružiti u Barceloni za 2 tjedna. Nakon 3 trofeja love i onaj prvaka Europe.

 

Treća utakmica finala doigravanja vaterpolista:

Primorje Erste banka – HAVK Mladost  13:7 (2:2, 6:3, 2:2, 3:0)

Suci: Mario Bianchi i Stefano Riccitelli (Italija).

Primorje: Vićan (6), Radu 2, Mudražija, Krapić, De. Varga 2 (1), Sukno, Muslim 2, Petrović 1, Da. Varga 2 (1), Obradović 1, Šetka, Garcia 3, Jelovina (1), Buljubašić.

Mladost: Pavić (10), Bukić, I. Milaković, Lončar, Martinić, D. Živković 4, Capan, K. Milaković 1, Pavičić, I. Živković, Vukičević 1, Gagulić 1, Marcelić, Dašić.

Brutaliti: Gagulić (1:25 do kraja utakmice)

Osobne pogreške: Prim 8, Mlad 14

Akcije s igračem više: Prim 6/11 (od čega 2 puta sa 2 igrača više), Mlad 3/8

Peterci: Prim 2/2 Mlad –

Jedan komentar na “Primorje prvak Hrvatske”

  1. prenosim sa novog lista jedan zanimljiviji komentar:

    Sezonama prije novog bazena, stalno sam visio u onom balonu. Igrala je mlada, perspektivna, fajterska momčad. Momčad s mudima bila je čak i 3. u Evropi, sa maestralnim Tonkovićem. Franković, Car, Premuš, Burić.. Sjajna momčad na rubu bankrota koju sam obožavao gledat. Momčad koju je pratilo par desetaka navijača i rodbina. Pomodari su bili daleko od tribina. A onda je došla ova era lokalnog tajkuna koji okuplja Dalmatince i Crnogorce i još uvijek se marketinški igra na nekakav lokalpatriotizam. Oprostite, ali ja u ovom Primorju ne vidim ništa osim imena što bi me identificiralo s mojim gradom i krajem. Igraju nekakvi plaćenici sa juga koji su par sezona prije u kapicama drugih klubova srali po Primorju i dobacivali navijačima ( Obradović ). U klubu je još uvijek ona spodoba koja je tražila novac od igrača da bi igrali, a za sve je nagrađen kafićem na bazenu.
    Sa sportske strane, stvorena je megamomčad kojoj želim sve najbolje.
    Sa ‘primorjaške’ strane: vi ste samo plaćenici sa usamljenim Krapićem u momčadi.
    Čestitke na dobro obavljenom poslu.
    Against modern waterpolo 🙂