Primorje u polufinalu Lige prvaka

 

 

Derbi grupe B, zadnje kolo, dijeljenje pozicija za final6, fantastični igrači, dobra atmosfera na tribinama, neizvjesna utakmica do samoga kraja… Primorje i Szolnok pružili su nam još jednu vaterpolsku uživanciju. Na kraju je Primorje u zadnje 4 minute preokrenulo utakmicu i osvojilo grupu, te zasluženo izborilo plasman u polufinale Lige prvaka. Szolnok je drugi (četvrtfinale protiv Barcelonete), a Jug treći (protiv Egera).

 

Za oko uru i kvarat stigli smo iz Zagreba i zauzeli mjesto u prvom redu tribina. Tribine nisu pune do posljednjeg mjesta, ali je atmosfera dosta bolja nego trenutno u Gružu. Sukno ipak nije bio u sastavu i u početku napad Primorja izgleda potpuno bezidejno. Propustili su dva igrača više, s druge strane Kiss iz faula, Denes Varga izvana na zonu, te Toth s igračem više nakon odličnog poteza Mitrovića na drugoj stativi donose 0:3 nakon 6:45 minuta igre. Ipak, trećeg igrača više koristi Burić sa stative na dodavanje Garcie koje je opet prekomandiran na vanjskoga nakon prve dvije neuspješne akcije.

U drugoj četvrtini samo dva gola Primorja, Elez izvana na zonu, te Radu sa stative s igračem više.

U nastavku utakmice igralo se gol za gol. Stalno su Mađari zabijali za vodstvo, a Primorje je izjednačavalo. Sve do 3 i po minute prije kraja kada je Garcia zabio igrača više za 8:7. Bila je to situacija 5 na 4, jer je prethodno bilo i obostrano isključenje. Napad prije toga Garcia je zabio fantastičnu parabolu.

Utakmica je riješena 27 sekundi prije kraja kada je Radu zabio opet sa stative s igračem više. Prethodno je i izborio igrača više.

 

Prvo da spomenom suđenje. Sudili su poznati Stavridis i nadolazeća sudačka zvijezda (sudi sve više važnih utakmica), Raduov sunarodnjak Adrian Alexandrescu. I dogodilo se nešto što nisam nikad vidio, a gledao sam Stavridisa u „bezbroj“ utakmica. Kolega ga je potpuno zasjenio, značajno više puta je Rumunj zviždao. Stavridis nije bio čak ni onako teatralan u pokazivanju odluka kao inače.

Suđenje je u globalu bilo solidno, tipično vaterpolsko u kojem se vodi računa da obje momčadi imaju jednaki broj situacija s igračem više. Primjerice posljednji napad Primorja bilo je bezbroj situacija da se sudi isključenje beka na Raduu, ali nikad ne bi bilo suđeno da vanjski igrači na kraju nisu ipak uspjeli dodati loptu prema sidrunu. Bilo je i ranije par krivih odluka, rekao bih podjednako na obje strane.

Ipak, najviše je iritirala igra Šetke gledano za sudačke odluke. U obrani je stalno bacao glavu unazad kao da ga protivnik udara, iako je bilo toliko očito da nema nikakvog pokreta ni ramenom, ni glavom, niti bilo čime prema njegovoj glavi. Jednom je Alexandrescu čak i nasjeo na samom početku utakmice. A s druge strane u par navrata je izražavao čuđenje prema sucu kad bi mu sudio prekršaj, obični, u duelima na vanjskim pozicijama.

Ipak, kakvo suđenje inače znamo gledati, ovo je bilo vrlo zadovoljavajuće.

 

Trener Szolnoka Sandor Cseh nije dobro pripremio momčad za ovu utakmicu. Gledao sam ga kako vodi i kako mu momčad igra tri puta ove sezone. Nije to dovoljno za konačne zaključke, ali dojma sam da je ova momčad prevelik zalogaj za njega. Danas nije iskoristio činjenicu da Sukno ne igra. Nije iskoristio činjenicu da Primorje rotira samo 7 igrača na 5 pozicija (po 2 golmana, sidruna i igrača koji ne ulaze nikako).

Primorje često igra akcije na stativu s igračem više. Sada, kad su bili bez Sukna, protivnički trener ima razlog više zatvoriti stative. A ne da na taj način dobije 4 gola, plus je Krapić jednom dobio loptu kada je bio toliko sam da se mogao s njome okrenuti, pa i zaimati da je htio, ali je katastrofalno šutirao. Čak nije imao niti dobar položaj jer je unatoč tome padao na leđa prilikom udarca.

Drugu stvar, manjak igrača u rotaciji protivnika također nije iskoristio. Iako ima plivački moćne igrače poput Denesa Varge, Mitrovića i ostale. Nije nametnuo visoki tempo igre. Što je inače mađarski stil vaterpola nevezano za protivnika. Primorje je u dosta svojih napada spuštalo tempo, držali bi statično loptu po 10 sekundi kod jednog igrača. Pokušavali su usporiti igru i uspjeli u tome.

Nisu Mađari ni u napadu previše proplivavali. Samo je Mitrović u dva tri navrata ulazio na drugu stativu. Osim toga imaju nedorasle sidrune, Totha i Kisa. Burić ih je „pojeo“. Posebno je bilo impresivno kako je odigrao u trenucima kad se lomila utakmica. Kad je u dva napada u nizu lopta dodana prema Kisu, a Burić je s rukama u zraku samo pričekao da vanjski igrači pokupe loptu dok se Kis sam od sebe topi. I Buljubašić se u par navrata dobro nosio s ovim sidrunima.

A unatoč ovakvim sidrunima nismo vidjeli ulaske „drugog sidruna“, pokušaje uzimanja faula na liniji 5 metara, uplivavanja, ili nešto četvrto za poremetit protivničku obranu.

Sjećam se da sam se čudio kad je Szolnok gostovao u Gružu kako braća Varga ne da nisu zabili niti gol, već nisu skoro ni šutirali. Danas Denes jedan iznenađujući udarac i gol, kasnije i Danijel jednom. A ostatak utakmice obojica kao da su to samo jedni igrači u nizu, a ne oni koji bi trebali nositi igru i preuzimati odgovornost. Očito ih ovaj trener ne zna iskoristiti na pravi način. Općenito je Szolnok premalo šutirao. Ne sjećam se niti jednog udaraca Madarasa, a Vamos je čini mi se samo jednom probao.

Osim toga, Cseh uopće ne prati ritam utakmice. On uvijek točno na polovici četvrtine traži time out, neovisno o situaciji u bazenu. Tako je u prve tri zvao gotovo u sekundu točno, a u zadnjoj je zakasnio minutu i nešto jer nije imao posjed lopte u pravom trenutku.

Barem je Nagyija ostavio na klupi. Bar jedan dobar potez u vođenju i pripremi ove utakmice.

 

Primorje je imalo problema u napadačkoj igri. Prvu četvrtinu bili su potpuno nemoćni. Ali dobrom obranom, diktiranjem ritma utakmice, dočekali su pogreške protivnika i kažnjavali ih. Igrali su strpljivo, nisu paničarili ni na 0:3 ni na stalnom stizanju zaostatka. A Szolnoku je bilo dovoljno i neriješeno. Očekivano je Elez prebačen na lijevu stranu umjesto Sandra.

Asić isto gotovo po pravilu zove time out kad imao 1 i nešto minuta do kraja. Osim te zanimljivosti samo pohvale za vođenje utakmice. Nadmudrio je kolegu, utakmica je tekla na način kako je on to zamislio. Jasno, nije želio da stalno hvata rezultat, niti je zadovoljan s prvih 5-6 minuta i 0:3 što je usmjerilo tijek susreta. Ali i unatoč tome, na kraju pobjeda, uz ritam utakmice koji je njegova momčad željela.

Obranom može biti zadovoljan. Momčad mu diše dobro. Igrači pomažu jedan drugome, atmosfera unutar momčadi je vidljivo dobra.

 

Primorje EB – Szolnok   9:7 (1:3, 2:0, 2:2, 4:2)

Suci: Stavridis (Grč), Alexandrescu (Rum)

Primorje: Vićan, Burić 1, Radu 3, Krapić, Buljubašić, Peroš, Muslim 2(1), Petrović, Mudražija, Elez 1, Šetka, Garcia 2, Lazović. Trener: Ivan Asić.

Szolnok: Nagy, Gocić 1, Madaras, Vamos, Mezei, Aleksić 1, Toth 1, Da. Varga 1, De. Varga 1, Kis 1, Mitrović 1, Decker. Trener: Sandor Cseh

Osobne pogreške: Prim 11, Szo 11

Peterci: Prim 1/1, Szo –

Igrač više: Prim 5/9 (56%), Szo 3/10 (30%)

 

 

Ivan Krapić

 

mk: Ivan Krapić za dance.hr, evo prava drama večeras na početku, ali onda ipak sretni završetak.  Gubili ste 0:3 no ipak ste malo po malo stigli prednost i pobijedili. Ivan Krapić: Pa da, nismo dobro otvorili, definitivno. 0:3 je Szolnoki poveo, ali pokazali smo da imamo karakter. Kao i mnogo puta ove sezone kad smo se vraćali iz dosta velikih minusa. I malo po malo smo to stigli i pokazali da kada je ‘stani-pani’ da to možemo riješiti u svoju korist. Idemo u Barcelonu kao prvi, što smatram da je zasluženo i da smo bili najbolji u ovoj grupi. To će nam sigurno puno značiti, ali ne mora biti od presudne važnosti – prošle smo godine išli kao prvi pa smo izgubili to polufinale. Ove ćemo godine sigurno biti puno oprezniji. Ove nas je godine manje, manje je igrača u rotaciji i jedan dan odmora više sigurno znači puno momčadi kao što je naša. mk: Da, praktički ste cijelu utakmicu igrali sa 10 igrača, i onda kada je Buljubašić isključen ste ostali na 9 igrača. Kako je to utjecalo na vas? Ivan Krapić: Da, igrali smo tako sa 9-10 igrača. Igramo tako cijele godine, nikako da se kompletiramo. Evo sada nam je i falio Sandro, ali nadam se da ćemo u finalnoj seriji biti kompletni, da će biti svi u rotaciji i da ćemo konačno doći do visokog ritma cijelu utakmicu. Mada smo mi i sada protiv jednog Szolnokija odlično igrali. Szolnokija koji ima strašan roster i kod kojeg igra svih 13 igrača, strašnih kontraša, i koji svi dobro plivaju. Napravili su nam jednu kontru, ono kada je Gocić meni pobjegao u našem napadu i kad su napravili 6 na 5.  To je jedini njihov gol iz kontre, i mislim jedina prilika iz kontre osim one jedne kada je pucao Vamos pa je Vićan obranio. Mislim da smo dobro plivali, dobro parirali i zasluženo pobijedili. mk: Lavovska bitka na centru tebe i Radua na centru, a i neki igrači iz vana su potegli više nego inače; posebice Elez  i Muslim koji je danas zabio par prekrasnih golova. Uspjeli ste se kompletirati. Ivan Krapić:  Je, kao što sam rekao manje nas je nego lani i cijele godine igramo sa tih 9-10 igrača. To se za sada ne osjeća, mi to kompenziramo na neke druge načine. Malo igramo drukčije nego lani – teži smo, imamo Burića koji može igrati kao drugi centar. Također, Muslim može igrati na 2 metra uz mene i Radua tako da nas sigurno nije lako braniti. Pogotovo jedna takva momčad kao Szolnoki koja teži napadačkoj igri dolazi tu do nekih problema. Ali smatram da to će oni ipak u Barceloni biti pravi. mk: Možeš li najaviti još taj ostatak sezone, dakle uz Final 6 još jedino i finale prvenstva Hrvatske sa Jugom? Ivan Krapić: Da, imamo sada tu srijedu i prvu utakmicu finala prvenstva. Pred dvije smo godine u toj utakmici izgubili prvenstvo; imali smo prednost domaćeg terena no u prvoj nas je utakmici Jug iznenadio i tu je izgubljeno prvenstvo. Nadam se da sada neće biti tako. Jug je fantastičan i bez Dobuda; oni sad igraju drugačije i ulaze u 2 metra i sa Youngerom, i s Obradovićem i s Janovićem. Prava momčad s kojom nikada nije lako, ali mislim da ni njima neće biti lako s nama.

 

 

Fotogalerija u kojoj možete vidjeti kretanje rezultata, pojedine akcije i zanimljivosti poput Buljove rokerske tetovaže (The Wall od Pink Floyda). Nažalost ne i ogromnu tetovažu tj. natpis Rade (nisam uspio saznat ima li veze s El Prezidenteom 😉 ) preko cijele Aleksićeve podlaktice, detalje slavlja itd…