Srbija pretplaćena na Svjetsku ligu

Srbija je ponovno osvojila Svjetsku ligu što im je u 10 nastupa (prva dva još u zajedničkoj državi s Crnom Gorom) u zadnjih 11 godina (preskočili nastup 2012. kada smo to iskoristili i slavili u Almatiju) nevjerojatan deveti naslov. Samo su 2009. u Podgorici ostali trećeplasirani.

Jučer sam u tri rečenice najavio finale i spomenuo kako Srbija, poglavito Pijetlović neće propustiti kazniti naše loše zatvaranje stativa. I to se i dogodilo, to je i odlučilo utakmicu jer smo čak 4 gola primili sa prve stative – 3 puta Pijetlović jednom mladi Jakšić. Posebno zanimljiv je taj Jakšićev gol, kada je Pijetlović završio na „krivoj“, drugoj stativi pa je vjerojatno zbog toga i promašio, točnije Pavić mu je obranio. Pa je Prlainović uspio odmah još jednom proigrati Jakšića na stativu, u istom napadu. Što dovoljno govori o našoj lošoj igri u ovom segmentu igrača manje.

Osim toga naš igrač više bio je kriminalno loš za razliku od prethodne 2 utakmice. Srbi su izlazili visoko na Sukna, što smo i očekivali, i što svi rade, ali su nam stative jako loše koristile taj prosto iza i mi nismo niti jednom izradili akciju na stativu. Desni vanjski danas nije bio opasan, pa je onda i Joković na krilu bio zatvoren.

Lončar se jako loše nosio s protivničkim bekovima. O njegovoj igro dovoljno svjedoči činjenica da je Paškva bio bar duplo bolji od njega. Sukno puno šuteva, samo jedan gol iz igre, kao uostalom i Joković. Jedini iz kvarteta vodećih igrača koji je bio na vrlo visokom nivou je Pavić. Iako je i on dva puta primio gol od Mandića, posebno je drugoga morao braniti. Obradović danas 3 udarca, sva tri van okvira gola uz izgubljenu loptu na vanjskoj poziciji. Na ovom turniru nije opravdao svoj renome.

Srbija je dijelom koristila taktiku da se na vanjskoj poziciji pušta Burića, Petkovića. Bušlje je jednom probao, otišlo je metar iznad gola. Šetku nismo ni primijetili u napadu i onda sve ostane na dva imena, Suknovom i Jokovićevom koji onda pokušavaju i kad nije rezon pa samo kvare dojam vlastitog nastupa. A i oni znaju da moraju forsirati jer…

Počeli smo vrlo dobro u obrani. Poveli smo u drugoj četvrtini i odlijepili se na 2 razlike – 3:1, 4:2 i 5:3 kako je glasio rezultat nakon 4 i po minute igre u trećoj četvrtini. Zabili smo nakon kontre 4 na 3 (Joković), pa peterac (izborio Paškva pored mladog Jakšića realizirao Joković), zatim Sukno s igračem više.

Upravo ovaj treći gol je dosta indikativan i sugerira kako treba igrati protiv Srbije, odnosno gdje je treba napadati. Opet je Filipović, kao i dva puta u finalu Lige prvaka, spustio ruku u bloku što je jasno Sukno odmah kaznio. Treba taj segment igre puno više potencirati, pogotovo što najmanje 9 od 11 igrača Srbije uvijek i stalno odlično drže blokove pa su i danas imali cijeli niz zaustavljenih udaraca i prije golmana Pijetlovića.

Zabili smo još dva gola, oba s igračem više, vrlo slično. S lijevog krila, nakon što je igrač visoko izašao na Sukna na vanjskog na 6 metara, prvo Vukičević pa Bukić. Vukičević je ima dosta prostora pa je i kvalitetnije šutirao. Bukićev šut Pijetlović je morao braniti.

Iza toga serija Srbije 5:0, sa 3:5 na 8:5. U nešto manje od 8 minuta igre, u zadnje 3 minute treće i prve 4 četvrte četvrtine.

Prvo je Pijetlović okrenuo Bušlju pa peterac realizira Prlain. Slijedi Mandićev gol iz faula s desne strane. Bušlje je odlično došao pomoći u bloku Vukičeviću i Mandić se morao izviti u stranu da uopće prođe dva odlično držana bloka i pogađa jedni prostor koji je Pavić morao pokriti. I Pavić je bio tu, ali mu pliska ulazi kroz ruke u gol.

I prvi gol je dobio pisku od Mandića, tzv. „dezodorans“, pa je očito da mu njegove pliske baš nešto i ne leže. Osim ta dva detalja branio je fenomenalno, ali mu obrana nije pomagala je  primio peterac i 4 gola sa stative. Jedini preostali golovi zabili su mu je Ćuk, odličnim udarcem s krila s igračem više, te Prlainović s vanjske pozicije iz polukontre 6 na 5.

Prvo vodstvo Srbije, 6:5 na 5:45 do kraja utakmice, spomenut gol Jakšića iz drugog šuta sa stative u istom napadu s igračem više. Ćukov je bio sedmi, i Prlainović iz polukontre za 8:5.

Do kraja Sukno iz peterca (Lončar izborio) te Pijetlović sa stative.

U druge dvije četvrtine imali smo realizaciju igrača više 1/8. S poraznim dodatkom da smo dva puta propustili dva igrača više. Srbija igra kvalitetniju, puno kvalitetniju obrana s igračem manje, ali svejedno naša lopta nije smjela biti toliko sporija danas. Sukno je opet distribuirao i lijevo i desno. Jednom je proigrao i stativu, ali reakcija nije bila u rangu Pijetlovića. Nažalost, to je mogao i očekivati pa je bolje bilo da je probao sam probiti dupli, ali plitko postavljeni blok pa bi šutirao sa 4-5 metara.

Srbija nas je dobila bez Filipovića. U prve dvije četvrtine probao je 4-5 puta, ali 2 odlična  šuta koja su odsjela na unutrašnjoj strani prečke, pa stative bez gola, uz lukavi pokušaj parabole kojoj je nedostajalo samo malo bolji luk. Nije forsirao u drugom dijelu, mislim da nije niti jednom šutirao u druge dvije četvrtine. U prijašnjim godinama nije bio tako discipliniran. Dakle, dobili su nas bez prvog golgetera.

Prlainović je zabio tek na kraju, uz peterac. Ali se istaknuo sa 4-5 fenomenalnih asista od kojih nisu svi realizirani – primjerice odlično dodavanje Gociću koji je uplivao i iz prijenosa šutirao previsoko. Mandić je uz dva gola, pokazao i svoju kvalitetu da odmah iskoristi situaciju kad ga čuva laganiji igrač da uđe s njime u dva i zaradi igrača više. Ovaj put je to bio Bukić.

Pijetlović igrača utakmice sa tri vrhunske realizacije sa stative. Prve dvije i nije imao previše slobodnog prostora, ali njegova snaga i visoki iskok za tako snažnog sidruna, daju mu prednost i u tim situacijama kad ima tek pola sekunde vremena. Uz nepoznati broj zarađenih igrača više još je zaradio i peterac. Na ovako mali broj golova, sudjelovao u gotovo polovici.

Brat mu je na golu imao nekoliko dobrih obrana. Mogao je i bolje kod gola i li dva, ali primio je samo 4 gola ako eliminiramo 2 peterca, pa je to odličan nastup. Doduše, obrana mu je puno više pomogla nego Paviću.

Srbija je odigrala ovakvu obranu iako su joj dva od tri beka zajedno tek nešto starija od Burića. Nevjerojatno je teško igrati beka na ovakvom nivou vaterpola kad imaš 18 godina.

Finale Svjetske lige – Bergamo

Srbija – Hrvatska             9:6 (1:1, 1:3, 3:1, 4:1)

Suci: Alexandrescu (Rumunjska) i Gomez (Italija).

Srbija: G. Pijetlović (7), Mandić 2, Gocić, Ranđelović, Ćuk 1, D. Pijetlović 3, Nikić, Aleksić, Jakšić 1, Filipović, Prlainović 2(1), S. Mitrović, B. Mitrović. Izbornik: Dejan Savić.

Hrvatska: Pavić (11), Burić, Petković, Lončar, Joković 2(1), Bukić 1, Vukičević 1, Bušlje, Sukno 2(1), Paškvalin, Šetka, Obradović, Bijač. Izbornik: Ivica Tucak.

Osobne pogreške: Hrv 12, Srb 19

Peterci: Hrv 2/2, Srb 1/1

Igrač više: Hrv (0/3+2/3+1/4+0/4)= 3/14 (21%) – od čega 0/2 s 2 igrača više; Srb (0/2+1/4+1/1+3/3)= 5/10 (50%)

Obrane: Pavić (4/5+2/3+3/6+2/6)= 11/20 (55%); Pijetlović (4/5+0/3+1/2+2/4)= 7/13 (54%)

Kontrafaulovi: Hrv 2, Srb 3