Spektakularni oproštaj velikana

 

Kraj godine za pamćenje, počete osvajanjem zlata na EP u Beogradu a dovršene toliko željenim i očekivanim najvišim postoljem na OI u Riu, Vaterpolo savez Srbije, odlučio je obilježiti danima vaterpola, manifestacijom zamišljenom kao tradicionalnom, ali koja se ipak nije redovito događala.

 

 

Možda malo i pompozno nazvana, budući da se radi o koktelu, te o jednoj utakmici, no ove godine uz pomenute uspjehe imala je još jedan veliki povod, pa je sve prošlo kao jedan pravi vaterpolski spektakl koji je okupio pored srpske reprezentacije i Tim Svijeta sastavljen od trenutačno dostupnih igrača koji su mogli u predblagdanske dane doći u Beograd. Naravno, veliki povod za sve ovo je bio i formalni oproštaj od reprezentacije dva velika igrača, kapetana Živka Gocića i centra Slobodana Nikića, koji su nakon olimpijade odlučili završit svoje reprezentativne karijere. Igrači koji za svojih 13-14 godina igranja u reprezentaciji nikada možda nisu bili njene najveće zvijezde (i koje bi retko ko možda prepoznao da ih sretne na ulici) igrajući najprije sa takvima kao što su Šapić, Vujasinović, Savić … da bi kasnije pomalo bili u sjenci Udovičića, Filipovića, Prlainovića, no, kada se pogledaju te impresivne brojke, od odigranih utakmica, datih golova i konačno osvojenih medalja sa najvećih natjecanja, tek se onda može na pravi način shvatiti o kojim se vaterpolskim veličinama radi i kakve su karijere u pitanju. A te brojke u najkraćem izgledaju ovako:

Živko Gocić (1982.) počeo je igrat za reprezentaciju 2002. godine kod selektora Manojlovića i od tada je za nacionalni tim nastupao 362 puta postigavši 207 golova te osvojio 26 medalja (od toga 21 zlatna) na najvećim takmičenjima (OI, SP, EP, Svjetska liga i kup, Mediteranske igre). Igrao za klubove: Partizan (u 2 navrata), Niš, Ortigia, Dinamo Moskva, Latina, Szolnoki u kojem je i danas, te je sigurno poznatiji u Mađarskoj nego Srbiji. Kapetan reprezentacije postao je nakon povlačenja Vanje Udovičića, a koliki ugled i respekt ima kod ostalih suigrača govori i priča sa zadnje Olimpijade kada je nakon lošega starta (2 remija) i poraza od Brazila, pozvao sastanak i održao govor nakon čega je sve postalo drugačije i završilo osvajanjem zlata.

 


Slobodan Nikić (1983) debitovao je u reprezentaciji također 2002. Do prve medalje (kao i Gocić) došao na EP u Kranju 2003. (kada su za protivnika u bazenu imali i današnjeg trenera tima Svijeta, Kobešćaka). Odigrao 355 utakmica i postigao samo gol manje (354) te osvojio 29 medalja (21 zlatna) što ga čini najtrofejnijim srpskim sportistom (ekipni sportovi). Kao i Gocić, počeo u Partizanu, potom su slijedili Niš, Jadran HN, Olympiakos, Pro Recco, Camogli, Galatasaray i sada mađarski OSC. Pored svega ovoga nabrojanog, te nespomenutih titula sa klubovima, možda i više vrijedi to da ih svi pominju kao velike sportaše, te ljude koji svojim ponašanjem i u bazenu i u privatnome životu mogu biti samo primjer. Otuda valjda nije bilo neobično da na večerašnjoj utakmici bude viđena i po koja suza, kako u bazenu tako i u publici.

 

Očekivano, sama utakmica je imala revijalni karakter, vaterpoliste su pozdravljali drugi sportaši i glumci, a sav prihod od ulaznica namjenjen u humanitarne svrhe. U bazenu se svašta moglo vidjeti, od toga da Soro slavljenicima ne pušta lake golove, a kasnije i da se sam okuša u napadu pa postigne i gol, preko atraktivnih asistencija Filipovića i gola iza glave Pijetlovića, izbačaja iz vode na ramenima suigrača, do peterca koga je Nikić zabio nogom. Na kraju, koji je bio 5 minuta prije kraja (okončano izlaskom Gocića i Nikića iz bazena) Srbija je pobjedom završila ovu rezultatski savršenu godinu sa 14:12, a učesnici ovoga zaista prigodnoga spektakla bili su slijedeći:

 

Srbija: G. Pijetlović, Mandić, Gocić 3, Ranđelović, Ćuk, Pijetlović 1, Nikić 2, Aleksić 1, Jakšić, Filipović 2, Prlainović 3, Mitrović 1, B. Mitrović. Trener: Savić

 

Tim Svijeta: Soro 1, Obradović 2, Lončar 1, Da Varga, De Varga 2, G. Kis 1, Madaras 2, Afroudakis, Molina, Avramović 1, Marko Ćuk, Jokić, Ivović 1, Seman 1, Šćepanović. Trener: Kobešćak