Srbija lakoćom u finale
Italija – Srbija 6:10 (0:4) (2:4) (2:1) (2:1)
Suci: Margeta (SLO), Koryzna (POL)
Igrač više: Italija 12/2, Srbija 7/3
Italija: Tempesti (9/19), Di Fulvio 1, Velotto, Figlioli, Giorgetti 1, Fondelli 2, Giacoppo, Presciutti, Gitto, Luongo 1, Aicardi, Baraldi 1, Del Lungo
Trener: Campagna
Srbija: G. Pijetlović (12/18), Mandić 1, Gocić 1, Ranđelović, Ćuk 1, D. Pijetlović 1, Nikić, Aleksić 1, Jakšić 1, Filipović, Prlainović 1, S. Mitrović 3, B. Mitrović
Trener: Savić
Odavno rezultatski nezanimljivija utakmica ovih dviju reprezentacija obzirom da je ulog bio ulazak u finale SP, te da su baš Talijani znali u zadnje vrijeme na velikim takmičenjima pomrsti konce favoriziranoj Srbiji, što je i isticano od strane Dejana Savića pred ovo polufinale. Italijani jesu loše startali (porazi od Grčke i USA) na ovome prvenstvu, no pobjeda protiv Mađarske je nagovještavala poboljšanje u igri i sigurno im je trebala dići samopouzdanje. Nisam gledao prijašnje njihove utakmice u Kazanu pa me je prilično iznenadila taktika koju je odabrao Campagna, sad, da li samo u ovome meču ne znam. Tu im je i nekoliko novih igrača, ali opet, nakon pobjede nad Mađarima, nisu trebali biti toliko impresionirani snagom Srbije. Kako god, krenuli su sa dosta proplivavanja u napadu, izmjena pozicija, ali je to izgledalo prenaivno uz mnogo pogrešaka, ali Campagna od toga nije odustajao. Obrana im je, što je još gore, također bila konfuzna, tako da je Srbija, ubrzavši malo svoje napade, praktički u prvih pet minuta riješila utakmicu.
Savić je ovoga puta od starta dao šansu B. Mitroviću na golu, ali daleko od toga da je to nešto utjecalo na tijek ove utakmice, puno brža igra u napadu uz neke gotovo početničke greške talijanske obrane. Sve se odvijalo veoma brzo na početku. Prlainović (igrač više), Ćuk iz kontre 3-2, Mitrović koji je uplivao na 2 metra, Mandić na isteku igrača više nakon što je Tempesti odbranio šut Filipoviću i nakon 5 minuta igre bilo je 4:0. Talijani nisu iskoristili 2 puta igrača više, malo im je tada falilo i sreće jer su Giacoppo i Di Fulvio pogađali stative, Campagna je kod 0:3 zvao i time out, no u igri se ništa nije mijenjalo. Nakon 10 minuta igre Giorgetti (igrač više) smanjuje na 1:4, no onda Mitrović još jednome bježi svome čuvaru (Presciutti) po lijevoj strani, a Gocić isplivava kontru nakon što je B. Mitrović odbranio šut Giorgettiju sa igračem više, za 1:6. Nije ni Srbija bila potpuno kocentrisana u napadu, da li zbog opuštanja ili nešto ozbiljnije obrane Italije, tek između četvrtoga i petog gola je bilo nekih gotovo 7 minuta pauze. No druga polovica druge četvrtine definitivno rješava pitanje finaliste. Nakon što je Di Fulvio na isteku napada iz vana zabio za 2:6, Tempesti zaustavio Nikića sa stative kod igrača više, Italija u tim trenutcima pokušava presingom, ali kod slijedećeg igrača više Jakšić je precizan sa stative na asist Mandića 2:7, a nakon kontrafaula Pijetlovića, talijanski bek u kretanju naprijed bespotrebno pravi faul, loptu dobija potpuno sam Mitrović koji svojim trećim golom dovodi Srbiju na nedostižnih 2:8 na polovici utakmice.
Druge dvije četvrtine bile su mnogo manje zanimljive. Srbija je sa tek 2 gola uspjela očuvati veliku prednost, igrajući znatno sporije, praktički da prođe vrijeme, Talijani očajni sa igračem više uspjeli su na kraju doći do časnoga poraza. Foundeli sa 2 gola, centar Baraldi te Luongo bili su strijelci za Italiju do kraja, kod Srbije Pijetlović i Aleksić.
Kod Italije je lakše nabrojiti loše, Di Fulvio, Giorgetti i Luongo silno su se ispromašivali, Aicardi na centru gotovo neprimjetan, pa i Tempesti ispod polovice odbranjenih šuteva iako mu je obrana daleko od pomoći bila. Kod pobjednika čak osmorica su zabijali golove, zanimljivo i rijetko niti jedan Filipović. Izdvojio bih ovoga puta kapetana Gocića, odličan u obrani uz pomoć ostalih srpskih bekova, premda je zapravo glavna snaga ove reprezentacije ujednačena kvaliteta na svim pozicijama.