Srbija u Zagrebu 2010.
Krajnje je čudna situacija u srpskom vaterpolu zavladala pred sami početak EP u Zagrebu. Nakon maksimalnog učinka na ovoljetošnjim takmičenjima (Svjetska liga, FINA kup), uz tek jedan poraz (Hrvatska u Oradei) iz 12 utakmica, poslednja press konferencija pred put u Zagreb donijela je priču (a potom digla i pravu buru) koja je verovatno univerzalna za cijeli vaterpolo sport, osim valjda Pro Recco. Naime, novaca nema!
Ok, ništa novoga, ali da aktualni svjetski prvaci moraju uzeti kredit za put, smještaj i ostalo, do 400 km udaljenog Zagreba, više je no žalosno-smiješno, kao i sume novaca koje su ovdje u igri (pripreme i učešće na EP vrijede 150.000 eura). Sada su upitni i učešće u narednoj Svjetskoj Ligi (prijave do 1.9.) te izdvajanja za rad mlađih kategorija što posebice žalosti selektora Udovičića. Može biti i nezanimljiva storia, ali čini se da bi ova situacija mogla imati utjecaja i na igre pojedinih igrača, od kojih neki nemaju ni nove ugovore a tu su i raniji dugovi i reprezentacije i Partizana (koji daje najviše reprezentativaca). Selektor Udovičić je ovo (malo indirektno) i nagovjestio.
Druga stvar koja bi mogla utjecati na igru Srbije u Zagrebu je iznimno dugo pripremno-takmičarsko ljeto koje je startalo još sredinom lipnja, a top forma se morala dostići za Finalni turnir Svjetske lige u Nišu (13-18.07.). Uigranost ekipe svakako je na visokom nivou, ali bi možda moglo doć do zamora i prezasićenja igrača jer se sve ovo odvijalo nakon svršetka sezone. Poslednja faza priprema odrađena je sparingom sa Hrvatskom i Crnom Gorom, ipak u cilju relaksacije jer se ionako ovi protivnici odlično poznaju.
Igra i taktika reprezenzacije Srbije neće donijeti puno novoga u odnosu na već viđeno u zadnjih godinu dana. Obrana oštra i čvrsta sa Rađenom na beku, specijalizirana za igrača manje (koga će zasigurno puno više imati nego igrača više). Nešto slabija točka, i prostor za protivnike, bi moglo bit plivanje tj. polukontre i brzi napadi na nepostavljenu obranu. U napadu je sve pod direktnom komandom kapetana Vanje Udovičića (najverovatnije novi član Olimpijakosa) na srednjem vanjskom. Centri Nikić i Pijetlović nisu na ovoljetnjim takmičenjima bili toliko prilagođeni novom kriteriju suđenja (sa puno kontrafaulova) te nisu iskazali toliku ubojitost, a ni izbačaja na njima nije bilo previše. No, kod igrača više ne zaostaju za ostalima. Filipović i Prlainović možda nekada nemaju „svoj“ dan, ali pustiti ih da opucaju sa bilo koje udaljenosti pa i na isteku napada itekako je rizično (isto vrijedi i za Udovičića). Igrači iz senke, a ove godine veoma efikasni su na krilu Mitrović te Gocić. Ukratko, ekipa koja po imenima možda nije kompletno odlična no atmosfera i kapetan tjeraju sve da daju 100%, a i više od svojih mogućnosti.
Nakon niza osvojenih trofeja, još lani u Podgorici, pa i tijekom Rima žestoko kritizirani, selektor Udovičić i danas kaže „samo glup čovek misli da je nepobediv“ te ipak ulogu glavnog favorita prepušta reprezentaciji Hrvatske kao domaćinu i Crnoj Gori kao branitelju titule. I on, a i igrači Srbije sasvim su zadovoljni bilo kojom medaljom.
Druga stvar koja bi mogla utjecati na igru Srbije u Zagrebu je iznimno dugo pripremno-takmičarsko ljeto koje je startalo još sredinom lipnja, a top forma se morala dostići za Finalni turnir Svjetske lige u Nišu (13-18.07.). Uigranost ekipe svakako je na visokom nivou, ali bi možda moglo doć do zamora i prezasićenja igrača jer se sve ovo odvijalo nakon svršetka sezone. Poslednja faza priprema odrađena je sparingom sa Hrvatskom i Crnom Gorom, ipak u cilju relaksacije jer se ionako ovi protivnici odlično poznaju.
Igra i taktika reprezenzacije Srbije neće donijeti puno novoga u odnosu na već viđeno u zadnjih godinu dana. Obrana oštra i čvrsta sa Rađenom na beku, specijalizirana za igrača manje (koga će zasigurno puno više imati nego igrača više). Nešto slabija točka, i prostor za protivnike, bi moglo bit plivanje tj. polukontre i brzi napadi na nepostavljenu obranu. U napadu je sve pod direktnom komandom kapetana Vanje Udovičića (najverovatnije novi član Olimpijakosa) na srednjem vanjskom. Centri Nikić i Pijetlović nisu na ovoljetnjim takmičenjima bili toliko prilagođeni novom kriteriju suđenja (sa puno kontrafaulova) te nisu iskazali toliku ubojitost, a ni izbačaja na njima nije bilo previše. No, kod igrača više ne zaostaju za ostalima. Filipović i Prlainović možda nekada nemaju „svoj“ dan, ali pustiti ih da opucaju sa bilo koje udaljenosti pa i na isteku napada itekako je rizično (isto vrijedi i za Udovičića). Igrači iz senke, a ove godine veoma efikasni su na krilu Mitrović te Gocić. Ukratko, ekipa koja po imenima možda nije kompletno odlična no atmosfera i kapetan tjeraju sve da daju 100%, a i više od svojih mogućnosti.
Nakon niza osvojenih trofeja, još lani u Podgorici, pa i tijekom Rima žestoko kritizirani, selektor Udovičić i danas kaže „samo glup čovek misli da je nepobediv“ te ipak ulogu glavnog favorita prepušta reprezentaciji Hrvatske kao domaćinu i Crnoj Gori kao branitelju titule. I on, a i igrači Srbije sasvim su zadovoljni bilo kojom medaljom.
Srbija:
1.Slobodan Soro (g)
2.Marko Avramović
3.Živko Gocić
4.Vanja Udovičić (c)
5.Boris Vapenski
6.Duško Pijetlović
7.Slobodan Nikić
8.Milan Aleksić
9.Nikola Rađen
10.Filip Filipović
11.Andrija Prlainović
12.Stefan Mitrović
13.Gojko Pijetlović (g)
Selektor: Dejan Udovičić
mislim da su svi očekivali pad rezultata srbije odlaskom šefika, šapića, vujasinovića, ikodinovića, ćirića i ostalih, a ono oni još i bolji nego prije.
Istina. Covjek bi pomislio da je D.Udovicic naucio kako biti trener…
Izjava Šefika od prije par dana
“U toj ekipi atmosfera je bila vrlo loša. Sadašnji tim Srbije je 30-40 odsto slabiji po kvalitetu, mada ni u to nisam siguran, ali igra 300 puta bolje nego ona reprezentacija. Sve je u zajedništvu. Momci igraju jedan za drugog, mi to nismo imali”