Zakinuti za vaterpolo

Pita me neki dan kolega s posla, kad će Jug zaigrat neku utakmicu doma, jer bi je rado pošao pogledat. Kad je čuo da još mjesec dana sigurno neće, nije mogao vjerovat jer zna da Jug igra Ligu prvaka. Nije baš da zna kako stoji u toj ligi, ali zna da ima nekih utakmica. Također, očekivao bi da ima nekakvu domaću ligu u ovo doba. Eto nema, nakon pauze od dva mjeseca zbog Europskog prvenstva, klupska vaterpolo natjecanja imaju novu pauzu od oko mjesec dana jer se reprezentacije moraju pripremat za kvalifikacije za Olimpijadu.

Kako je to uopće moguće? Jednostavno, ništa nije čudno kad FINA, LEN, HVS i npr. regionalna liga organiziraju bilo kakva natjecanja.

Kad FINA organizira natjecanja, kao npr. zadnje svjetsko prvenstvo, onda su skokovi (rebounds) važniji statistički element u vaterpolu od asistencija. Da, skokovi u vaterpolu, vjerovali ili ne. Na tim natjecanjima uglavnom gledatelja ima samo na utakmicama domaćina. Također, stalno mijenjanje pravila igre samo tjera ljude s bazena, ne ide se u smjeru da se gledateljima približi igra, da je bolje razumiju. To bi se postiglo kad bi se poboljšalo i standardiziralo suđenje tako da imamo slične kriterije po utakmicama, a ne kao što sad imamo  da nitko ne razumije što suci sude i da su kriteriji toliko različiti od utakmice do utakmice. Čak ni ljudi koji su cijeli svoj život u vaterpolu ne razumiju popriličan broj sudačkih odluka, a kako bi to mogli gledatelji.

Kad LEN organizira npr. Final Eight, gotovo pa jedini bitan turnir u vaterpolskoj godini na europskoj razini, bitno je da eminentni članovi te organizacije imaju smještaj u hotelima od pet zvjezdica. Nebitno je to što se najvažniji turnir igra s tri bitne utakmice u samo tri dana. Zna se dogodit da će se finale na treći dan natjecanja igrat za manje od 24 sata razlike u odnosu na polufinale. Nisu čak ni uspjeli promovirat taj jedini događaj gdje opet gledatelja uglavnom ima samo na utakmicama domaćina. Nagrade klubovima za osvajanje tog natjecanja su u rangu uplate za nastup. Ono s čime se LEN hvali da im je postignuće je live streaming utakmica lige prvaka. Često takve utakmice budu u jako lošoj rezuluciji dok utakmice vaterpola traže dobru rezoluciju da bi bile gledljive. Slično kao hokejaške utakmice. Koliki je to domet da imate live streaming utakmica možemo povezati sa npr. košarkaškom ligom u Nizozemskoj, čije utakmice također možete gledat uživo na internetu, ako to ikoga zanima. Danas kad ima toliko sportskih kanala u ponudi, koji moraju svoj program popuniti prijenosima uživo, jednostavno je dobit zadovoljavajuću ponudu jer netko će te sigurno prenosit jer mu treba prijenosa uživo. Čak i u tim tržišnim uvjetima se ništa značajno ne uspije ostvarit.

HVS zajedno sa regionalnom ligom je definitivno pobjednik u apsurdu ove godine. Regionalna liga je osmislila natjecanje gdje će se igrati liga od 10 klubova i igrat će se samo jednom jednokružno. Nakon toga su se formirale dvije grupe sa pet ekipa. Dakle da bi dobili prvih pet neće sve ekipe imat jednaki broj domaćih i gostujućih utakmica. Zatim u dvije skupine po pet osmislilo se da će domaćin između dvije ekipe biti ona ekipa koja je u prvom dijelu sezone bila gost u međusobnom susretu. Tako dolazimo do teoretske mogućnost da jedan tim u toku cijele sezone bude domaćin ili gost u ček devet susreta od mogućih 13. Dakle, sama regionalna liga će u svom kompletnom sustavu imat manje utakmica nego Liga prvaka. Klubovi i gledatelji su potpuno zakinuti za gledanje vaterpolo utakmica jer su organizatori odlučili da daju reprezentacijama više vremena za pripreme za svoja natjecanja. Tako dolazimo do potpuno apsurdne situacije da klubovi moraju dati igrače reprezentacijama na jedno šest mjeseci u ovoj sezoni (Europsko prvenstvo, kvalifikacije za Olimpijadu, Svjetska liga, Olimpijada). Ispada da će reprezentacije uzeti igrače na oko šest mjeseci klubovima, dok će klubovima ostat puno manje na raspolaganju jer uvijek u toku godine ima jedan period za godišnji odmor i pauzu od teške sezone. S kime ti igrači imaju ugovor za cijelu sezonu? S klubovima naravno, oni će plaćat to igranje za drugoga. Pokušao sam to izvest u svojoj firmi, da ostanem na plaći i odem samo na dva mjeseca (ne pola godine) radit za drugu firmu u Nizozemskoj. Nisu imali nimalo razumijevanja za to. Nije to sve, nakon što izbornik uzme igrače odmah nakon zadnje utakmice da bi imao više vremena za pripreme za natjecanje, ima na raspologanju klupske igrače iako su na plaći klubova. Priprema ih za natjecanje na kojem je gotovo sigurno u četvrtfinalu koje mora dobit i nakon toga mu treba samo jedna pobjeda do medalje i ostvarenje plana. Čak ni to ne uspije ostvarit i na kraju kao problem navede da su igrači Juga došli sa lošom formom. To je sigurno problem, nije problem to što Jugu u toj fazi natjecanja i ne trebaju igrači u top formi, niti to što igrače u dva mjeseca nisi uspio dovesti do top forme, nije problem ni to što te za finale čekala ekipa za koju se sasvim sigurno znalo kako će odigrat tu utakmicu.

HVS, regionalna liga, imaju tako lagodnu situaciju. Mogu bez problema donosit ovakve odluke na štetu klubova jer klubovi nemaju nikakvu alternativu. Što je savezu bitno? Bitno je da suci, delegati i supervizori imaju naknadu za utakmice. Da, i supervizori se delegiraju za utakmice. Kome treba supervizor na utakmicama regionalne lige? Lako je donosit te odluke kad su klubovi domaćini ti koji plaćaju troškove tih osoba. Ako si organizator nekog natjecanja, sasvim je logično da kao organizator organiziraš službena lica i da ih plaćaš. To nikako ne bi smjeli bit klubovi. Klubovi su tako oštećeni za plaćanje tih osoba, a na kraju im treneri rade kao volonteri jer od troškova natjecanja ne ostaje ništa za bitne ljude u vaterpolu. Treneri bi trebali bit bitni za stvaranje mladih igrača na osnovu kojih će se zadržati kvaliteta. Gledajući zadnjih godina rezultate mlađih selekcija, izgleda da će i Grci i Španjolci poprilično ugroziti cijelu regiju u skoro vrijeme. Kad savezi u regiji shvate to, očekujemo proširenje potrebe sa jednog na tri supervizora po utakmici, tako da reprezentacije u regiji i dalje ostanu u vrhu vaterpolo svijeta. Uobičajeno i sasvim normalno da se pred kraj natjecanja odluči da se liga za idućoj sezonu proširi sa 10 na 12 klubova. Jedno kolo prije kraja više ne vrijede pravila u natjecanju koja su vrijedila cijelu sezonu. Jedna sasvim normalna i očekivana odluka.

Je li došlo vrijeme da klubovi krenu svojim putem te organiziraju neko natjecanje poput košarkaške europske lige ne bi li se vaterpolo konačno vratio na razinu popularnosti barem rukometa, gdje bi se igrače puštalo na reprezentativna okupljanja tek kad završi klupska sezona.