U Neumu se 19. i 20. kolovoza odigrao 1. Memorijalni turnir ”Ivica Bačić”. Domaćini su organizirali ovaj turnir u spomen na svog osnivača i glavnog djelatnika kluba kroz 15 godina njegovog postojanja. Ivičina karizma i njegova pojava na vaterpolskoj sceni stvarala je osmijeh kod svih poznavatelja vaterpola,  svi su primijetili koliko je ulagao u vaterpolo te da se tim sportom bavio isključivo iz ljubavi.

     Kvalitetno predstaviti reprezentaciju Hrvatske većinom znalačkom čitateljstvu je sigurno daleko najteže. Radije bi pisao o ženskom turniru; šanse su nam nikakve, ciljevi jasni, a znam nešto i o protivnicama.

Nakon mlađih juniora koji su obranili naslov B prvaka Hrvatske na turniru u Osijeku, isto su ostvarili i junori na turniru u Mlinima što je pokazalo kontinuitet rada sa mlađim generacijama u ovom klubu.. Posebno treba istaknuti trenere mlađih uzrasta na čelu sa neumornim Sinišom Zonićem.

’85 smo po meni bili najbolji, igrali smo odlično. U utakmici protiv Rusa smo vodili cijelo vrijeme, poništili su nam jedan regularan gol i na kraju je bilo neriješeno što je po tadašnjem sistemu bilo dovoljno da Rusi osvoje zlato. Sigurno smo bili ravnopravni, po meni čak i bolji, na kraju smo bili zadovoljni sa srebrom. ’87 smo opet igrali neriješeno i opet je njima odgovaralo neriješeno za naslov.

Zadnja utakmica uklopila se u nikad čudniju sezonu VK Gusar, u kojoj je momčad imala  2-3 jako dobre predstave, nekoliko prosječnih, ali i dva poraza od Jadrana iz Neuma, te  poraz od rekreativaca u Betini.

Teško je objasniti da momčad koja pregazi odlični KPK i prvaka iz Cavtata u Mlinima, na tom istom plivalištu izgleda smješno protiv gostiju iz Neuma, u Korčuli izgubi 19:10 te izgubi od Brodograditelja. Povreda vratar Bijača sigurno je jedan od razloga, ali očito nije jedini.