Veselin Đuho – 1. dio intervjua

Donosimo vam veliki intervju s Veselinom Đuhom. Neki specijalni uvod za najboljeg sportaša Dubrovnika u 20. stoljeću nije potreban jer svi čitatelji dance.hr-a znaju tko je Vesko. Intervju je zbog dužine podjeljen u 2 dijela, a danas vam donosimo prvi dio.
1980. g. je bila prekretnica za sve današnje generacije
Kada i zašto ste se počeli baviti sportom, koji su Vam sportski uzori iz mladosti?
Ulazak u prvu ekipu, kakav je status imao Jug, koliki je bio interes za vaterpolom s obzirom da se naslov prvaka čekao dugih 30 godina?
Interes je i tada bio velik bez obzira što Jug tih godina nije bio prvak. Za prvi tim sam počeo igrati sa 16,17 godina i sjećam se da je bazen bio skoro popunjen na derbijima sa Mladosti, Partizanom… Tu bi bilo 2, 3, 4 tisuće ljudi, tako da je i tada bilo interesa. Posebno ga je bilo ’79 kada smo se približili vrhu, kada smo na polovici prvenstva bili prvi, a na kraju ipak nismo osvojili naslov.
1979. g. Jug je 1. na polovici prvenstva, na kraju ipak treći. Jug dogodine dovodi Lozicu iz KPK – Lozica je dogovorio sa Jugom i KPK, a prelazak je blokirao HVS i zaprijetio mu sa čak 3 godine suspenzije.
Mislim da je Jug tada bio jak i da uopće nije bilo problema sa prelaskom Lozice. Naša uprava je bila snažna i vrlo elegantno je riješila tu prijetnju suspenzijom.
Svi jugoslavenski sportaši u to vrijeme su u biti bili amateri, kakve ste ugovore imali?
1980. g. zlatna godina Juga – osvojeno je prvenstvo nakon 30 godina. Bilo je dramatično, naslov je osvojen u posljednjem kolu, dva puta je svladan aktualni prvak Partizan koji je osvojio 8 prvenstava u nizu.
Poslije prvenstva je slijedio kup, u četvrtfinalnoj skupini domaćeg kupa u Zagrebu u utakmici protiv splitskog Jadrana kraj karijere Luka Vezilića.
Zatim slijedi Kup prvaka, sve utakmice ste odigrali u Kuparima. Nakon laganih treninga u četvrtfinalnoj skupini, drama u polufinalnoj skupini. Neriješeno sa Španjolcima, odlučujuća utakmica sa Vasasom, na poluvremenu semafor pokazuje 1:5, poraz znači kraj nastupa u Kupu prvaka.
Finalni turnir, prva utakmica, poraz od Spandau 04, zatim pobjeda protiv Ethnikosa. Kritike javnosti uoči odlučujućeg meča.
Amo se vratiti malo nazad. Ozljeda Luka Vezilića je bila u 10. mjesecu, a Kup prvaka se igrao u 11. ili 12. mjesecu. Znači mi smo bili osakaćeni bez jednog od najboljih golmana svijeta, pa mislim da je zbog toga naš uspjeh te godine doista nevjerojatan.
Jug – Vasas 8:2, jedan od najboljih nastupa u povijesti kluba. Drugo poluvrijeme 5:0 za Jug, naslov prvaka Europe zbog bolje gol razlike sa Spandau 04.

To je bio početak Jugove dominacije jugoslavenskim vaterpolom – osvojili ste pet naslova prvaka u šest godina. Izdvojit ćemo 1982. g. kada je Jug imao na kraju čak 13 bodova više od Partizana. Opišite nam Jugovu igru tih godina?
Osvojili ste i dva kupa, prva u povijesti kluba. Prvi 1891 g. u dvije utakmice protiv Partizana, drugi u Zrenjaninu kada ste u dramatičnoj utakmici savladali POŠK 10:9 nakon produžetaka, petorica jugaša su izbačeni, nekima su kasnije podijeljene kazne.
Sjećam se utakmice protiv POŠKA i sjećam se mog velikog prijatelja i nažalost igrača koji je sa odlučujućim golom možda završio karijeru. Tomica Boras je dao gol špricom u produžetku, i to je na njega djelovalo jako loše jer je kao mlad bio zvijezda i nije se mogao nositi s tim teretom. Kasnije je jednostavno nestao, što je šteta jer je bio jako talentiran.
Možete li mi prokomentirati novinarske izvještaje koji su za vrijeme velikih uspjeha često kritizirali igru Juga, s naglaskom na pojedine igrače (B. Vuletić i Milat). Izvještaji spominju da bi Jug često u poluvremenu napravio veliko vodstvo, a onda bi uslijedile neozbiljnosti, škrtarenje i slično. Jeli to stvarno bilo tako ili su novinari samo tražili pizdarije, nešto kao dance.hr danas?
Pa bilo je i toga. Bili smo toliko nadmoćni i bolji od drugih da bi se znalo događati da netko nekome ne doda i da ističe samog sebe. Ali kad je bila prava utakmica to se ne bi događalo, nego samo u utakmicama kada bi imali 5,6 golova razlike. Onda bi igrači napravili neki luksuz – i Božo, i Milat pa i ja.
Trener Trumbić je otišao nakon tri naslova u nizu, spominjale su se popucane veze između trenera i igrača, Jug je tih godina znao podijeliti pokoju suspenziju. Pa što je to bilo, jeli tu možda bilo i previše talenta, s kojim često dolazi i veći ego?
Odnos Saveza prema Jugu. 1983. g. u vrijeme totalne Jugove dominacije izlazi popis reprezentativaca sa samo tri jugaša. Jednom su jugaši dobili kazne 6 mjeseci nakon finala kupa (prema pravilniku kazne se moraju dodijeliti u roku od 2 mjeseca). Tu su bili i problemi sa arbitražnom komisijom (Lozica, Nikolić, Nikčević). Jeli savezu možda smetala dominacija kluba iz malog Dubrovnika?
Krivokapiću sam najavio pet komada
Idemo sada na europske nastupe. Dali smatrate da Jug u Europi nije, za razliku od domaćih natjecanja, napravio koliko je mogao?
Mislim da nismo, bilo je kikseva
Veliki kiks broj 1. – 1981. g. u polufinalnoj skupini Kupa prvaka Jug gubi odlučujuću utakmicu 9:10 od domaćina, nizozemskog AZS-a. B.Vuletić je za novine rekao da ste bili bolji, te da ste ih podcijenili.
Veliki kiks broj 2. – U četvrtfinalnoj skupini ste pobijedili Recco 11:8, i to u Genovi. U polufinalu u prvoj utakmici u Italiji ste vodili 3:6, da bi na kraju zahvaljujući sudačkoj krađi izgubili 7:6. Uzvrat se smatrao formalnošću, ali odigralo se katastrofalno i izgubilo 8:9 (igrač više 13:4). Jug je znači mogao još dva puta igrati finale Kupa prvaka (Recco te godine osvaja Kup prvaka).
Kup pobjednika kupova – ukleti trofej za Jug. 1984 g. Jug osvaja 2. mjesto u prvenstvu, Lozica se oprašta, a Jug u finalu KPK uvjerljivo gubi obje utakmice protiv Dinama iz Moskve (12:5, 6:8). Kakve bi bile Jugove šanse da je Lozica odgodio mirovinu?
1987. g. finale sa Posillipom. U Kuparima pobjeda 9:8, u uzvratu pred 5 000 gledatelja poraz 13:10 u produžetku. Jug je bio na rubu senzacije jer je vodio 8:7 pred kraj utakmice.
Jug je navodno 1987. g. bio dogovorio sve sa Igorom Milanovićem (veze s Jugom za vrijeme odsluženja vojske u Trebinju), dali su mu stan, ali u priču se uključio Partizan i sve je propalo zbog straha od arbitraže. Jeli to istina?
Ja sam s njim bio jako dobar prijatelj, i danas sam još uvijek. Bilo je govora da će doći u Dubrovnik, a zašto nije, o tome nismo nikada razgovarali. On jest bio zainteresiran, ali detalje stvarno ne znam.
Uvjerili su me da sam star
Odlazite iz Juga na kraju 1990. g. Smatrate li možda da ste otišli prekasno s obzirom da Jug nije osvojio trofej od 1985. g., a od reprezentacije ste se oprostili 1988. g.?
Sjećate li se zadnje utakmice u kapici Juga, pobjeda doma protiv prvaka Europe Mladosti 17:16?
Usporedite zarade u Italiji i u Juga? Kako iz današnje perspektive gledate na zabranu prelaska u inozemstvo prije 28. godine?
Nije bilo golmana kojem ne bi dao gol
Koji je najatraktivniji gol koji ste uspjeli postići?
Jednom sam dao gol nogom iz voleja u domaćem prvenstvu. Dao sam gol glavom protiv neke slabe ekipe iz Kupa prvaka kada sam predriblao golmana i sve. Još moram spomenuti kada sam jedne godine šutirao iz voleja Šoštaru koji je tada bio jedan od najboljih golmana na svijetu. On je nekako uspio obraniti šut, naljutio se i rekao mi je “Šta je, šta me bre podcenjuješ”. A ja sam mu rekao “Šuti, ovdje si u Gružu, uživaj u vaterpolu!”

Tko je golman kojem ste najteže mogli dati gol?
Najbolji trener koji vas je trenirao?
Mislim da uvijek gledaš jesi li što s njim što napravio, osvojio. Pamtim sve trenere, svi su mi nešto dali od Petkovića, Banđura, Savinovića itd.. Od svih se dalo nešto naučiti, ali Rudić je trener koji je osvojio najviše s nama. On je bio mlad trener koji je pred sobom imao fantastičnu ekipu i uspio ju je dobro posložiti i osvojiti dvije olimpijade i svjetsko prvenstvo. Njega podcrtavam zbog rezultata, ali mislim da je i on puno naučio od nas, tadašnjih velikih igrača.
Najbolja utakmica u kapici Juga?
Prvenstvena utakmica sa Partizanom u Kuparima. Bilo je 9:7 brani Krivokapić, rezervni Šoštar, a ja dam 7 golova. Mislim da je to moja najbolja utakmica.
Najveći poraz u kapici Juga?
Uzvrat Kupa pobjednika kupova ’87 protiv Posillipa.
Najveći rival u domaćem prvenstvu – POŠK, Partizan ili Mladost?
Partizan.
Kakav je Đuho bio kao kapetan? Navodno vam je na gostovanje protiv Crvene Zvezde ’89 prigovorio mladi suigrač koji je onda dobio šamar?
Nije bilo nikakvog šamaranja, ali sam uvijek postavljao svoja leđa u korist ekipe, a drugi mogu govoriti o Vesku kapetanu.
Tko je bio veći tandem mangupa B.Vuletić – Milat ili T. Vranješ – Dobud?
Najbolja sedmorka Juga svih vremena (ovo pitanje smo poslali pola dana prije razgovora)?
Bili bilo mjesta za Đuha?
Pa uzmimo činjenicu sam najbolji sportaš grada Dubrovnika, da imam najbolje rezultate i mislim da je odgovor da.
Zamislimo nemoguće: Jug iz ’80 igra protiv Juga iz ’01 ili ’05. Sport je puno fizički napredovao, stavit ćemo da hendikep na Juga ’01/’05 iznosi 3,5 gola. Na što bi se kladio Đuho, preko ili ispod kvote?
Može
genijalno, koji lik!
Dobro si ga udavio ako je ovo samo pola intervjua, čovjek se vjerojatno nije nado ovlikoj količini pitanja s konkretnim podacima iz osamdesetih osamdesetih.
ima bas dobrih golova
http://www.youtube.com/watch?v=t4HEZWKYhrI
Bravo Braco, intervju ti je ekstra!
A Vesko ko da je upo Dikanu u ormar, cijeli u lanu 🙂
odlično!
“Noć prije smo bili u jednom lokalu do 1, 2 ujutro, bilo nas je tu 7,8 i jednostavno smo rekli “Sutra moramo poginuti.” Tako se i dogodilo, odigrali smo jednu nevjerojatnu utakmicu i razvalili Vasas.” – ovo me podsjetilo na neke igrače špilje koji jednostavno ne funkcioniraju najbolje, ako večer prije utakmice ne zalome. ili čak i ranije popodne prije utakmice 😉
Mene podsjeca kad je Baka Sliskovic pricao kad je Velez razbio Dinamo 4-5 razlike. “Dinamovci kukaju kako im je bio dug put i da su umorni, a ja i jarani dođosmo na utakmicu direkt iz lokala”
fenomenalno. odlični su mi ovi podnaslovi – posebno ovaj “uvjerili su me da sam star”
ne bi se složio sa samokritikom da su igrači krivi za kikseve u europi, pa zato i postoji trener da igrači ne bi podjenili protivnika odnosno da bi u pravom trenutku odigrali najbolje.
Mislim da je nekad tesko okriviti trenera, jer neke igrace jednostavno ne mozes kontrolirati
iz jednog intervjua igora milanovića:
Ajkule sa Banjice
U proleće 1983. štampa nas je prozvala “ajkule sa Banjice” jer smo osvojili šampionat pobedom nad neprikosnovenom ekipom dubrovačkog Juga. Za njih su tada igrali asovi poput Gorana Sukna, Veselina Đuha i Bože Vuletića. Igrali smo hrabro bez respekta i uspeli da ih dobijemo.
Mladost i Zvezda
Bio sam prvi igrač koji je iz Partizana prešao u zagrebačku Mladost. Tim transferom sam rešio životnu egzistenciju. Već sledeće sezone postali smo prvaci Evrope. U odlučujućoj utakmici sva publika na plivalištu u Zagrebu skandirala je “Igore, Igore…”, a moja majka Vinka mi je kasnije priznala da je u tim momentima plakala od uzbuđenja dok je gledala prenos utakmice na televiziji. Za Crvenu zvezdu sam odigrao jednu sezonu i Partizanu u finalu doigravanja dao ukupno dvanaest golova. Po šest na Banjici i Tašmajdanu. Tada su za Crvenu zvezdu igrali vrhunski igrači poput Jugoslava Vasovića, Vlade Vujasinovića, Aleksandra Ćirića, Aleksandra Šapića.
http://www.ekapija.com/website/sr/page/271008