Jučer popodne dančarska ekspedicija je krenulo u nepoznato – put Dola na vaterpolo turnir. Termin odigravanja prilično nezgodan – neki su taj dan išli nazad u Zagreb, neki su imali problema sa želucem i mamurlukom, nekima se jednostavno nije igralo jer su radili jutarnju smjenu i bolje im je izgledala opcija da odspavaju i pođu u Porat pogledati finale Divlje Lige. A i išlo se u Dole igrati vaterpolo (tko bi rekao) tako da nitko nije znao što očekivati..
Trajao je od 31. srpnja do 16. kolovoza 2009. godine.
Najbrojniji, najposjećeniji i najuspješniji otkad se lopta na Dančama (hvalite me moja usta ;).
U konkurenciji 108 prijavljenih, podijeljenih u 18 ekipa, pobijedili su Drinjaninovi dječaci.
Isti su bili bolji u finalu od Kotićara, i to kakvom finalu (da se ne ponavljam, već sam teatralnost finala opisao u ranijem izvješću).
Prošli tjedan odigrali smo u sklopu memorijala Đura Kolića prvenstvo Danača u bridžu. Prijavilo se dvanaest natjecatelja koji su igrali međusobno Chicago svak sa svakim u tri skupine. Pobjednici su išli direktno u finale, a drugoplasirani i sretni treći su igrali polufinale. Prvo mjesto i nagradnu majicu Republike Danče osvojio je Frano Staničić!
Drinjaninovi dječaci su prvaci svijeta u dančarskom nogometu! Iznenađenje je to koje je cijeli dančarski svijet ostavilo zaprepaštenim, osupnutim, a i mamurnim, pogotovo nakon što su se u prvoj utakmici s Glavicom jedva provukli (3:2 a gubili cijelo vrijeme) te u drugoj izgubili od Barutane 4:3.
Čestitke ekipi Solituda koji su sasvim zasluženo drugu godinu za redom prvaci. Nakon 8 godina branitelji naslova su uspjeli spojit dvije titule, a osim Solituda to je uspijelo i KIKS-u 2X i Dančama. A i potrefilo se da otkad Periš sudi finala Solitudo osvaja (bez insinuacija o pomaganju). Najbolji igrač, ili što bi Amerikanci, najveći stručnjaci za sportski marketing i statistiku rekli, MVP finala bio je Bruno Pavleković. Zabio je dva gola i iznudio 2 izbačaja (od 4 svoje ekipe).
Poznat je i drugi sudionik finala, to su Drinjaninovi dječaci koji su nadigrali Družinu od Vješala. Iako rezultat to ne govori, 6:4, to nije bio dan Družine, a raspoloženi Shearer s tri komada i Oskar s 2 su bili malo previše za iscrpljene protivnike kojima je malo toga polazilo za nogom.
Odigrano je prvo polufinale – svi očekivali dobru utakmicu, žilavu, dugotrajnu i dosta dobrih poteza, a dogodio se Putićev krivi put. Naime, spomenuti Putić se okokole probio do Kotićara, ali dvije utakmice ovog tjedna su ostavile traga, i to ne samo fizičkog. Utakmica je trebala vremenski biti ograničena na 90 minuta, neki su spominjali i zlatni gol iza tog mrcvarenja, a ono 20-tak minuta i Kotićari su poslali Putić u borbu za treće mjesto.
Vaše omiljeno laprdalo izvješće počinje s jučerašnjom utakmicom, koju nisam gledao, ali mi je opjevan svaki detalj. Naime, jučer se srela Betula sa Putićem i nakon pola ure završilo je 1:0 za Putić.
Izgledalo je to relativno mirno popodne na Porporeli. Maestral je lagano puhao, valovi su ljuljali usidreni brod uz teren, po ničemu se nije dalo naslutiti kakva će drama uslijediti nekoliko trenutaka kasnije u plivalištu… Dosta idile, evo kako je utakmica izgledala iz kuta jednog Palašanina. Već po početnim bojnim poklicima obje ekipe su dale do znanja da će se boriti do zadnje kapi krvi za polufinale i kupanje u Portu . Iako su neki pilili naopako, obje ekipe kreću u boj kompletne, barem što se najvažnijih igrača tiče.