4. KAPICE

 

4.1. Kapice moraju biti različite boje, osim potpuno crvene, uz odobrenje sudaca, ali također različite boje od boje lopte. Ekipa može zatražiti od suca da stavi bijele ili plave kapice. Vratari moraju nositi crvene kapice. Kapice moraju biti vezane vrpcom ispod brade, a ako igrač izgubi svoju kapicu za vrijeme igre, mora je zamijeniti kod prvog prikladnog prekida igre kad je njegova ekipa u posjedu lopte.
 
4.2. Kapice moraju imati savitljiv štitinik za uši iste boje kao kapice s kojim ekipa nastupa osim vratara koji smije imati crvene štitnike.
 
4.3. Kapice moraju imati brojeve s obje strane, visine 0,10 m. Vratar mora nositi kapicu s brojem 1, a ostale kapice moraju imati brojeve od 2 do 13. Pričuvni vratar mora nositi golmansku kapicu broj 13. Niti jedan igrač ne smije promijeniti svoj broj kapice za vrijeme igre, osim sa dozvolom suca i najavom tajniku.
 
4.4. Za međunarodne utakmice kapice moraju na prednjoj strani imati međunarodnu slovnu oznaku (tri slova) i smiju imati nacionalni stijeg. Visina slovne oznake smije biti 0,04 m.

3. LOPTA

 

3.1. Lopta mora biti okrugla sa zračnom komorom koja ima samozatvarajući ventil. Mora biti nepromočiva, bez vanjskih šavova, bez premaza masti ili slične tvari.
 
3.2. Težina lopte mora biti od 400 do 450 grama.
 
3.3. Za muški vaterpolo opseg lopte mora biti od 0,68 do 0, 71 m, a tlak u lopti od 90 do 97 kPa (13 -14 psi).
 
3.4. Za ženski vaterpolo opseg lopte mora biti od 0,65 do 0,67 m, a tlak u lopti od 83 do 90 kPa (12 -13 psi).

2. GOLOVI

 

2.1. Dvije vratnice i greda krute konstrukcije, pravokutnog oblika, veličine 0,075 m na strani prema igralištu, obojene bijelo, moraju biti smještene na golnim linijama na krajevima igrališta, jednako udaljene od aut-linija i najmanje 0,30 m ispred krajnjih linija igrališta.

 

2.2. Unutrašnji razmak vratnica mora biti 3,00 m. Kada je dubina vode 1,50 m ili više, donja strana grede mora biti 0,90 m iznad površine vode. Kada je dubina vode manja od 1,50 m, donja strana grede mora biti 2,40 m od dna bazena.

 

2.3. Nategnute mreže moraju biti sigrno pričvršćene za vratnice i gredu i zatvarati cijeli gol ostavljajući razmak iza golnih linija ne manji od 0,30 metara.

1. IGRALIŠTE I OPREMA

  1. Organizator je odgovoran za ispravne mjere i oznake igrališta i mora osigurati sve propisane naprave i pribor.
  2. Nacrt i oznake na igralištu, kada utakmicu sude dva suca, moraju biti prema sljedećoj shemi:
  3. Kada utakmicu sudi jedan sudac mora se kretati na istoj strani gdje je zapisnički stol, a golni suci moraju zauzeti mjesto na suprotnoj strani.
  4. Razmak između golnih linija ne može biti manji od 20 m, niti veći od 30 m za utakmice koje igraju muškarci. Razmak između golnih linija ne može biti manji od 20 m, niti veći od 25 m, kod utakmica koje igraju žene. Širina igrališta ne može biti manja od 10 m niti veća od 20m. Udaljenost linije igrališta mora biti 0,30 m iza golne linije na svakoj strani.
  5. Za FINA natjecanja veličina igrališta, dubina i temperatura vode kao i rasvjetljenost moraju biti kako je predviđeno u FR 7.2, FR 7.3, FR 7.4 i FR 8.3.
  6. Vidljive oznake moraju biti postavljene na obje strane igrališta ozačavajući slijedeće:
    -bijele oznake
    -golna linija i polovica igrališta
    -crvene oznake
    -linija 2 m
    -žute oznake
    -linija 5 m
    -uzdužne stranice igrališta od gol linije do linije 2 metra moraju biti označene crveno, od linije 2 metra do linije 5 metara žuto, te od linije 5 metara do linije centra igrališta zeleno.
  7. Crvena oznaka mora biti na svakom kraju igrališta, 2 m od kuta na suprotnoj strani od zapisničkog stola, da označi mjesto za ponovni ulaz igrača.
  8. Mora se osigurati dovoljno prostora da se omogući sucima slobodno kretanje od jednog do drugog kraja igrališta. Potrebno je osigurati prostor i kod golnih linija za golne suce.
  9. Tajnik mora imati odvojene bijelu, plavu i crvenu zastavicu, svaka veličine 0,35×0,20 m.

Razvoj vaterpola u svijetu

 
Razvoj vaterpola u svijetu
 

Preteča vaterpola je sportska igra koja se prvi put pojavila 1869. u V. Britaniji, zahvaljujući nastojanjima sportskih stručnjaka, da se u tada već jednoličan program plivačkih natjecanja unese više živosti. Utakmica, koja je tada odigrana vrlo je malo nalikovala na današnju igru, ali je pobudila velik interes među okupljenom omladinom. Igru su nazvali football in the water (»nogomet u vodi«). Godinu dana kasnije Londonski plivački savez (London Swimming Association) formira posebnu komisiju sa zadatkom, da izradi pravila igre. U pokušajima brže popularizacije ove nove igre, značajnu je ulogu odigrao Veslački klub Bournemouth, koji je 1876 odredio veličinu igrališta od 50 jardi i po 7 igrača jedne ekipe, glavnog suca i dva linijska suca. Budući da je igralište bilo bez vrata, zadatak je igrača jedne ekipe bio da loptu polože na splav protivničke ekipe.Prva pravila vaterpolo igre izdao je William Wilson 1876. u Glasgowu, gdje se 1877. na rijeci Dee odigrala prva utakmica, u kojoj su po prvi put omeđene granice igrališta. Već u svojim počecima vaterpolo osvaja sve više gledalaca i nalazi se na programima plivačkih natjecanja i raznih pomorskih svečanosti. Pravila propisuju vrata; igrači se ne smiju odupirati od dna igrališta, hvatati i bacati loptu sa dvije ruke, a pogodak se priznaje onda, kada lopta čitavim svojim obujmom uđe u vrata. Slijede međusobni susreti škotskih i engleskih klubova, a uskoro se održavaju prvenstva Engleske, Škotske i Irske po jedinstvenim pravilima, po kojima, između ostalog, vratar ne smije baciti loptu preko sredine igrališta, a igrači ne smiju nositi loptu pod vodom. Prema pravilima iz 1883. utakmica traje 20 min. Do utakmice između Birminghama i Ports-moutha, odigranoj 1885, svaka je ekipa imala po 12 igrača.

Slika 1. Počeci vaterpola u engleskoj.

Vaterpolo se krajem stoljeća pojavljuje i na amer. kontinentu. Igra se u zatvorenim plivalištima, a umjesto pogodaka u vrata, zadatak je igre bio da igrač s loptom u ruci dodirne označeno mjesto na ogradi plivališta.
U Evropi se vaterpolo pojavljuje 1894., i to najprije u Njemačkoj, a zatim u Austriji, Belgiji, Francuskoj i Mađarskoj.
Od 1900. vaterpolo se neprestano (osim 1904.) nalazi u programima OI. Prvi olimpijski pobjednik na OI 1900., u Parizu, bila je V. Britanija (Osborne Club, Manchester). Najviše uspjeha na OI imali su vaterpolisti Mađarske koji su zaključno sa OI 1976 u Montrealu osvojili šest zlatnih medalja (1932., 1936., 1952., 1956., 1964. i 1976.), V. Britanija sa 4 zlatne medalje (1900., 1908., 1912. i 1920.), Italija sa 2 zlatne medalje (1948. i 1960.), a SAD (1904.), Francuska (1924.), Njemačka (1928.), Jugoslavija (1968.) i SSSR (1972.) osvojile su po jednu zlatnu medalju.

 

Slika 2. Vaterpolo na OI 1932., Los Angeles.

Prvo PE održano je 1926 u Budimpešti, gdje je prvo mjesto osvojila reprezentacija Mađarske, ispred Švedske i Njemačke.
PS u vaterpolu održano je prvi put 1973. u Beogradu, a prvi svjetski prvaci postali su reprezentativci Mađarske, ispred SSSR i Jugoslavije.

Danče video

Turčin Danče kompilacija

Tonćev gol 24.7.2005. Špilja-Čingrija

 

Kvalifikacije Divlje lige, 12.07.2008. kupalište Bellevue.

Đivo promašuje zadnji četverac za pobjedu, pa Bile poslije mora spašavat

https://www.youtube.com/watch?v=Du2pz_xCV2c

 

Turčin Danče – Belveder (Divlja Liga 2004)

Turčin Danče pobjedom nad Belvederom je izborio nastup u glavnom turniru

Što je Divlja liga?

 

 

 

 Divlja liga je prvenstvo dubrovačkih kupališta u vaterpolu. Nastala je iz međusobnih susreta ekipa s Danača i Porporele i u svom današnjem obliku postoji od 1983. Od tada se nije održala ratne 1992., 1993. je prekinuto finale zbog tučnjave finalista Copacabane i Montovjerne, a 1995. je prekinuto zbog napada na Grad.

Link na stranice Divlje lige.