Mađarska bolja u festivalu isključenja i golova
Srbija – Mađarska 18:19 (3:6) (5:2) (4:8) (6:3)
Suci: Franulović, Margeta
Igrač više: Srbija 10/15, Mađarska 11/19
2 igrača više: Srbija 2/2
Peterci: Srbija 3/3, Mađarska 1/1
Srbija: Filipović (9), Mandić 6 (3/3), S.Rašović 1, Ranđelović, Ćuk 2, Lazić 2, N.Jakšić 3, Vico 1, Vapenski 1, P.Jakšić, V.Rašović 1, Martinović 2, Milojević, Dobožanov (1). Izbornik: Stevanović
Mađarska: Csoma (7), Angyal 2, Manhercz 4 (1/1), Molnar, Vamos 1, Ad.Nagy, Fekete 4, Burian 2, Kovcs 1, Ve.Vigvari 1, Vi.Vigvari 1, Ak.Nagy 3, Vismeg, Miszei. Izbornik: Z.Varga
Po dramatičnosti i neizvjesnosti slična prvom polufinalu, ali po efikasnosti njegova potpuna suprotnost, takva je bila ova utakmica, s čak 37 pogodaka postignutih unutar regularnih 32 minute. Dakle, bez raspucavanja peteraca, svi golovi pali su u regularnom vremenu. Gotovo koliko golova, toliko i isključenja – samo jedno manje – što govori o kriteriju suđenja, premda je većina isključenja bila opravdana. Čak sedmorica igrača nisu dočekala kraj susreta (četvorica iz Srbije i trojica iz Mađarske).
Za razliku od prvog polufinala, ovdje je igra s igračem više bila znatno efikasnija. Srbija ovaj put, za razliku od četvrtfinala protiv SAD-a, nije uspjela kontrolirati ritam utakmice – barem ne kontinuirano – dok su Mađari, očekivano motivirani, bili daleko učinkovitiji nego u prethodnim utakmicama na ovom prvenstvu. Uspjeli su razigrati i igrače iz drugog plana – Akos Nagy zabio je 3, a Fekete 4 gola. Velik broj pogodaka došao je iz akcija s prebačajima prema bočnim pozicijama; primjerice, sa desne strane palo je čak šest pogodaka. Kada bi se obrana Srbije koncentrirala na krila, Mađarima se otvarao prostor kroz sredinu, gdje su precizni bili Manhercz (3 gola iz igre), Fekete i Angyal. Srpska obrana jednostavno nije mogla pokriti sve raspoložive napadačke opcije protiv ovako razigrane Mađarske.
I bez klasičnog centra, Mađari su čestim duplim ulascima na dva metra uspjeli izboriti čak i više igrača s igračem više. Ipak, unatoč ovakvom razvoju igre, Srbija je također bila vrlo učinkovita u napadu. Nakon zaostatka od tri gola u prvoj četvrtini (3:6), uspjeli su u drugoj preokrenuti na 8:7, da bi se na poluvrijeme ipak otišlo izjednačeno – 8:8.
Kod igrača više Srbija je strpljivo gradila napade, često na stativu, što je bilo nerješiv problem za mađarsku obranu. Mandić je ponovno bio gotovo nezaustavljiv, slično i Nikola Jakšić. Dobar posao odradili su Lazić i Vico, a i ostali igrači doprinijeli su širini napada, čime je Srbija imala raznovrsne opcije u ofenzivi.
Kao i obično, rasplet je počeo u trećoj četvrtini. Mađarska je prvo došla do jednog, potom i dva gola prednosti, ali u posljednjih 30 sekundi četvrtine postigli su dva gola s igračem više – oba iz situacija koje se teško mogu nazvati opasnima. Prvo je isključenje dosuđeno na dva metra dok je lopta još bila na centru, a drugo na vanjskoj poziciji bez pritiska na gol. Mađari su oba realizirali udarcima s krila i ušli u posljednju četvrtinu s velikih 12:16.
Početkom zadnje četvrtine stigli su i do +5 (gol Angyala protiv zone), a još jednom su imali istu prednost nakon drugog uzastopnog gola s igračem više, s 5 minuta do kraja utakmice. Tada su očekivano usporili ritam kako bi kontrolirali vrijeme, no to im se nije isplatilo. U nešto više od minute primili su tri gola – Mandić nevjerojatnom šraubom, Martinović i Ćuk uz pomoć malo sreće, pa se u posljednje dvije minute ušlo s rezultatom 17:18.
Gol odluke postigao je Vince Vigvári s igračem više nakon time-outa. Mandić je u sljedećem napadu pogodio samo vratnicu, tako da pogodak Ćuka, 25 sekundi prije kraja, nije ostavio dovoljno vremena za izjednačenje. Mađarska je bila taman za nijansu bolja, koliko to i rezultat pokazuje, i zasluženo izborila finale.