Španjolska svjetski prvak!

Španjolska je po treći postala prvak svijeta pobijedivši Talijane 15:14 (9:9) nakon izvođenja peteraca. Bilo je ovo treće finale ovih protivnika, prethodna dva, prošlo 2019. u Gwangju i 1994. u Rimu Italija je pobjeđivala 10:5.

Španjolska je na zadnja dva EP-a i zadnja dva SP-a, uključujući ovo igrala finala. Prethodna 3 je izgubila, od čega dva nakon raspucavanje peteraca. Njihova utakmica sa Srbijom na Olimpijskim igrama, u polufinalu, bila je doslovno finale prije finala. Dakle, može se reći da su Španjolci danas momčad koja je na najvišem nivou, momčad koju moraš pobijediti ako želiš naslov. Iako su, tek sada osvojili prvo zlato – koje čekaju 21 godinu – oni su u svim ovim utakmicama bili najčešće bolji, a najmanje ravnopravan suparnik. S izuzetkom prošlog finale SP-a kada su ih Talijani lagano pobijedili.

Zlato je nagrada ovoj sjajnoj generaciji za odlične utakmice koje dakle traju već najmanje 4 godine. Poviše smo napisali da su znali biti više puta bolji, a izgubili su sve te 4 utakmice. Jer nisu znali privesti utakmicu kraju. Na kraju, nije ni ovdje moglo bez puno muke, iako realno, trebali su pobijediti na sličan način kao i Hrvatsku, dominirajući od druge i rješavajući utakmicu trećoj četvrtini. Ali dogodile su se neke bizarne situacije. Dobro, nije toliko bizarno da Stavridis bezrazložno poništi gol Cabanasu jer smo njegovih sličnih odluka vidjeli već jako puno puta. Ali bizarno je da pri potpunoj dominaciji i vodstvo 3 razlike 6 minuta prije kraja skriviš peterac tako da je netko na klupi slučajno naslonio ruku na tipku za time out, i to baš dok je lopta u protivničkom posjedu. I to se pregledavalo VAR-om, što bi značilo da postoje kamere koje stalno snimaju ta dva tastera, na obje klupe po jedan. Naravno, da FINA nije prikazala tu snimku u prijenosu. A i zašto bi, ne igra se ovo za publiku. Bizarno je i da s klupe uđe Nicosia i da u par minuta skupio 4 velike obrane (kasnije je dodao i obranu sa stative Tahullu) i da je baš on taj koji da novu šansu Talijanima.

Kako se kraj utakmice bližio tako su određeni igrači Španjolske imali po dva utega oko ruku i nogu. Prije svih Munarriz koji je prvo ostavio potpuno samog Dolcea na stativi iako, kao i Mandić protiv nas, već neko vrijeme prije toga više nije bilo igrača manje. Kasnije mu je, u zadnjem napadu, nakon time outu na igraču više za pobjedu u dodavanju s vanjske pozicije na krilo, presječeno dodavanje. Odlično je iskočio Cannella. Još je i Mallarach imao jednu izgubljenu loptu na dodavanju na vanjskim pozicijama i Španjolska je na kraju imala samo jednu želju, da se utakmica nekako završi i da ovaj put na petercima budu uspješniji. To se i dogodilo. A poetska pravda, nakon onakvog sramotnog izbora za MVP-a na final8 Lige prvaka u Beogradu, da je baš Cannella bio tragičar, oba peterca je promašio. Točnije prvoga mu je obranio Aguirre, a drugoga Lorrio. Naravno, tko je promašio za Španjolsku, ne moramo ni pisati, Munarriz.

U grupnoj fazi Španjolska je pobijedila 14:12 nakon što je okrenula s 4:0 u zadnjoj četvrtini. Sada je igrala puno bolje, uostalom i Italija je bila dostojan protivnik i finale je bilo u svakom pogledu fenomenalna utakmica. Taktički, izvedbom i atmosferom. Čak se FINA, što iznenađuje, odlučila udarni večernji termin u 20.00 ostaviti za finale. Recimo za treće mjesto se igralo u 14.30, a za peto u 17.00. Neko bi rekao bizarno, ali taj ne zna FINA-u. Isto je bilo i s terminima polufinala.

Najbolji igrači Španjolske igrali su odlično. Granados je zabio 4 gola do pola treće kada je vodstvo bilo 8:4. Munarriz je u početku zabio dva gola, Perrone je imao fenomenalnu asistenciju na Tahulla koji je odlično igrao na 2m, a kasnije je i na odlično uplivavanje i sam Perrone zabio. Aguirre je imao 7 obrana do poluvremena (70% obrana) i baš sve je obranio (nešto niže možete pročitati kakvi su mu golovi ušli). Sve je odlično funkcioniralo. Obrana standardno odlična, dupli blokovi su u potpunosti zaustavili Di Fulvija, imao je i Aguirre obrana čak i glavom, a i Echenique nije mogao do gola. Obojica s po 0/6 iz igre. Morali su drugi igrači preuzeti na sebe teret odgovornosti. Naravno, oni su imali više prostora, ali ta igra je imala smisla. Iako, mora se reći da su Talijani morali imati neobične situacije kako bi uspjeli zabiti:

–             1. Gol: Di Somma nakon što se Španjolska već obranila s igračem manje, iz totalno nerezonske i jako teške pozicije s desnog krila, mali kut i De Toro na cijelim tijelom na njemu, ali Talijan uspijeva ne samo šutirati, nego i da lopta prođe Aguirreu kroz ruke

–             2. Gol: Cannella; isključenje u plivanju i igrač više u situaciji 5 na 4 na nepostavljenu obranu

–             3. Gol: Bruni, isključenje bez lopte na 2m i brzo dodavanje dok je još sam ispred gola

–             4. Gol: Marziali, sam na 2m nakon isključenja bez lopte na lijevom krilu, pa je jedan Španjolac ostao između dva igrača ispred golmana

Ovo su bili svi golovi Italije u prvih 18 minuta što najbolje govori o tome kako je funkcionirala obrana Španjolske. Na ovakve stvari se i ne možeš baš pripremiti. Kasnije su se sami nabrojenim bizarnostima unervozili i onda je čak bilo i par grešaka u obrani.

Talijani su čekali u prikrajku i koristili sve što im se ponudi, bilo sudački bilo protivnici. A i oni su igrali jako dobru obranu i prisiljavali su protivnika na klasne poteze kako bi se došlo do pogotka. I momčad su koja može s 0/12 šutom dva najbolja pucača, s prvim golmanom koji ima 4/12 obrane biti tu negdje i vrebati ako se ukaže prilika. Puno uplivavaju, stalno nešto rade u napadu, ali isto je malo previše da od 10 igrač više koje su zaradili čak 7 bude:

– 2 u plivanju u napad

– 2 uplivavanje na postavljenu obranu

– 1 s loptom na vanjskoj poziciji

– 2 bez lopte na krilu

I ova preostala 3 koja su se dogodila na poziciji sidruna, bila su jasno bez lopte. Španjolci su inače jako pokretljivi i da im protivnik baš toliko stvara probleme na taj način, teško je povjerovati.

Španjolci na kraju slave zlato koju su u potpunosti zaslužili. Trenutno su ispred svih ostalih. Imaju momčad koja može još dodatno napredovati jer im golman ima samo 19 godina, jer  Granados tek krajem godine puni 24, jer Tahull kao sidrun tek ima 25, a tu je i Sanahuja koji će tek napuniti 22 godine. Svi oni mogu još godinama napredovati. Čitavoj momčadi ovo je prvo reprezentativno zlato i ta činjenica bi im trebala dati dodatnu sigurnost u narednim godinama.

SP 2022 Budimpešta – finale

Italija – Španjolska                         14:15 (9:9) (3:3, 0:3, 3:2, 3:1 – 5:6)

Suci: Margeta (Slo), Stavridis (Grč)

Italija: Del Lungo (4), Di Fulvio 1(1)(+1), Damonte (+2), Iocchi Gratta, Fondelli 1, Cannella 2(-2), Marziali 1, Echenique (+1), Presciutti 1 (+1), Bruni 1, Di Somma 1, Dolce 1, Nicosia (5). Izbornik: Alessandro Campagna.

Španjolska: Aguirre (12) (+1), Munarriz 2 (-1), Granados 4 (+2), Sanahuja, De Toro, Larumbe (+1), Famera 1, Cabanas (+1), Tahull 1, Perrone 1 (+2), Mallarach, Bustos, Lorrio (+1). Izbornik: David Martin.

Osobne pogreške: Ita 14, Špa 11

•             Dva puta dupli igrač više za Špa

Peterci: Ita 1/1, Špa –

Igrač više: Ita (3/4+0/2+3/3+0/1)= 6/10 (60%); Špa (1/3+3/3+1/3+1/3)= 6/12 (50%)

Obrane: Del Lungo (2/5+2/5+0/2)= 4/12 (33%) + 0/2 peterci, Nicosia (4/4+1/2)= 5/6 (83%) + 0/4 peterci; Aguirre (3/6+4/4+2/5+3/6)= 12/21 (57%) + 1/5 peterci; Lorrio 1/2 peterci

Golovi s 2m, zarađeni peterci i igrači više:

Tahull:  4iv

De Toro i Cannella: po 3iv

Munarriz, Bruni i Di Fulvio: po 2iv