Danas su na rasporedu bile 3 utakmice i sve su odigrane. Prva je bila u 6 ipo i Milferi su dočekali Leteće medvjede, ili obrnuto, jer su medvjedi veći dio utakmice vodili.
Prvo za 1:0 Soljačić u osmoj, da bi Luka i Niko okrenuli na 3:1 za medvjediće, i kontrolirali utakmicu do 26 minute (do tada vodili 5:3, a najmlađi Mantalica s originalnim pitanjem koliko još izluđivao i pokopane na Dančama) ali Sokol i J. Đilović izjednačuju, da bi zlatnim golom opet Joška izvršili preokret.
Nevjerovatna je hladnoća Milfera, podmladak ih razbija bez tendencije prestanka, a oni ko led, nema ludovanja, lagani pokreti s ponekim trzajem, znoja jedva u tragovima, čak se više ni Joško ne dere…možda je propust organizatora izostanak doping kontrole.

Bio je to dan u kojem su doslovno sekunde odlučivale pobjednika.  Oprostili  smo se od prve dvije ekipe, a snage Moamera Gadafija usprkos Ramazanu nadiru naprijed prema mjestu u finalu.

Četvrtak je bio dan s jednom utakmicom. Berdova vila je već viđenom nonšalancijom (u prvoj utakmici ovogodišnjeg turnira) dočekala Leteće medvjede. I početak im je dao za pravo: Piksi već u prvoj minuti daje gol, pa opet u sedmoj da bi napad iza Jažić pokrenuo momčadi na promjenu barica. I kad su svi mislili da će rekord Kotićara od 12 minuta biti oboren, Cvinar smanjiva. Stewo rutinski za 4:1, ali onda nastupa Cvinar i sa dva gola daje nadu Letećima, koji su se 6 minuta nadali izjednačenju iako su šanse Berdove bile konkretnije. Publika je jasno nosila medvjediće, ali nije mogla dati gol. Čestitke Berdovoj na korektnoj igri te navijačicama, koje su čak i pjevale pjesme protivnika (“al neće, neće bogme moć…”), ali ni fanovi Medvjeda nisu bili malobrojni.

Kako je i najavljeno, danas su odigrane dvije utakmice. Prvo su u 6 ipo lanjski polufinalisti Kotićari dočekali Drunky ducks. Patke nisu bile na broju pa ih je popunio Cobra Kakarigiji i moglo se krenut. I odmah iznenađenje. Žuro s gola daje gol Kotićarima, ali to je bilo to. Proradio je stroj Kotićara i unatoč izostanku nekih igrača, u 12 minuta napunili su patke. To je zasad vremenski rekord turnira.

Počelo je kao i svake godine, nakon zatvaranja prijava i ždrijeba (večer prije turnira, hvala prelijepim hostesama Radi i Domagoju), turnir je na kraju bar 50% drugačiji od planiranog. Jedni se ne pojave, ovaj bi rađe igrao s onim, mi nismo znali da se igra pa bi se sad prijavili, itd.

Došao je i drugi dan turnira. Tri utakmice, 6 ekipa, samo jedna je finula do 6 golova. Krenimo redom.
Prvi su u 6 i po izišli Dančarski mališani (plemensko rodovska zajednica za ovu priliku ojačana sa slobodnjakom Rusom), a protivnici su im bili kvalifikanti s onu stranu Danača, Zmajčeki, kojima je ovo bila prva utakmica jer njihovi protivnici se nekim čudom ne ukazuju (kruži priča o sačekuši na Gracu).

Počelo je loptaško druženje i na tvrdoj podlozi.

U 18³⁸ nakon što smo uspjeli izmjestiti mnogobrojne turiste koji su otkrili naš mali raj na zemlji krenuo je treći tradicionalni turnir na malih barica “Marko Baldun”.