2. grupa glasača za Trofej “Rudi Reš” za 2011. godinu

administratorPosted on

 

Druga grupa glasača donijela je promjenu na čelu poretka gdje se probio Maro Joković. Zanimljivo je da je svih 6 dosadašnjih glasača imalo različito ime na prvom mjestu, a i već imamo 14 različitih igrača s bodovima, jednog iz kategorije davno zaboravljenih asova.

Danas krećemo sa Provokatorom koji je kao i Braco do sad svaki put na čelu imao i kasnijeg pobjednika (s tim da Provokator nije sudjelovao u prvom izboru 2008.), a ove godine se razlikuju tako da bar jedan sigurno ne nastavlja niz. Očito je da su Provokatoru Dobud i Burić već godinama naši najbolji igrači jer je nakon Dobuda 2009., Burića 2010., sad opet Dobud na vrhu, a Burić odmah do njega:

 

S obzirom da se M.B. nije oglasio u Zadru prilikom dodijele nagrade Paviću za najboljeg igrača ove godine protumačit ću to kao priznanje pogreške i stavit ću dva golmana u izbor:

10 – Dobud – glavni igrač Juga i reprezentacije i bez njega bi uspjesi tih dviju ekipa bili nemogući. Konstantan kroz cijelu godinu, iako mu se nekad baš i ne da.
6 – Burić – iako je Pro Recco izgubio u finalu Eurolige od Partizana ostatak sezone je igrao na visokom nivou i pokazao je da je uz Dobuda naš najbolji igrač. Nadam se samo da ce se navrijeme oporaviti od ozljede.
4 – Pavić – iako nas je opet zeznuo u polufinalu SP-a, a i nije bio baš na nivou niti u polufinalu PH, ostatak sezone je bio na nivou, a briljirao je u finalu Kupa. Naravno moramo pratiti i mainstream izbore koji su ga ove godine izabrali za najboljeg, iako je golman.
2 – Buljubašić – nakon 3-4 godine smiješnog forsiranja u reprezentaciji iako nije ništa pokazivao, ove godine je napokon napravio veliki korak naprijed i pokazao da će biti nešto od njega. Dodatni bod jer je otkantao Mladost, iako su oni zaslužni za gore navedeno guranje.
1 – Vićan – iako je dobar dio sezone bio ozljeđen, a u finalu kupa je
odigrao najgoru utakmicu otkad ga gledam, svojim obranama u finalu PH je donio naslov Jugu, a ostatak sezone je donosio toliko potrebnu sigurnost suigračima.

Drugi danas je Đivo koji nas zna iznenaditi. Nakon Drobca na prvom mjestu 2008., sada je tu Hrvoje Herceg:

Moj izbor:
1. Hrvoje Herceg, siva eminencija vaterpola, čovjek koji osim sto još uvijek igra vaterpolo, uspio je u ovoj godini diplomirati na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a u svom talijanskom drugoligašu čini čuda, ne za svoju dob već za sport uopće.
2. Maro Joković, bez dvojbe ključni igrač (pogotovo na igraču više) za klub i reprezentaciju.
3. Andro Bušlje, čovjek koji je prejak i tehnički sjajno potkovan, a nadam se da ce s godinama postati manje pristojan u bazenu.
4. Josip Pavić, teško je pisati apologije za Mladostaša, ali Pavić je obranama za Mladost, a često i reprezentaciju zaslužio ovo mjesto.
5. Nikša Dobud, prvi centar kluba i reprezentacije, a često i svijeta.

Hrvoje T. se odlučio ove godine za Jokovića nakon što mu je Sandro dva puta uzastopce bio na vrhu liste. Zanimljivo je i to da mu je Dobud već treći put u nizu na broju 2:

Maro Joković – svaki bi ga trener za igrača, a svaka majka za zeta. Ljevak za kojeg bi i Zambata imao koju riječ hvale. Ponajbolji i u Jugu i u reprezentaciji.
Nikša Dobud – žalosno je u što se vaterpolo pretvorio na poziciji sidruna. Kad sudac nešto svira, prvo mora pogledati je li mu svirao kontru, isključenje ili peterac. Pogotovo kad suci imaju potrebu izjednačiti broj isključenja bez obzira koliko je šaljiv protivnik. Nikša odlično odrađuje svoj posao u Jugu (praktički kao jedini sidrun do ove sezone) i u reprezentaciji.
Miho Bošković – zbog igre u reprezentaciji je zaslužio biti na listi. Odlazak mu je dobro došao za unapređenje igre. Nadam se da ćemo ga brzo moći vidjeti ponovo u prvenstvu.
Sandro Sukno – zaslužio poziv u najbolju momčad svijeta.
Paulo Obradović – nekoliko puta kad je bilo najteže je preuzeo odgovornost i bio najbolji, kao u produžecima finala u Rijeci.