2. grupa glasača za Trofej „Rudi Reš“ za 2012. godinu

Nakon Maroleta na redu su sljedeća 3 člana ovogodišnjeg žirija: Davy, Boško i Djivo. U vrhu su se izdvojili Pavić i Dobud koji su i na Olimpijadi bili u najboljoj postavi natjecanja. Krenut ćemo s Davyjem koji poput Maroleta ove godine po prvi put sudjeluje u izboru:

Evo kratke TOP 5 liste naših vaterpolista za 2012. po mome ukusu.

Fokus sam stavio na Olimpijske igre kao ključan događaj u prošloj godini, a tek potom EP, Euroligu i Jadransku ligu. Po tim kriterijima lista je sljedeća:

1. Pavić – U ekipnom sportu teško je uvijek izdvojiti pojedinca, no za sportove kao vaterpolo, rukomet ili hokej vrijedi da je dobar golman pola momčadi. Pavić je to dokazao na Olimpijadi, pa mu stoga možemo zaboraviti sve one kikseve koje je imao dotad, ili 2 obrane u 2 četvrtine nedavno u Splitu. Zadatak golmana je da izaziva frustracije u protivničkih napadača, a Pavić ih je zaista frustrirao i „ubijao u pojam“ u Londonu. Uostalom da nije tako, zar bi u konkurenciji silnih Talijana jedan mali Hrvat Pavić uspio dobiti priznanje i od FINA-e.

2. Dobud – Uvjerljivo najbolji naš centar, čovjek koji stvara prevagu i zbog kojeg protivnici prilagođavaju svoju igru. Izbor za centra u najboljoj sedmorci Olimpijade sve ovo potvrđuje. Njegov značaj za Jug i reprezentaciju je nemjerljiv, možda je najbolji primjer za to utakmica protiv Njemačke u Eindhovenu u kojoj nas je pobijedila prosječna reprezentacija (istina na krilima suca Vogela), ali sa velikom rupom na naših dva metra i statističkom pobjedom Njemačke i u broju isključenja (9:8).

3. Sukno – Što reći o njemu, a da ne izmišljam „toplu vodu“. Ima 22 godine, a oko vrata europsko i olimpijsko zlato i svjetsku broncu, igra za ponajbolje klubove današnjice i nositelj je igre kako u klubu, tako i u reprezentaciji. Kada gori pod petama, daj loptu Suknu i stvar je riješena. Njegova mirnoća i hladna egzekucija fascinira, osobito kada uzmemo u obzir njegove godine. Ajmo malo usporediti sa drugim sportovima, Sukno 1990. godište – Ronaldo 85., Messi 87.(nogomet), Durant 88., James 84., Wade 82. (košarka), Hansen 87., Jicha 82. (rukomet)…Dakle daj Bože zdravlja i najbolje godine su pred njim.

4. Joković – Po meni jedan od najpotpunijih naših igrača, a još k tome lijevak. Izrazito brz, izvrstan pregled igre, zabija, asistira, trudi se i u „malim“ utakmicama kada neki drugi igrači spavaju.

5. Bušlje – Gotovo bi mogao prekopirati gore navedeno za Mara. Miran duh u tijelu diva, radnik bez premca, njegov doprinos bilo reprezentaciji, bilo Jugu teško se može realno vrednovati, no jednom kada otiđe, itekako će se osjetiti praznina. Fascinantne su mi kod njega dvije stvari, on toliko puta odigranu akciju sa igračem više na stativi i dalje bez problema realizira kao da protivnici niti nakon 100 puta nisu naučili „lekciju“ (u što sumnjam), a i uz mnogo bolje šutere uz sebe, on u završnicama i ključnim sekundama utakmica ne traži kome bi dodao, da se riješi lopte, već preuzima odgovornost, pa makar i ne uspije uvijek. O obrani neću ni pričati, to bi trebalo pitati centre koji bez daha izlaze nakon par napada. Ako nekome želim da uspije u igračkom i financijskom pogledu, onda je to stvarno Andro.

Slijedi prvi veteran našeg izbora (fraza vrijedi u svakom smislu :wink:) nakon dva debitanta. Boško je stavio Dobuda na prvo mjesto, kao i u prethodne dvije godine:

Kriteriji u izboru:

– članovi pobjedničkog sastava sa OI
– službena priznanja
– subjektivna ocjena o konkretnom doprinosu i utjecaju na ekipu.

1. Dobud – službeno najbolji centar OI, prvo (nekad i jedino) sidro kluba i
reprezentacije, ponajbolji svjetski centar.

2. Pavić – najbolji u izboru FINA-e, najbolji vratar OI.

3. Bošković – najbolji u izboru LEN.

4. Joković – najbolji u finalu OI.

5. Obradović – najbolji kad je najteže.

Kako su u pitanju nijanse, na ovoj listi lako su mogli biti i Burić, Bušlje i Sukno.

I danas za kraj Djivo koji će oproštajem Hercega od vaterpola morati pronaći novog ljubimca (lani čak 10 bodova). Uz Oreba jedini na listi koji nema zlato iz Londona:

1. Josip Pavić – zato što je na Olimpijadi bio sjajan, i pružao sigurnost ekipi, a izvan bazena je pokazivao puno dobrih emocija.

2. Nikša Dobud – prvenstveno zato što nikoga nije spucao šakom kao na EP-u, a uz taj podatak je bio daleko najbolji centar na Olimpijadi.

3. Paulo Obradović – vjerojatno najpolivalentniji igrač na svijetu, čiji mili pogled kao da govori „mogao bih ti kućnom ljubimcu oderat kožu i onda si napraviti takujin“, a koji pogled sigurno i sjajno čitaju i protivnički igrači.

4. Hrvoje Herceg – zato je se čovjek konačno ostavio vaterpola i odlučio se posvetiti pripremama za Bužu.

5. Sandro Sukno – jer je klasa iznad svih (ali u ovoj konstelaciji ipak mu se ime nalazi tek na petom mjestu).

I evo jedan spot sa novog albuma Tonyja Cetinskog u kojem važnu ulogu igra jedan proslavljeni bivši vaterpolski reprezentativac: